Koliko politika, i to posebno lokalna, utječe na naše živote? Jesu li doista lokalni dužnosnici gospodari našeg neba i zemlje, vrhunski kreatori - gospodari prstenova ili su tek beznačajni činovnici koji putem korumpiranih medija i glasnih klanova stvaraju dojam o svojoj važnosti pa čak i nezamjenjivosti?
Nedavno piše jedan cijenjeni kolega kako su izbor gradonačelnika i formiranje gradskog vijeća iznimno bitni, gotovo sudbonosni događaji za našu malu lokalnu sredinu. Namjerno kažem „malu lokalnu sredinu" jer se gradska situacija lako može preslikati na situaciju s načelnicima općina i općinskim vijećima u županiji pa i šire. Zanimljivo, isti kolega kategorički odriče svaku odgovornost lokalnih čelnika, a posebno gradonačelnika, na gospodarsko stanje u gradu Brodu. Gradonačelnik je po njemu odgovoran samo za komunalne priključke, cestovnu infrastrukturu, uličnu rasvjetu i još poneku sitnicu, poput raspodijele mršavih sredstava udrugama. Očito kolega ima neke svoje interese kada lokalne čelnike pozicionira u tako ugodnu, gotovo protokolarnu ulogu bez prave odgovornosti i sa zadacima i odlukama koji su u stvari u nadležnosti stručnjaka ili činovnika. Pa neće valjda (za to) neuki gradonačelnik odlučiti gdje će se širiti kanalizacijska i vodovodna mreža, valjda će o tome odlučiti stručnjaci? Uostalom, mogu li se spomenute mreže raditi „preko reda" ili se moraju nastavljati na već izgrađenu, postojeću infrastrukturu? Hoće li gradonačelnik naložiti asfaltiranje derutnih ulica ili onih u kojima žive njegovi ljubimci? U 21. stoljeću kada većina građana ipak ima gotovo svu komunalnu infrastrukturu, ova se pitanja doista čine deplasiranima. Što je još gore, slušajući sjednice gradskog vijeća i prisjećajući se političkih sukoba iz prošlosti, jako malo ih se ticalo ovih pitanja. Uglavnom se radilo o raspodjeli privilegija, naknada i dobro plaćenih mjesta među lokalnim političarima i njihovim jatacima. Drugim riječima, oni se uglavnom bave sami sobom. Normalnom građaninu to je iznimno nezanimljivo. Krajnje dosadno.
Alibi politika
Utjecaj politike vrlo realno i objektivno može sagledati svaki pojedinac postavljajući si pitanje: „Koliko se moj život poboljšao u zadnjih X godina zahvaljujući potezima (lokalne) politike?" Znamo i sami kako će većina građana, osim onih „umočenih" u klijentelističke plutokratske političke zavrzlame, dati odgovor kako se popravilo nije gotovo ništa, a pokvarilo mnogo toga. Znamo i osjećamo kako se godinama, praktički od osnutka države, na svim razinama vodi alibi politika. To je politika u kojoj se uslijed nesnalaženja, neznanja i neodlučnosti propušta donošenje važnih odluka sve dok nas netko ili nešto drugo na to ne natjera. Praksa dakle pokazuje kako su naše političke elite gotovo potpuno beznačajne za smjer kojim brodimo, kormilo su davno ispustili, a nas nosi stihija svjetskih trendova, slučajnosti i naših vlastitih odluka.
Politika kao alibi
U društveni i poslovni život sam se uključio kada je ondašnja država već bila pred samrtnim hropcem, ali i tada su se još osjećale čvrste kandže kojekakvih Komiteta koji su odlučivali gotovo o svakom aspektu našeg života. Često sam se pitao tko su i odakle dolaze ti nad-ljudi puni mudrosti i odlučnosti za urediti život baš svakom podaniku. Sve su slobodoljubive pojedince bezgranično iritirali svojim često apsurdnim odlukama. Zatirana je ili pažljivo dozirana svaka individualna inicijativa, jer to je bio kolektivitet jednog uma i jednakih želudaca.
Došlo je novo vrijeme i pojavili su se neki novi/stari političari, a većina građana je pomislila kako se sve svodi samo na promjenu vodeće političke garniture, zanemarujući činjenicu kako se promjenom političkog sustava događa (ili bi se bar trebala dogoditi) jedna puno ozbiljnija promjena:pomak odlučivanja s kolektivnog na individualno. Čini se kako smo u procesu tranzicije zanemarili tu činjenicu pa sve do danas dobar dio naših sugrađana željno očekuje neke nove komitete koji će i nadalje donositi za njih ili umjesto njih bitne, životne odluke. Tako se svakodnevno čuju vapaji ka politici neka osigura nova radna mjesta, neka nam pruži više zabave i kulture, neka podigne razinu našeg sporta, neka načini ovo ili ono, stvari koje jesu, ali dobrim dijelom i nisu u njihovoj ingerenciji. Dodatna tragedija naroda je u tome što nije spoznao kako su ovi novi „komitetlije" znatno nesposobniji čak i od onih starih izraubanih „komunjara" te kako nisu u stanju voditi brigu ni o sebi, a kamoli učinkovito upravljati zajednicom.
Pokrenimo se, činimo!
Politika nam služi kao alibi jer većina nas nikada nije stvarno ušla u kapitalizam i slobodno tržište o kojima smo navodno desetljećima sanjali. Politika je svojim glupim odlukama i lopovštinom građanima postala alibi zašto ne konzumiraju svoju teško izborenu slobodu privatnog poduzetništva. Bez političkih sponzora uspjeli su tek na žalost malobrojni hrabri i sposobni. Znanjem i znojem izgradili su uspješne tvrtke. Zato onaj tko to nije probao i iskusio nema pravo govoriti kako politička klima nije za poduzetništvo.
Kao u gospodarstvu i poduzetništvu, tako su samo malobrojni uspjeli i u ostalim djelatnostima. Ivaniševići, Kostelići i Vlašići nisu čekali državu da im osigura sve uvjete, kao i brojni drugi uspješni sportaši. Oliver, Gibonni i Tony nisu izgradili uspješne regionalne karijere uz pomoć države i politike već isključivo svojim trudom i talentom. Nisu djela Jergovića, Popovića i Gavrana prevedena na brojne jezike zbog politike već usprkos njoj. Naših brojnih umjetnika koji izlažu i nastupaju u inozemstvu politika se sjeti tek kada postanu međunarodno poznati i kada im dobro dođu u promidžbene svrhe. Isto je sa znanstvenicima. Đikića, Pavunu i Radmana nije politika postavila na mjesto na kojem se sada nalaze.
Analiziramo li neke naše lokalne priredbe: filmski festival, Marsonikon, okupljanje grafitera, skup kazalištaraca amatera i niz drugih kulturnih i zabavnih priredbi, doći ćemo do zaključka kako su ih pokrenuli i kako ovise o poduzetnim pojedincima te kako im je politika tek nakon silnog uloženog truda malo ili ni malo pomogla. Želimo li u Brodu i općenito u Hrvatskoj imati naprednije gospodarstvo s više radnih mjesta, bolji sport, više kvalitetnih kulturnih sadržaja i priredbi moramo shvatit kako sve to potječe od pojedinca, od nas samih. Moramo se pokrenuti i pokušati nešto učiniti sami ne čekajući na poticaj politike. Dapače, bit će idealno ako nam politika pri tome ne bude smetala i postavljala prepreke.
Tko nam dakle želi nametnuti politiku kao mjeru svega? Odgovor se nameće sam od sebe - korumpirani mediji koji žele ispodprosječne, netalentirane, niš-koristi političare prikazati većim i važnijim od nadarenih pojedinaca koji obogaćuju našu zajednicu. Jedino oni profitiraju od veličanja „novih komiteta".
