HRVATSKA nogometna reprezentacija je 2018. godine, osvojivši srebro na Svjetskom prvenstvu u Rusiji, postigla jedan od najvećih uspjeha hrvatskog sporta u povijesti. Mnogi će reći najveći. Taj uspjeh će ostati upamćen i po euforiji više od pola milijuna ljudi koji su dočekali naše nogometaše u Zagrebu, nakon njihovog povratka iz Rusije.

Naravno, ogroman uspjeh napravili su Vatreni i 1998. kada su osvojili treće mjesto na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj. A između turnira u Francuskoj (1998.) i u Rusiji (2018.) hrvatska nogometna reprezentacija je redovito nastupala na europskim i svjetskim prvenstvima (osim 2000. na EP-u u Nizozemskoj i Belgiji i 2010. na SP-u u Južnoj Africi).

Nogometni uspjesi Vatrenih nastali su unatoč lošim infrastrukturnim uvjetima u Hrvatskoj

Možemo reći da su naši najbolji nogometaši naviknuli navijače u Hrvatskoj na dobre rezultate reprezentacije kao i na svoje odlične igre u najvećim europskim klubovima. Posebice su vrijedni uspjesi Vatrenih iz Modrićeve generacije jer je riječ o igračima koji su inozemnim transferima vrlo brzo riješili svoju egzistenciju, pa je pohvalno što su zadržali motivaciju za nastupe u reprezentaciji, što govori o karakteru tih mladića. Posebice u kontekstu sve većeg zazora, da ne kažemo otpora, koji najbolji europski klubovi iskazuju prema odlascima svojih igrača na reprezentativna druženja, jer se nerijetko igrači vraćaju ozlijeđeni i izmoreni u sredine u kojima se vrhunski plaćeni.

Sustavno ulaganje u nogometne stadione je potpuno zakazalo.

Sve prethodno navedeno je samo još jedan kamenčić u mozaiku teze kako je Hrvatska jedna od najnogometnijih nacija u svijetu, ali i jedna od najuspješnijih sportskih nacija u cjelini. I to je činjenica.

Međutim, također je činjenica kako su posljednjih 30 godina ti sportski uspjesi, uključujući i rezultate Vatrenih, nastali unatoč lošim sportskim infrastrukturnim uvjetima u Hrvatskoj. U nekim sportovima došlo je do značajnijeg ulaganja u infrastrukturu, pa je primjerice država izgradila šest novih dvorana za Svjetsko rukometno prvenstvo u Hrvatskoj 2009., međutim sustavno ulaganje u nogometne stadione je potpuno zakazalo.

Budući stadion NK "Osijek" na Pampasu (Foto: gol.hr)

Investiranje u nogometnu infrastrukturu u Hrvatskoj prepušteno je gradovima i općinama te iznimno privatnim ulagačima (npr. NK „Rijeka", NK „Osijek"), ali opet uz suradnju sa jedinicama lokalne samouprave (pravo građenja na gradskom zemljištu). Zadnjih nekoliko godina i Hrvatski nogometni savez (HNS) počeo je ulagati u infrastrukturu projektom izgradnje novih igrališta (hibridni travnjaci za prvoligaše; pomoćna igrališta sa umjetnom travom), uz sufinanciranje klubova i gradova. Taj HNS-ov projekt je doprinio znatno boljim uvjetima za nastupe nogometaša, no stadionski uvjeti za gledatelje su i dalje ostali loši. Međutim, HNS je udruga građana koja svoje investicije provodi selektivno i prema nekim svojim prioritetima, pa neke sredine (npr. Slavonski Brod) mogu biti i uskraćene za pomoć te krovne nogometne organizacije u Hrvatskoj.

Klubovi iz županijskih središta većinom igraju u 3. HNL

Napravili smo malo istraživanje temeljem kojeg smo evidentirali rang natjecanja najboljih nogometnih klubova u sjedištu svih županija u Hrvatskoj, kao i stadionske kapacitete (sjedeća mjesta) tih klubova u natjecateljskoj sezoni 2021./2022. S tim da smo pod Zagrebačku županiju i Grad Zagreb naveli jedan klub (NK „Dinamo"). Pod županijskim središtima mislimo na gradove u kojima se nalazi upravno sjedište županije.

Iz priložene tablice vidljivo je kako šest najboljih nogometnih klubova iz županijskih središta u aktualnoj natjecateljskoj sezoni igraju u prvoj ligi, jedan klub nastupa u drugoj HNL, a čak 13 klubova u trećoj ligi.

Za one koji su možda zaboravili, podsjećamo kako 1. Hrvatska nogometna liga (HNL) broji 10 klubova, 2. HNL ima 16 klubova, a 3. HNL je podijeljena u pet skupina od kojih tri imaju po 18 klubova (3. HNL Istok, 3. HNL Jug, 3. HNL Središte), jedna 14 klubova (3. HNL Zapad) i jedna 12 klubova (3. HNL Sjever).

Iz priložene tablice vidljivo je kako šest najboljih nogometnih klubova iz županijskih središta u aktualnoj natjecateljskoj sezoni igraju u prvoj ligi, jedan klub nastupa u drugoj HNL, a čak 13 klubova u trećoj ligi. Važno je za napomenuti da u dva slučaja najbolji županijski klubovi dolaze izvan sjedišta županije, pa  je tako godinama najbolji istarski klub NK „Istra" iz Pule (1. HNL), a u Vukovarsko-srijemskoj županiji je najbolja vinkovačka „Cibalia" (2. HNL). Neka županijska središta sa nostalgijom se sjećaju uspjeha svojih klubova u 1. HNL (Sisak, Karlovac, Varaždin, Slavonski Brod, Zadar, Vukovar, Pazin, Dubrovnik, Čakovec), a neka nisu nikada ni imala prvoligaša (Krapina, Bjelovar, Gospić, Virovitica, Požega).

Od sljedeće sezone kreće novi sustav natjecanja hrvatskog nogometa jer će druga liga brojati 12 klubova (sada ima 16), a najveća promjena događa se u 3. HNL koja po prvi puta postaje jedinstvena liga sa 16 klubova. Pored sportskog uspjeha (najmanje prva tri bi ušla u viši rang) sadašnji trećeligaši će morati ispuniti i kriterije podijeljene u četiri kategorije (uključujući i infrastrukturu) za dobivanje licence HNS-a kako bi imali pravo nastupa u jedinstvenoj Trećoj HNL.

Zahvaljujući novoj infastrukturi, Mađarska je podignula nogometnu kvalitetu

Prije 15 godina su Hrvatska i Mađarska prijavile svoju zajednički kandidaturu za nogometni EURO 2012. Kao gradovi domaćini prijavljeni su Budimpešta, Debrecen, Gyor, Szekesfehervar, Zagreb, Split, Rijeka i Osijek. 

Hrvatska država se, za potrebe EURO-a 2012., obvezala povećati kapacitet stadiona „Maksimir" (Zagreb) na 55.000 sjedećih mjesta, stadiona „Poljud" (Split) također na 55.000 mjesta, a u Rijeci i Osijeku planirana je izgradnja potpuno novih stadiona kapaciteta 35.000 mjesta. Hrvatsko-mađarska kandidatura je neslavno završila, domaćinstvo su dobile Ukrajina i Poljska, a od ulaganja RH u stadione nije bilo ništa proteklih 15 godina.

Za razliku od Hrvatske, Mađarska je (sa svojih devet milijuna stanovnika) posljednjih 12 godina sagradila čak 18 novih nogometnih stadiona. Zahvaljujući velikim ulaganjima u infrastrukturu, Mađarska je zadnjh godina podignula kvalitetu svoga nogometa što je i vidljivo kroz rezultate klubova i reprezentacije.

 Budući Stadion kraj Save u Slavonskom Brodu (Foto: SBplus.hr)

Danas Hrvatska ima samo jedan nogometni stadion (splitski „Poljud" otvoren 1979.) koji može primiti više od 30.000 gledatelja jer sada zagrebački „Maksimir" (zbog u potresu oštećene istočne tribine) ima kapacitet od 24.851 sjedećih mjesta. Slijede „Gradski vrt" u Osijeku sa kapacitetom od 17.876 mjesta, varaždinski "Varteks" sa 10.800 i riječka „Kantrida" sa 10.275 mjesta. Od ostalih gradova, navedenih u našoj tablici, nitko više nema kapacitet stadiona veći od 6.000 mjesta. Od samoga broja sjedećh mjesta za gledatelje puno je važnija funkcionalnost i prilagođenost modernim stadionskim standardima, s naglaskom na sigurnost i udobnost, kao i financijska održivost objekta. 

Slavonski Brod je samo u Stadion kraj Save (dom NK "Marsonia") zadnjih tri godine uložio 25 milijuna kuna (kajak kanu klub, istočna tribina, pomoćna igrališta s umjetnom travom), a u izgradnji je i južna tribina istoga stadiona vrijedna 27 milijuna kuna.

Pozitivni iskoraci u poboljšanju nogometne infrastrukture napravljeni su izgradnjom novoga stadiona "Rujevica" i trening kampa NK "Rijeka" kao i aktualnom izgradnjom novoga stadiona NK "Osijek" na Pampasu. Oba projekta su podržale gradske vlasti Rijeke i Osijeka tako da su klubovima, koji su prethodno privatizirani, dali pravo građenja na gradskom zemljištu. 

Nekoliko hrvatskih gradova je započelo sa značajnijim ulaganjima u svoje stadione, a među njima prednjači Slavonski Brod koji je samo u Stadion kraj Save (dom NK "Marsonia") zadnjih tri godine uložio 25 milijuna kuna (kajak kanu klub, istočna tribina, pomoćna igrališta s umjetnom travom), a u izgradnji je i južna tribina istoga stadiona vrijedna 27 milijuna kuna. Prošle godine je započela i izgradnja gradskg stadiona u Bjelovaru, vrijedna 21 milijun kuna. U Vukovaru je krajem prošle godine otvoren novi atletsko-nogometni stadion vrijedan 12,2 milijuna kuna, a u nogometnu infrastrukturu ulagali su zadnjh godina i u Belišću, Križevcima itd.

Neke općine u Hrvatskoj imaju bolje stadione od većine hrvatskih gradova

U nekim općinama u Hrvatskoj su izgrađeni stadioni kakve nemaju ni veliki hrvatski gradovi, pa je tako u Velikoj, selu od 2.000 stanovnika, privatnom investicijom, 2001. otvoren jedan od najboljh stadiona u Hrvatskoj koji je mogao primiti 8.000 gledatelja. NK "Kamen Ingrad" iz Velike je čak šest godina nastupao u 1. HNL, a 2003. je u sklopu Kupa UEFA-e ugostio i veliki njemački klub "Schalke 04" iz Gelsenkirchena. Danas NK "Kamen Ingrad", nakon provedenog stečaja, više ne postoji.

Općina Dugopolje je u svoj sportski centar (stadion sa zatvorenim bazenom) od 2007. do 2009. uložila 55 milijuna kuna. Nogometni stadion "Hrvatski vitezovi" je dom NK "Dugopolje (2. HNL) i ima 5.100 natkrivenih mjesta i izgrađen je u skladu sa propisima HNS-a i UEFA-e.

Stadion "Hrvatski vitezovi" u Dugopolju (Foto: mapio.net)

NK "Mladost 127" iz Suhopolja (selo od 2.600 stanovnika), u Virovitičko-podravskoj županiji, je četiri godine nastupao u 1. HNL. da bi 2000. bankrotirao. Potom je osnovan HNK "Suhopolje" koji svoje utakmice odigrava na stadionu "Park" kapaciteta 5.000 mjesta.

Prema podacima Eurostata, Hrvatska je iz proračuna 2017. godine za sport izdvajala tek 13,3 eura po stanovniku, dok je Mađarska, primjerice, izdvajala 150 eura godišnje po stanovniku.

U Brodsko-posavskoj županiji je poznat uspjeh NK "Slavonac" iz Starih Perkovaca (selo od 1.150 stanovnika) koji je 2009. izborio ulazak u 1. HNL, igrajući svoje utakmice na seoskom stadionu "Dobrevo", kapaciteta 1.000 mjesta. Kako stadion u Starim Perkovcima nije zadovoljavao standarde HNS-a, pojavila se ideja o igranju u Slavonskom Brodu pod novim imenom, ali uprava kluba i Grad Slavonski Brod tada nisu našli zajednički jezik i NK "Slavonac" je odustao od prve lige. Ta odluka je koštala kluba ispadanja u najniži rang natjecanja.

Iako nismo podrobno analizirali starost stadionske infrastrukture u županijskim središtima u Hrvatskoj, brzim pregledom godina izgradnje može se reći kako je prosječna starost hrvatskih stadiona (tribina i popratnih objekata) oko 40 godina, računajući i novije nužne rekonstrukcije.

Prema podacima Eurostata, Hrvatska je iz proračuna 2017. godine za sport izdvajala tek 13,3 eura po stanovniku, dok je Mađarska, primjerice, izdvajala 150 eura godišnje po stanovniku. U Europskoj uniji se prije 5 godina u prosjeku izdvajalo oko 100 eura po stanovniku, a prednjačile su bogatije zemlje poput Luksemburga (492 eura), Švedske (256 eura) i Finske (206 eura). Uz Hrvatsku na neslavnom začelju, znatno ispod prosjeka su bile Bugarska (16 eura), Slovačka (23 eura) i Rumunjska (25 eura), donio je tportal 2019. godine.

Stoga sve prethodno izneseno navodi na zaključak kako su u budućem razdoblju potrebna značajnija ulaganja u nogometnu infrastrukturu, ali i određene promjene u državnom poticanju ulaganja u sport (uključujući i izmjene porezne politike), kako Hrvatska ne bi izgubila korak sa zemljama u srednjoj i istočnoj Europi (Mađarska, Slovačka, Češka, Srbija, Rumunjska, Bugarska...). Sa europskim nogometnim velesilama (Njemačka, Francuska, Italija, Španjolska, Nizozemska, Portugal...) se očito možemo natjecati samo na zelenom terenu, a ne u investicijama. Možda se onda Hrvatska i podigne sa začelja u EU po sportskim ulaganjima.