DONJI ANDRIJEVCI - Ono što su prije 90 godina u Donjim Andrijevcima bili doktor Mijo Pišl, župnik Ferdo Gersner, poduzetnik Baugertner i liferant mesa 17. pješadijskog puka 'Vojvoda Mišić', Jovan Stanisavljevića alias 'Jovo Čaruga', ovih godina to su doktor Milan Bitunjac, župnik Nikica Mihaljević, poduzetnik Marinko Mikulić i predsjednik Nogometnog kluba - ma tko to bio.

Paun: „Na razgovor javilo se sedam igrača, od čega tri juniora; PAN je otkazao sponzorstvo (84 tisuće kuna godišnje); najam za telefonski stup od Telekoma potrošen je za pet godina unaprijed (18 tisuća kuna godišnje); novih sponzor nema; Uprava nije jedinstvena… došli smo do zida, a ništa riješili nismo. Bojim se kako ni u utorak, na izvanrednoj Skupštini kluba, ništa riješit nećemo. Postoji opravdan strah da ćemo ključeve 'stadiona' predati njegovu vlasniku, Općini"

Kao što je, tada, Jovo Čaruga bio glavna faca, ne samo u Donjim Andriejvcima, o kojem se s poštovanjem, zavišću i prezirom - istovremeno - pričalo po seoskim birtijama, tako se ovih godina, s poštovanjem, zavišću i prezirom - istovremeno - priča po seoskim kafićima o predsjedniku Nogometnog kluba - ma tko to bio.

Prije tri tjedna, ta (ne)slavna uloga prvorazredne seoske face - predsjednika NK Tomioslav / Pan - na redovitoj izbornoj skupštini, bez njegove velike volje, dodijeljena je svojevremenom igraču tog kluba i nogometnom sucu, a sad članu predsjedništva Županijskog nogometnog saveza, Željku Paunu.

Kao i svi njegovi prethodnici, Paun je želio nastaviti tamo gdje su oni stali - održati Klub u prvoj Županijskoj nogometnoj ligi i biti što je moguće bliže vrhu bodovne ljestvice. Kako bi to i ostvario trebalo je 'posložiti' određene preduvjete: dobru Upravu, dovoljno igrača svih uzrasta uz što manju naknadu za prvu ekipu, jednog trenera s A i jednog s B licencom uz podnošljivu cijenu, zadržati postojeće i pronaći nove sponzore i tako dalje.

Uprava od 25 andrijevačkih uglednika, među kojima se našao i novi Općinski načelnik Tomislav Marijanović, već na svojoj prvoj sjednici, pokazala je kako, tek nešto manje od članova, ima ideja u kojem pravcu treba voditi Klub. Unatoč brojnim prijedlozima o pravcima razvoja Kluba, niti jedan nije osiguravao njegov 'održiv razvoj', odnosno dovoljnu količinu sredstva.

Temeljem jedne od prvih odluka Uprave kluba, predsjednik Paun obavio je razgovore s trenerima kvalificiranim za vođenje klubova četvrtog ranga natjecanja - koji posjeduju A licence. Među njima našli su se: Predrag Samardžija, Igor Tot, Mirko Vidaković, Marijan Zovko i neki drugi. Budući da je dosadašnji trener, Irfan Islami, sve momčadi vodio za pet tisuća kuna mjesečno, članovima Uprave učinila se cijena od četiri tisuće kuna za prvog i, minimalno, dvije tisuće kuna za drugog trenera, nepovoljno rješenje. Paunova opaska kako bi novi treneri, za devet mjeseci rada, koštali 54 tisuće kuna, a da je Islami koštao 60 tisuća na godinu, nije urodila plodom. Naime, nikakva odluka donesena nije.

Svoj doprinos rješavanju ovog problema dao je Alen Kovačić, kao predstavnik andrijevačkih igrača prve ekipe, koji nisu igrali prošlu sezonu, predloživši za prvog trenera Kluba Andrijevčanina Danijela Petrovića. Dio Uprave nije se složio s Alenovim prijedlogom, a oni koji se složili jesu, nisu kazali kako je ideju moguće realizirati ako trener nema potrebnu kvalifikaciju. O visini plaće nije bilo govora.

Vidjevši kako u Upravi nema dovoljno jedinstva, a ne želeći svojim utjecajem usmjeravati rad Kluba, Općinski načelnik Marijanović podnio je ostavku na rad u Upravi, ne odričući se obveze, kao Općinski načelnik, pomagati Klubu. Prije odlaska Marijanović je jasno iznio svoj stav kako: „Klub treba voditi njegova uprava, a ne igrači".

Marijanović: „Klub treba voditi njegova uprava, a ne igrači".

U razgovoru s predsjednikom Paunom saznali smo kako na sjednici, u utorak, Uprava nije odgovorila na upit Nogometnog saveza brodsko-posavske županije - hoće li se NK Tomislav natjecati iduću sezonu u prvoj županijskoj nogometnoj ligi, ili ne?

Iako bi se odgovor podrazumijevao, nije ga lako niti dati jer, kaže Paun: „Na razgovor javilo se sedam igrača, od čega tri juniora; PAN je otkazao sponzorstvo (84 tisuće kuna godišnje); najam za telefonski stup od Telekoma potrošen je za pet godina unaprijed (18 tisuća kuna godišnje); novih sponzora nema; Uprava nije jedinstvena… došli smo do zida, a ništa riješili nismo. Bojim se kako ni u utorak, na izvanrednoj Skupštini kluba, ništa riješit nećemo. Postoji opravdan strah da ćemo ključeve 'stadiona' predati njegovu vlasniku, Općini", rezignirano je zaključio Paun.

Ni prvi, a vjerojatno, ni zadnji slučaj krize u Nogometnom klubu koji, iako više nema onaj kultni status kakav je nekad imao, još uvijek je najvažnija sporedna stvar u Donjim Andrijevcima.