Iz ekskluzivnog razgovora s Vanesom Tot koja nakratko odmara u Slavonskom Brodu, izdvojili smo najzanimljivije detalje o protekloj sezoni, planovima i kvalifikacijama za Olimpijske igre u Parizu 2024. godine.
Najbolju hrvatsku kanuisticu, Brođanku Vanesu Tot, rijetko je moguće uhvatiti izvan treninga. Ovaj je tjedan stoga jedan od rijetkih u godini kada nakratko odmara i oporavlja se od burne sezone i napornih treninga. Nastup na Olimpijskim igrama u Parizu 2024. godine tek treba izboriti pa je pred njom još puno značajnih utrka. Zamolili smo je da jedno prijepodne izdvoji za nas, a u nastavku otkrivamo o čemu smo razgovarali.
Kako je prošla sezona? Jesi li zadovoljna?
Trener Igor Krajina i ja složili smo se da je sezona protekla dobro. Odradila sam sve što sam mogla i dala sve od sebe. Opet sam bila brža nego prethodne godine. Ostao je gorak okus sa Svjetskog gdje sam izgubila finale i plasman za Pariz. No, istovremeno, tu sam odveslala svoju najbržu utrku. Izgubila sam od aktualne olimpijske pobjednice i dvostruke svjetske prvakinje, Amerikanke Nevin Harrison.
U mom polufinalu, nas četiri smo se nastojale izboriti za finale. Sve četiri smo svjetske prvakinje u drukčijoj disciplini. Ne mogu reći da me se konkurencija nije bojala. Sama je Kanađanka Sophia Jensen rekla da je znala da ću napasti i da od mene može očekivati borbu. Odradili smo to najbolje što smo mogli.
Vanesa Tot
SBplus
Europsko u Krakovu je prošlo dobro. Veslala sam i 200 i 500 metara. U obje utrke sam bila peta. Konkurencija je ove godine žestoka. Predolimpijska je godina i svi žele otići na Olimpijadu. Jedini problem ove godine bila nam je Sava. Nije bila niska kao prethodnih godina, morali smo se snalaziti. Prije Europskog smo išli u Zagreb na pripreme, a prije Svjetskog u Njemačku.
Nisam naučila stalno izlaziti. To radim tijekom pauze ili nekog dužeg odmora. No, to mi ne fali. Više sam tip za čitanje knjiga cijeli dan u prirodi. Ove godine uspjela sam pročitati dvadesetak, a imam ih još na popisu želja.
Moj je dojam da sam neke utrke mogla tehnički uspješnije odveslati, ali nisam nezadovoljna. Sad nakratko odmaram, a idući tjedan veslam Državno prvenstvo. Prvog listopada kreće nova sezona. U svibnju imam europske i globalne dodatne kvalifikacije za Igre u Parizu. Očekujem da ću tamo uzeti olimpijsku kvotu jer sam dokazala da sam u svjetskom vrhu.
Puno se pričalo i pisalo posljednjih dana koja je Vanesa u svjetskom poretku. Tko je sad među najboljima?
Bila sam druga u B-finalu, što je jedanaesto mjesto u ukupnom poretku. Išla sam na pobjedu, ali Mađarica me pobijedila. S njom se inače izmjenjujem kada su u pitanju pobjede. Par puta pobijedim ja, par puta ona, ovisi kako kojoj 'legne utrka'.
Trenutno je najbolja Kubanka Yarisleidis Cirilo Duboys. Španjolke su redovno u medaljama, uvijek je tu i Ukrajinka, Kanađanka i neka dobra Poljakinja,... stvarno je konkurencija žestoka pa je možda nedostajalo i malo sreće za A finale. Prošle dvije godine bile su mi plodne medaljama. Mogu reći da sam osvajala medalje za sitno, a sada sam izgubila tri finala za sitno. Razlike su uistinu bile u nijansama. Nadam se da će se to vratiti u najboljem mogućem trenutku, iduće godine u Szegedu na trkama za Pariz.
Kad imamo priliku razgovarati, nas dvije uvijek prokomentiramo i uvjete u kojima treniraš. Koliko je drukčije trenirati na rijeci, a ne na jezeru? Začude li se te cure koje su u samom vrhu kada im pričaš da treniraš na Savi.
Igor Krajina i Vanesa Tot
Vanesa s trenerom Igorom
SBplus
Većina ih trenira na jezeru. Kad im kažem da sam na rijeci, uglavnom su oduševljeni, komentiraju kako je to super. I jest, dok je niska. Prije četiri tjedna, na primjer, Sava uopće nije bila za veslanje nakon vodenog vala. Smeće i granje su nas potjerali. No, snalazimo se, radimo s čim možemo. Kad je visoka, odemo na Mrsunju. Kad je još viša, odemo i na Glogovicu. Tamo mi je i bolje. No, trener ima izvrstan plan treninga i rezultati su tu. Trenira me već deset godina, pokazao je da zna i ja mu vjerujem. Bitna je, dakako, velika volja i želja sportaša. Ja sam pravi primjer da se rezultat može napraviti i kad treniraš na Savi. Da imam jezero ili barem neki kanal gdje mogu 'vući' 200 metara, mislim da bi rezultati bili još bolji. No, snađemo se, odemo na pripreme prije velikih natjecanja. Nadam se da će nas nagodinu Sava malo više poslužiti.
Mlada si, ali profesionalni sport i svakodnevno treniranje sa sobom neminovno nose ozljede. Imaš li ih i kako se fizički osjećaš uslijed napornog rasporeda?
Ove godine nije bilo nikakvih ozljeda. Mislim da je to zato što smo trener i ja u neprestanoj komunikaciji. Ako me nešto boli ili ne ide, ja mu odmah kažem. Ne forsiramo. Svjesna sam da ću se u nekom trenutku najvjerojatnije ozlijediti, ali oboje pazimo na moje tijelo. Nemam problema sa starim ozljedama, redovita sam kod fizioterapeuta Perkovića i on mi stvarno pomaže posljednjih deset godina. Sve je pitanje toga koliko želimo rezultat i koliko ćemo se dati u to. Ja sam bila spremna sebe dati za rezultate i to mi se na kraju isplatilo. Kad ljudi vide mene na startnoj listi, više me ne podcjenjuju nego sam sada prijetnja u utrci. Treneri vrhunskih sportašica, mojih kolegica, također su komentirali da kod mene vide veliki napredak - i u tehnici veslanja i u brzini. To je pohvala i za mene i za mog trenera. To su pohvale od ljudi koji znaju, koji su u sportu duže nego mi. Puno mi to znači, a mislim da znači i treneru koji to možda ne kaže naglas kao ja.
Sama si rekla da sebe cijelu daješ za rezultate. Puno toga je još pred tobom,... stigneš li kombinirati profesionalni sport s privatnim životom? Nedostaje li ti tu nešto?
Ne bih rekla da mi nedostaje. Naučila sam oko sebe imati mali krug prijatelja. Njih pet-šest koji razumiju kad odem na pripreme, koji razumiju da mi treba podrška dok sam na natjecanju i da trebam nekad čuti „Vanesa, ti to možeš!“. Nisam naučila stalno izlaziti. To radim tijekom pauze ili nekog dužeg odmora. No, to mi ne fali. Više sam tip za čitanje knjiga cijeli dan u prirodi. Ove godine uspjela sam pročitati dvadesetak, a imam ih još na popisu želja.
Vanesa Tot
Paulina Mirković
Uvijek naglašavaš da se mlade sportaše stvara u svlačionici i klubu. Veliki si im uzor. Sad te već zna cijeli grad i oni su sretni što tako blizu imaju nekog u koga se mogu ugledati.
Mislim da u ovom gradu djeca imaju na koga se ugledati. Nisam to samo ja, tu je i Gabrijel Veočić. Mi smo umišljeni samo kad se sportski borimo i kada trebamo biti drski, inače smo pristupačni i normalni. Uvijek se fotkamo s djecom, popričamo s klupskim kolegama u svlačionici, damo neki savjet,... I, dakako, uvijek ih podržavamo na njihovim natjecanjima.
Često se ne usudimo pitati te je li tvoj ostanak u Slavonskom Brodu izgledan.
Za grad me ne vežu sportski uspjesi, nego obitelj. Mogla bih otići trenirati drugdje, ali ako sa mnom ne bi išao moj trener koji je od mene stvorio sportašicu kakva sam danas, nije izgledno da bih otišla. Nas dvoje se zasad slažemo da je najbolje da nam tu bude nekakva baza za rad. Što će budućnost donijeti - ne znamo. Planiramo odraditi još dva olimpijska ciklusa - Los Angeles (2028.) i Australiju (2032.). Tko zna, možda nakon sportske karijere (koja će, nadam se, biti duga jer sam tek krenula) odem izvan Hrvatske. Ovdje je zaista teško živjeti i preživjeti kao profesionalni sportaš. U financijskom smislu je to moguće samo ako ostvariš ogroman rezultat. Kriteriji za mirovinu nakon sporta jako su strogi - kako za sportaše, tako i za trenere.
U svijetu sporta stekla si i neke prijatelje. Lijepo je vidjeti da hvališ i bodriš čak i svoju konkurenciju, ali i druge hrvatske veslačice.
Anamaria Govorčinović pobijedila je u B finalu u kajaku jednosjedu na 500 metara i jučer je Savez dobio potvrdu da je ona dobila kvotu za Pariz. Meni je drago radi nje. Još jednom je potvrdila svoju kvalitetu. Isto joj je malo falilo za A finale. Ona ide u Pariz, a mi se uvijek zezamo da, zajedno sa svojim trenerima, na velika natjecanja nas četvero idemo u paketu. Lijep je osjećaj što se podržavamo jer ponekad i kada damo sve od sebe, ne uspijemo ostvariti ono što smo naumili pa je i u takvim trenutcima 'veliki plus' imati nekoga uz sebe tko to razumije više nego ostali.
Anamaria Govorčinović i Vanesa Tot
HINA / EPA
