SLAVONSKI BROD - Petnaest godina zvuči puno za štošta. Teško je onda i zamisliti koliko su dani tih godina sporo prolazili za obitelj Smuda, stanare slavonskobrodske Ulice I. G. Kovačića. Toliko dugo dvorište dijele s 'gradskim podstanarom'. Naime, vlasnici su 3/4 nekretnine, dok ostatak pripada Gradu Slavonskom Brodu koji je u svoj dio uselio Brođanina kojemu je trebala pomoć u vidu stambenog zbrinjavanja.

Za SBplus ispričali su svoju priču.

- Ovo je tek jedan korak dalje u moru koraka koji dosad jednostavno nisu davali ploda. Nismo ljudi koji će se 'tužakati' po sudovima i napadati nekog zbog nečega što je, svjesni smo, teško rješivo. No, jednostavno smo odlučili kako je vrijeme da počnemo misliti na sebe jer bolesti i godine sa sobom nose svoje. Dakle, ja sam ovdje rođen, a s godinama smo supruga i ja došli u posjed i druga dva odvojena stambena dijela baš kako nam se ne bi desilo ovo što nam se sada događa. U izdvojenom gradskom objektu, više od trideset godina živi najmoprimac, a, zapravo, nitko tu ne bi ni trebao živjeti jer se radi o ruševini. Tu ne postoje uvjeti stanovanja dostojni čovjeka pa gospodin koji tu živi, svoje fiziološke potrebe obavlja iza kuće, uz dvorište, a ponekad izbaci i kantu s fekalijama. Jednako tako, nije sklon iznositi otpad u spremnicima za odvoz pa smeće u vrećama stoji nagomilano u šupi. Čišćenje, košenje, održavanje - sve smo to godinama odrađivali, a njemu pomagali koliko smo mogli. No, sve smo stariji i više to nismo u mogućnosti pa se pitamo - kako ćemo završiti i što će nam donijeti budućnost ostane li na ovomu kako je sada. Situacija se samo pogoršava. - za SBplus je ispričao Robert Smuda, većinski vlasnik zemljišta i objekata na njemu.

U što sve svakodnevno gledaju po izlasku na vlastito dvorište, moguće je vidjeti u našoj galeriji fotografija. Hladnom vremenu i maski na licu usprkos, mogli smo osjetiti i kakav smrad osjećaju čim izađu iz kuće. Nelagodno je i pomisliti što proživljavaju za ljetnih mjeseci.

Već iz prvog kontakta s obitelji Smuda, vidljivo je i jasno kako se ne radi o zajedljivim i osornim ljudima, nego  - baš naprotiv - o dobrim susjedima i uzornim građanima. Naime, s obzirom na to da je riječ o objektu koji je u ruševnom stanju, strahuju i za moguće posljedice svih koji borave uz takvu zgradu i u njoj.

- Sad već imamo i unuke, no boravak s njima u našem dvorištu gotovo je nemoguć; barem ne onaj bezbrižan. Znate kakva su djeca, rastrče se posvuda, a nas je strah - prvenstveno - hoće li se što urušiti na njih, a potom i u što će zagaziti. Sve to smeće, fekalije, ukratko, neodržavanje higijene, privlači kojekakve štetočine; štakore, zmije,... Nije nam nimalo ugodno. Želimo da i naš susjed živi život dostojan čovjeka. Ako si već sam ne može pomoći, postoje institucije koje su odgovorne za takve ljude. Mi smo taj veliki teret dosad nosili na svojim leđima; uvijek smo bili tu za njega u svakom smislu, no ipak je došlo vrijeme da mislimo na sebe. Tim više, jer situacija iz dana u dan postaje sve teže izdrživa. - otvorila se za SBplus Jasna Smuda.

S obzirom na to da se Grad Slavonski Brod ni nakon tri tjedna nije očitovao na upit SBplus-a vezan za ovaj slučaj, pretpostavka je kako on neće biti riješen tako jednostavno. Stoga i tvrdnje o ignoriranju od strane nadležnih gradskih upravnih odjela zvuče uvjerljivo.

- Prošle sam godine započeo intenzivniju komunikaciju s Gradom. I od travnja 2021. godine sam poslao barem četiri pisana dopisa koji su ostali neodgovoreni. O usmenim molbama koje sam upućivao mnogima, od gradonačelnika do pročelnica, nepotrebno je govoriti. Oni su, dakle, upoznati s ovim slučajem i obećali su pronaći rješenje, odnosno, ponuditi svom 'podstanaru' novi smještaj. No, to će potrajati tko zna koliko, a mi ne želimo dodatnih 15 godina provesti u ovakvim uvjetima. Centar za socijalnu skrb u tom smislu ne može ponuditi ništa osim udomiteljstva za odrasle koje naš susjed odbija i želi drugačiji oblik pomoći. Čovjek, dakle, živi u objektu koji je već prije petnaestak godina ocijenjen ruševnim i neprikladnim za život. Zna se tko će odgovarati dogodi li mu se nešto u toj kući. - dodao je Robert.

Ovi inače samozatajni ljudi više nemaju ni vremena niti živaca za suzdržanost i strpljivost koje su ih dosad krasile. U životu su - čini se - učinili sve kako bi njima i onima oko njih bilo bolje - prvenstveno otkupom dijelova nekretnine koja bi, u suprotnom, ostala 'rascjepkana' i teško iskoristiva, a velika je vjerojatnost da bi i situacija bila daleko problematičnija od današnje.

Hoće li uskoro dočekati mir u svom dvorištu te hoće li ispuniti san o ispijanju kave vani tijekom prvih sunčanih proljetnih dana - nažalost - odlučit će drugi. Mi, tek, možemo zaključiti kako to uistinu zaslužuju. Jednako onoliko koliko njihov susjed zaslužuje topao krevet, uređenu unutarnju kupaonicu i adekvatnu zdravstvenu skrb.