Iako je Predsjedništvo Županijskog nogometnog saveza Brodsko posavske županije sa 10:2 odlučilo kako će, tijekom izbora Predsjednika na Skupštini Hrvatskog nogometnog saveza, 17. prosinca u Zagrebu, njihova tri delegata: Nikica Stevanović, Zdravko Sočković i dr. Damir Japumdžić, glasati za kandidata Vlatka Markovića - to se nije dogodilo. Ili, točnije rečeno, nije se sasvim dogodilo. Naime, Predsjednik ŽNS Stevanović i Predsjednik svih predsjednika Sočković – glasali su za Igora Štimca, a dr. Japundžić, čuvajući svoj obraz i čast brodskog parlamentarizma – glasao je za Markovića.

Kako je meni sasvim svejedno bilo koja ćefamilija pobijediti, a tko će postati novikum, promatrao sam tu sicilijansku lakrdiju od izbora, potpuno ravnodušan. Međutim, kada sam vidio kako se i u ovoj sferi društvenog života Brodsko posavske županije, ništa nije moglo mimo našeg Capo ditutti Capi, kako se i uništeni brodsko-posavski nogomet stavlja u funkcijufamilije, a ne društva, kako jekumovinteres iznad općeg, odlučio sam promotriti tu svinjariju, ne bih li saznao - zašto?

Zašto je, s jedne strane Sočković, po tko zna koji put, opet bio spreman, zbog svoje mizerne šnicle, zaklati cijelog društvenog vola? Zašto je opet, zbog svojih suspektnih poslovnih aranžmana, žrtvovao najbližeg suradnika (konsilijera?) Stevanovića? A s druge strane, zašto je doktor znanosti Stevanović, sebi dopustio da se s njim manipulira. Zašto opetovano gura ruku u rupu iz koje su ga zmije već ujedale?

Kako se u Sočkovićevim aranžmanima uvijek, primarno, radi o njegovim osobnim materijalnim probitcima, a sekundarno o društvenom napretku zajednice u cjelini, logično je bilo, u ovom malom istraživanju, krenuti tragomnjegova novca. I, uvjeren sam, nisam pogriješio. Vrlo brzo sam utvrdio zašto jeOn osobno protežirao Štimca i analogno tome, nagovorio Stevanovića da postupi isto.

Tko se još sjeća kako je sibinjski Načelnik Ivica Batinić, kojem je Sočković pomogao da postane Načelnik kako bi se riješio svojih nepodobnih HDZ-ovaca, onomad, putem javnog natječaja objavljenog u „visoko tiražnom" Vjesniku, ispod cijene, prodao, od Vlade republike Hrvatske darovanu, zemlju za sibinjsku industrijsku zonu, primarno sibinjskog malog i srednjeg poduzetništva?

Tko se još sjeća kako se na natječaj javio jedino zemljak Ivana Batinića i ministra Ivana Šukera - Ivan Rimac i, dakako, za smiješno nisku cijenu kupio zemljište?

Tko uopće zna kako je, netom po kupnji zemljišta, Rimčeva tvrtka - Sočkovićevoj tvrtki – posudila tri milijuna kuna?

Tko se uopće sjeća kako je Ivan Rimac zatim kupio dionice NK Hajduka za jedanaest milijuna kuna kako bi došao u milost ondašnjeg premijera i Splićanina, a sadašnjeg osumnjičenika za korupciju i pranje novca i Salzburgera, Ive Sanadera, koji je, usput budi rečeno, na sjednici hrvatske Vlade, osobno obrazlagao zašto Država treba Općini Sibinj pokloniti zemljište?

Tko je toliko neinteligentan pa da ne može sam zaključiti kako je svojevremenonajvećem dioničaru Hajduka, Ivanu Rimcu, u interesu da na Skupštini Hrvatskog nogometnog saveza, za predsjednika bude izabran njegov kandidat – Igor Štimac?

Tko je toliko neinteligentan pa da ne može sam zaključiti koga je Rimac pozvao u pomoć, kada je Nogometni savez Brodsko posavske županije bio u pitanju?

Nitko!

Jedino je sam Zdravko Sočković neinteligentan ako misli kako njegove marifetluke nitko ne primjećuje ili kako će ih na ovim prostorima moći provoditi dovijeka. Naime, "ničija nije do zore gorila".