SREDNJI LIPOVAC /AMOREBIETA-ETXANO - Za Antuna Maričevića, 25-godišnjaka iz Srednjeg Lipovca i igrača španjolske Zornotze, košarka je ljubav koja ga pokreće svih ovih godina.

Kako nam je i sam rekao, uvijek je želio biti drugačiji i isprobati nešto novo. Okušao se i u nogometu, ali njegova strast prema košarci rasla je iz treninga u trening zbog čega se u potpunosti odlučio posvetiti ovome sportu.

'Nema ničeg boljeg nego kad treniraš i uživaš u tome'

Nakon sezone i pol u Školi košarke Oriovac, otišao je u Osječki sokol u kojemu je proveo tri mjeseca. Potom je uslijedio odlazak u Cibonu i život u Zagrebu gdje je stanovao u stacionaru Kluba zajedno s drugim Ciboninim mladim igračima.- Počeo sam igrati košarku zbog Kobea Bryanta koji mi je bio uzor. Volio sam njegove radne navike i njegovu maksimalnu posvećenost sportu. Cijeli svijet mi se promijenio kad sam krenuo trenirati. Bilo je zabavno jer smo svakoga dana nešto novo učili, a rekao bih da nema ničeg boljeg nego kad treniraš i uživaš u tome. - kazao nam je Maričević prisjetivši se svojih početaka tijekom viših razreda osnovne škole. Na prvi trening odveo ga je tata koji se i sam ranije bavio košarkom, a poslije ga je na treninge vozio i djed. - Radost na djedovu licu kad bi me vozio na treninge te ostajao sjediti u dvorani i gledati me, bila mi je dodatna motivacija.

'Jedno jutro sam se probudio, nazvao tatu i rekao „Tata, ja želim ići u Ameriku."'

- Sjećam se da su oko mog 12. ili 13. rođendana kod mene kući došli i Cibona i Osječki sokol te sam tada službeno prešao u Cibonu. Donijeli su mi dres s mojim prezimenom. Znam da sam plakao od radosti, ali me ujedno bilo i strah jer sam išao živjeti sam u glavni grad Hrvatske. - rekao nam je Maričević koji je u Ciboni proveo četiri godine.

Polako se bližio kraj srednje škole kada se odlučio na veliki korak u svom životu, a to je bio odlazak u Sjedinjene Američke Države. Prije nego je krenula školska košarka, mjesec dana proveo je u Hartfordu, gradu na istočnoj obali SAD-a.

- Jedno jutro sam se probudio, nazvao tatu i rekao: „Tata, ja želim ići u Ameriku."- prisjetio se Maričević ove važne odluke i svih priprema koje su prethodile selidbi u državu Colorado koju je odabrao jer najviše sliči Hrvatskoj. - Otišao sam bez ikakvog znanja engleskog jezika, ali sam ga već tijekom prve godine dosta unaprijedio. Bio sam prisiljen naučiti engleski jako brzo jer sam jedno vrijeme 'živio na Google prevoditelju' pa su mi sve te riječi i fraze jednostavno ušle u uho.

Kako nam je i sam rekao, košarka mora uvijek biti prisutna u njegovu životu, a sve što dodatno ostvari je bonus. Stoga je u Wyomingu završio dvogodišnji Junior College na kojemu je na drugoj godini bio proglašen i najboljim košarkašem ekipe te je bio odabran u deset najboljih junior igrača u Americi. Sljedeće dvije godine proveo je na University of South Florida. Osim hladnoća u Wyomingu i vrućina na Floridi, zauvijek će pamtiti i sve što je proputovao, vidio i doživio tijekom te četiri godine.

- Htio sam ići na probe za drugu NBA ligu, ali zbog korone se ta liga zatvorila tako da nisam imao priliku ni ići trenirati ni pokušati upasti u neki tim. - pojasnio nam je Maričević koji je 2020. došao u Košarkaški klub Zabok gdje je proveo jednu sezonu. - Kad je sve tako ispalo, onda sam barem želio igrati i biti blizu svoje obitelji i prijatelja u Hrvatskoj.

Svoju je karijeru nakon Zaboka odlučio nastaviti u slovačkom košarkaškom klubu BKM Lucenec, a od prošlog je Božića košarkaš španjolskog kluba Zornotza Saskibaloi Taldea.

- Moj cilj je igrati što bolje i biti bolji iz utakmice u utakmicu, a cilj sa Zornotzom je osvojiti prvo mjesto i otići u rang više. - dodao je 206 centimetara visok Maričević koji trenutno igra na poziciji broj pet, a kako nam je sam rekao, volio bi unaprijediti svoju igru izvan parketa kako bi igrao i na poziciji broj četiri.

Košarkaško iskustvo, navijači i budući planovi

Igrajući u Hrvatskoj, SAD-u, Slovačkoj i Španjolskoj skupio je poprilično košarkaško iskustvo te nam je obrazložio koje mu se lige čine najzahtjevnijima, ali i postoje li razlike i sličnosti između njih.

- Slovačka košarkaška liga je jako mala i igraju se četiri kruga tako da se često igra s istim ekipama i brzo se nauči stil svakog igrača. Hrvatska mi je bila dosta teška za prilagoditi se nakon povratka iz Amerike. Stil španjolske košarke je dosta drukčiji od hrvatskog ili slovačkog stila. - rekao nam je Maričević te usporedio košarku u SAD-u i u Europi. - Mislim da u Americi rade i provode puno više vremena trenirajući u teretani tako da je to glavna razlika između Europe i Amerike. Kada je riječ o igri, u američkoj je košarci naglasak na individualnosti i igri jedan na jedan. Europska je košarka više taktički posložena pa je stil igre u potpunosti drukčiji.

Natjecateljskog je duha, a na poraze gleda pozitivno te iz njih pokušava uvijek naučiti lekciju. Voli igrati pred navijačima jer su, kako kaže, dodatna podrška i poticaj, a posebno je izdvojio hrvatske i španjolske navijače zbog njihovog strastvenog navijanja i bodrenja svojih ekipa. Od ozljeda su ga snašli slomljen nos, razbijena arkada i iskretanje zglobova, ali nikada nije imao nekih većih zbog kojih bi duže izbivao s parketa. Iza njega je cijeli niz utakmica kojih se i danas rado prisjeti.

- Cijeli život ću se sjećati osvajanja turnira College Basketball Invitational (CBI) kad sam bio na University of South Florida. Dobio sam prsten koji i danas čuvam kao uspomenu. U Ciboni se sjećam svakog trofeja koji smo osvojili. - prisjetio se Maričević.

Obožava putovati i upoznavati različite kulture, a povijest i geografija su ga oduvijek zanimali. Košarku planira igrati što duže bude mogao. Jedan od njegovih ciljeva je i zaigrati za hrvatsku košarkašku reprezentaciju. Studirao je komunikacije, a kako nam je i sam otkrio, nakon košarkaške karijere volio bi se baviti marketingom i komunikacijama te imati svoju tvrtku.

- Važno je trenirati s ljubavlju i željom. Mislim da svatko može pronaći nešto što voli i ustrajati u tome. Pravilo broj jedan je da se u životu nikada ne smije odustati. - za SBplus zaključio je košarkaš Antun Maričević.