"Ja da ne ulažem silni i svoj i rad svoje obitelji, svoje djece, da njih ne 'uprežem', ništa ne bi od toga bilo. Jer, nažalost, ako meni treba svanuti zato što su jabuke u Poljskoj i Njemačkoj ove godine smrzle, onda to nije to."
SLAVONSKI BROD - Ova je godina, kažu brodsko-posavski voćari, bila vrlo zahtjevna. Suočavali su se sa smjenom sušnog i iznimno kišnog razdoblja, a u prilog im ne ide niti vremenska situacija koja je zemlju zadesila proteklih tjedana.
Goran Kulaš iz Klokočevika proizvođač je voća koji pod nasadima ima pet hektara, od toga tri hektara šljiva i dva jabuka.
- Ove godine situacija je dosta loša. Morala se raditi velika zaštita, pojavila se bolest, bili smo suočeni s velikim količinama kiše. Ja jednostavno s prinosima u svom voćnjaku nisam zadovoljan, a i prošla je godina bila dosta loša - kaže Goran Kulaš iz Klokočevika koji pod nasadima voća ima pet hektara. I to tri hektara šljive i dva jabuke.
Za razliku od njega Branko Branković ima 18 hektara nasada jabuke i šest hektara pod šljivama. Lošu godinu i sam je osjetio, ali u konačnici, on je osobno dobro prošao.
- Vremenski uvjeti su izrazito nepovoljni i ovo je uistinu vrlo zahtjevna godina. Prošlog tjedna završili smo kampanju trešnje višnje koja je otišla prema Marinadi u Slatini. I ne što je moja, ali rijetki su višnjici s tako kvalitetnom višnjom bili ove godine u Hrvatskoj, jer ova godina je bila izuzetno zahtjevna. Krenula je vrlo sušno još u veljači. Mi smo počeli saditi jabuke 15. veljače i sadili smo pet tisuća sadnica jabuke i deset tisuća sadnica podloge i sve uspjeli posaditi a da nije palo kapi kiše. I onda kad je došao kraj četvrtog mjeseca, početak petog to je bilo užasno. Bilo zaštite i rada, ali evo hvala Bogu rijetki su ovako očuvani voćnjaci danas u Hrvatskoj - kaže Branković u čijem su se voćnjaku krajem prošlog tjedna okupili voćari Brodsko-posavske županije.
Zajednički je zaključak kako je iza njih vrlo skupa voćarska godina u koju je puno uloženo, no jamstva da će i otkupne cijene narasti nema.
- Otkupne cijene će biti onakve takve kako tržište kaže. Mi imamo 'problem' s Poljacima koji nasadili cijelo čudo tih jabuka. Prošle godine je upravo njihova jabuka stizala u Zagreb gdje se prepakiravala iz boksa u drvenu gajbu s čime se ne slažem. Kad to kažemo ministru on odgovara kako smo mi dio EU tržišta. A ja sam uvjeren da se to s poljskom jabukom ne može raditi u uređenim državama - ogorčeno o položaju domaćih voćara i njihovih proizvoda u odnosu na uvozne progovara Branković.
Rentabilnosti hrvatski voćari, kažu, nemaju. Ulaže se, naglašavaju, ogroman trud i sredstva koji im se na kraju ne isplate.
- Ne nađem ja rentabilnost. Ja sam neki dan bio na obračunu za
prošlu godinu. Naime, proizvodna cijena kilograma jabuke u voćnjaku sada, s rezidbom, zaštitom, ručnom korekcijom, kemijskom prorijedom i svim ostalim što odradimo, malčiranjem, košnjom, trebala bi biti kunu i pol a ja sam bio na obračunu i mene
je izašlo kunu i dvadeset. Prema tome ja da ne ulažem silni svoj i rad svoje obitelji, svoje djece, da njih ne uprežem, ništa ne bi od toga bilo. Jer, nažalost, ako meni treba svanuti zato što su jabuke u Poljskoj i Njemačkoj ove godine smrzle, onda to nije to. Mada s druge strane, iako ja znam da su tamo štete izuzetno velike, imat ćemo situaciju da će se njihove stare jabuke povlačiti ovdje sve do Nove godine - izražava zabrinutost Branković.
No, nije to jedini razlog zbog kojeg mladi odustaju od voćarstva. Puno je tu čimbenika, a jedan koji posebno ističe jeste hiperprodukcija.
- Odustaju od svega jer to voćarstvo nije toliko jednostavno
kako su neki mislili. Za vrijeme nekih ministara bilo je samo sadi, sadi, sadi,... svaka baka koja ima česticu na sebi može saditi voćnjak. Niko ju ne pita šta će
ni kako će saditi. E sad smo došli u poziciju da će Europa davati pet tisuća eura
to je novost najvjerojatnije za krčenje hektara nasada. Dešava se
hiperprodukcija. Sve što se
radi kod nas je nakaradno. Pa mi ni obećane novce ne dobijemo. Evo primjera s takozvanom konfuzijom - zbunjivanjem mužjaka jabučnog savijača. Postavio sam ih prošle godine i postavio i ove, a ja obećanih 2700 kuna za prošlu godinu nisam još dobio. To je 15 mjeseci kako čekamo taj novac. To je prestrašno. Ovo ne
vodi ničemu. Ja imam dva sina koja su na poljoprivrednom fakultetu, imam kćer na
predškolskom odgoju, ja i supruga smo visoka stručna sprema i pitam se je što mi je sve ovo trebalo,s čim se ja borim, kome ja pričam. Pitam se zašto se i ja nisam
negdje uhljebio i jednostavno mjesec prođe osobni dohodak dođe. A ne ovako - ogorčen je Branković koji nadu polaže i u novo vodstvo hrvatske voćarske zajednice, jer voda je, dodaje, svima došla do grla.
Da je situacija nezavidna slaže se i Goran Kulaš, koji je također ogorčen na činjenicu da konačnu cijenu voća ne znaju nikada do same berbe,
- Mi
uspijemo jedino kad u okolnim zemljama EU dođe do neke katastrofe, onda mi
prođemo bolje, ali mi ne možemo čekati da neko propadne da bi mi uspjeli nešto
zaraditi. Teško je i mislim da bi država prema nama proizvođačima voća trebala odraditi neke stvari jer nije dovoljno samo poticati nego se okrenuti i plasmanu robe gdje bi nam država trebala bar malo pomoći. Radimo, trudimo se, sve napravimo, a onda kad dođe
berba ne znamo kuda ćemo s našim proizvodom i onda dolazi do problema. Dosta godina radim s voćem i vidim da je iz godine u godinu, umjesto da je bolje, nama sve teže i teže - zaključuje Kulaš.
Hoće li, kada i kako država pomoći voćarima u plasmanu te hoće li i u kojoj mjeri u tome pomoći novo vodstvo hrvatske voćarske zajednice - ostaje tek vidjeti.
