SLAVONSKI BROD - Ljudi zdravih očiju i dobrog vida teško mogu zamisliti kako slijep čovjek normalno funkcionira u svakodnevnom životu, pa čak ostvaruje i vrsne sportske rezultate. A da je to moguće, svojim uzastopnim uspjesima pokazuju brodski kuglači, Evica Šerfez i Ranko Milutinović, okosnica hrvatske reprezentacije slijepih i slabovidnih osoba, posljednjih devet godina osvajači niza zlatnih i drugih odličja te vlasnici svjetskih rekorda. Tako su se i nedavno s europskog prvenstva u Apatinu, u jakoj konkurenciji deset država (Slovačka, Češka, Njemačka, Poljska, Rumunija, Mađarska, Slovenija, BiH, Hrvatska i Srbija), vratili s ekipnim zlatom u muškoj i ženskoj konkurenciji te pojedinačnim srebrom, a zlato im je izmaknulo za dlaku.
- Konkurencija je bila velika, napravili smo svjetske rekorde u broju oborenih čunjeva (muški 4.164, a žene 2.008) - kaže pričljiviji Ranko.
Presudnu ulogu u postizanju rezultata, pojašnjava uspješni dvojac, ima Rankov sin, Krešimir Milutinović, ujedno njihov trener, asistent i pratilac, koji ih redovito trenira u kuglanama Željezničar i Vijuš te "vodi” na natjecanjima.
- Dovede me do crte bacanja, i poravna mi pete. Kad se namjestim, dodaje mi kuglu i nišanim u zamišljenom pravcu - objašnjava Ranko način bacanja i dodaje kako su na posljednjem natjecanju on i Zdislav Koziej iz Poljske oborili svjetski rekord od 650 čunjeva.
Milutinović je potpuno oslijepio s pedeset godina od posljedica iznenadnog dijabetesa. Do tada nikada nije kuglao. Dolaskom u udrugu, tajnica Lidija Šaf ukazala mu je na tu mogućnost pa je počeo uz kuglače Mirka Vrlazića, Ivu Jurića...
- Po prirodi sam tvrdoglav, volim se dokazivati... i tako je krenulo - kaže Ranko.
U tome, ističe, ima potporu cijele obitelji i nekolicine prijatelja, a da nije tako, kaže, odavno bi "pobudalio”.
"Tetki” (kako je od milja svi zovu) Evici Šerfez također je visoki šećer uništio vid, no ona još uvijek vidi obrise i lakše se kreće. A kuglala je još dok je radila u Slavoniji DI. U 66. godini kuglu tešku tri kilograma najstarija članica reprezentacije, kaže, baca objema rukama. Tri puta tjedno trenira jer je potrebna dobra kondicija da se na natjecanjima baci 120 hitaca, no nije joj naporno jer to voli.
- Draže mi je to nego kuhanje, odlazak u trgovinu i kućanski poslovi - kaže zaslužna kuglašica s više od sto medalja.
- I neću prestati dok god budem mogla bacati i dok me budu htjeli u ekipi - obećava.
Rezultati brodske udruge slijepih u paraolimpijskom sportu idu i šire. Prije nekoliko dana, s državnog natjecanja pikadista Mario Karmazen donio je zlato, a jesenas je šahovska ekipa na prvenstvu države također osvojila prvo mjesto - kaže predsjednik Mirko Vrlazić.
Zaslužili mjesečnu stipendiju
I Evici i Ranku, iskreno priznaju, kuglanje iznimno pomaže. No i razočarani su jer je to često opravdanje onima (lokalnoj vlasti, nap. a.) koji bi ponekad trebali otključati blagajnu i koji ih, nakon međunarodnih uspjeha, samo tapšaju po ramenima. Kao vrhunski sportaši u kuglanju, ali i u pikadu, očekuju da im se, sukladno zakonu, kao i ostalima u reprezentaciji, omogući mjesečna stipendija (hranarina) jer uz minimalne mirovine teško mogu podnijeti troškove.
U udruzi dvadesetak sportaša
Udruga slijepih okuplja 160 članova, među kojima je dvadesetak različitih sportaša. Sljedeće godine bilježi 60 godina postojanja, a od 76. funkcionira u vlastitom prostoru, kupljenom uz pomoć Grada, Hrvatskog saveza slijepih i donatora. "Ostankom bez vida, život nije prestao. Treba biti ambiciozan i uporan, a kroz udrugu puno toga se može ostvariti”, zaključuje Vrlazić.
