SLAVONSKI BROD - Teško će danas biti hrvatskim navijačima za vrijeme okršaja Vatrenih s „nogometnim bogovima“. Tko je ovih dana slušao analize Antona Samovojske, koji brazilskoj nogometnoj reprezentaciji nije našao nijednu manu, nijednu slabu točku, pomislio bi, vođen svojom „europskom“ logikom, da se iza tog golemog „poola“ kvalitete, iz kojega se, svake četiri godine, izabire 20-ak onih zaista najboljih, krije silan novac, najsuvremenije nogometne škole te vrhunski osobni treneri, oprema i sl.

- U Brazilu se nogomet u nižim ligama trenira na zemlji i pijesku, uvjeti su loši. Iz terena kluba gdje sam ja igrao, na primjer, stršao je kamen. Djecu ćete često vidjeti kako napucavaju loptu bosa - prisjetio se svojih nogometnih početaka Maycon Souza de Oliveira, Brazilac sa slavonskobrodskom adresom. Iz čega onda izvire ta nadarenost Maycona i tisuće druge brazilske djece koja su odrastala u favelama, okružena neimaštinom i kriminalom svake vrste?

- Kod nas svi igraju nogomet, od malih nogu. Ja sam počeo trenirati kad mi je bilo sedam - pokušao je Maycon objasniti, zapravo, reći će oni koji prate nogomet, ono neobjašnjivo. A nama je gotovo jednako zagonetno bilo i kako se jedan Brazilac našao u Slavonskom Brodu.

- Brazilac koji je već igrao za Piškorevce, vidjevši da smo u potrazi za veznjakom i da često pojačanja dovodimo iz inozemstva, predložio nam je svog prijatelja Maycona. Kako sam ja tada imao i stan za najam, pristali smo - kazao je Franjo Mrva, nekadašnji predsjednik NK „Amater“, sada Mayconov suigrač i „menadžer“, napomenuvši da su u klubu ranije već imali jednoga Brazilca, a nabrojao je još Južnoamerikanaca, koje je u njima oponentske klubove privuklo ono što im je u njihovim zemljama nedostajalo - uvjeti, da svoj urođeni talent razvijaju. Da smo „i mi nekome Zapad“, svjedoči i podatak o Mayconovim primanjima u Brazilu.

Razlozi za 'bacanje sidra'

- Ondje sam imao plaću oko 1500 reala, što je približno toliko i kuna - opisao je ovaj po struci nedovršeni medicinski tehničar prilike u toj mnogoljudnoj zemlji, značajnom svjetskom faktoru, čija bogatstva i potencijale, zbog velikih socijalnih razlika, mnogi stanovnici ne osjete.  

Kako je Maycon u Slavonski Brod stigao na samom početku pandemije koronavirusa, pauza od lige i nogometa primorala ga je da pronađe alternativn izvor prihoda. Tako se zaposlio na građevini, kod Mandžukićeva kuma, gdje radi i sada, između dviju ligaških polusezona. Za dvije godine vrlo dobro svladao je i jezik, što mu je dodatno pomoglo u ionako, kako je rekao, brzo prilagodbi.

- Jako mi se svidio grad i ljudi. Ovdje možeš šetati navečer bez straha da će ti se nešto dogoditi, što u mjestu odakle sam nije slučaj. Ondje se posvuda prodaje droga, bude oružanih sukoba klanova i sl. Ljudi su u Slavonskom Brodu opušteni, mirniji od temperamentnih i naglih Brazilaca. Ćevapi, sarma, kebab,… hrana je isto sjajna - kazao je Maycon, ali smo ubrzo saznali da ga je ipak zadržala neka jača sila.

- Sviđaju mi se žene u Hrvatskoj. Tako sam, prije nekoliko mjeseci, ovdje pronašao djevojku - kazao je ovaj 33-godišnjak, otkrivši da svoju budućnost, premda mu je cijela obitelj u Brazilu, vidi u Slavonskom brodu, odnosno Hrvatskoj.

- Roditelji, četiri brata i dvije sestre bili su dosta iznenađeni kad sam im rekao kamo odlazim. Uskoro putujem u Brazil pa ćemo se vidjeti nakon mnogo vremena - kazao je Maycon. Hrvatska im ipak, tvrdi, nije bila nepoznanica - ta i u Brazilu znaju za nogometnog viceprvaka svijeta!

Nešto mu iz domovine, osim dakako obitelji, ipak nedostaje.

- Toplo vrijeme, blage brazilske zime. Ovdje je jako hladno - požailo se iznenađeni južnjak, koji je, kako je posvjedočio Franjo, ovdje stigao bez ijednog para čarapa, a sad u njima i spava.

- Kod nas po zimi bude 18-19 stupnjeva. Ovdje sam, prije koju godinu, prvi put uživio vidio snijeg.

Europski stil igre

Osim na hladnoću, kapu i rukavice, Maycon se kao „plejmejker“ morao priviknuti na još neke stvari.

- Ovdje se igra „žešće“, nema dugog zadržavanja lopte, duela, individualne igre i driblanja - objasnio je kako se ovdje morao suzdržati od „joga bonito“ ili „lijepe igre“, kako se u žargonu naziva taj trajni doprinos Južnoamerikanaca nogometu.

Novom „osmicom“ u svome veznom redu NK „Amater“ nije pogriješio.

- Fizički je jak, može trčati „dan i noć“. Sjajno razigrava, a u prvoj sezoni kad je došao bio je, sa 17 golova, i prvi strijelac lige - nahvalio je „Amaterova Eduarda da Silvu“ Mrva, dodavši da je imao i ponude dvaju klubova dva ranga iznad njihove lige.  

Iz dosadašnje igre za slavonskobrodski klub, gdje su ga, kako kaže, svi sjajno prihvatili, Maycon je izdvojio najdraže momente. Oba su iz prošle sezone.

- Hat-trick na jednoj utakmici i prvo mjesto u Drugoj županijskoj ligi, što nam je omogućilo plasman u Prvu županijsku ligu.

Neće danas u 16 sati biti lako ni Mayconu, čije su simpatije podijeljene između jedanaestorke iz domovine i one iz zemlje svoje sadašnjosti i budućnosti.

- Najjači adut Brazila je taktička vještina i nadigravanje protivnika. Brazil uvijek igra napadački, što otvara određeni prostor, pa bih Hrvatima savjetovao da idu na kontre. Korisna bi im bila taktika 4-2-3-1 - kazao je Maycon, ali je blagu prednost ipak dao svojima.

- Bit će dva-jedan za Brazil.