2174
Prikaza
0
Komentara
POŽEGA - Benjamin Iličić ima 20 godina i dolazi iz Trenkova, mjesta nedaleko od Požege. Srednju školu završio je u Požegi, a daljnje obrazovanje nastavio je na Sveučilištu u Zadru - menadžment. U svoje slobodno vrijeme 20-godišnjak provodi u dobrom društvu uz zabavu i razgovor. Na prvu je sasvim običan dečko, no jedna je zanimljivost kod njega - twirling.
'Sada smo jedna mala, ali velika twirling obitelj'
Malo tko zna da je twirling jedan od sportova koji sadrži elemente akrobatike, plesa i manipulacije štapom. Kako i kada si krenuo s twirlingom? Pitali smo Benjamina.
- Zapravo je sve krenulo od sestre koja je trenirala, zatim se upisala i druga te je tako došao red i na mene. U početcima nisam bio oduševljen ovim sportom, no prijateljstvo koje se ovdje rađa je nešto neopisivo. Još jedan od razloga je ljubav koja je iz treninga u trening bila sve veća, što pokazuje mojih dugih deset godina u ovom sportu. Upisali smo i najmlađu sestru te smo zapravo sada jedna mala, ali velika twirling obitelj. Twirling je za mene prvenstveno ljubav, kojom se ne bavim više u slobodno vrijeme, već vrijeme koje moram organizirati kako bih i sam napredovao u tome. Sam twirling je sastavnica gimnastičkih elemenata, plesnih pokreta te samim manipuliranjem štapom te je zapravo potrebno vremena kako bi se savladao svaki dio sporta, a sve kako bi to u konačnici bila cjelina koja koreografiju čini spektakularnom i atraktivnom.
Uz sada već više obveza, planiraš li se nastaviti baviti twirlingom?
- Mogu se pohvaliti kako trenutno završavam izobrazbu za trenera pri Hrvatskoj Olimpijskog Akademiji uz još dvije kolegice iz kluba, stoga ću ostati u ovom sportu onoliko koliko mi moje slobodno vrijeme u studenskim danima dopusti. Moje preseljenje nije me natjeralo da odustanem od twirlinga. Mada još nisam dobio licencu za trenera, u slobodno vrijeme često treniram sestru, kako bi napredovala te jednog dana bila uspješna kao ja.
'Činjenica da twirling nije muški sport' - ne drži vodu
Nogomet, rukomet, tenis - neki su od 'muških' sportova, a ti si se odlučio za twirling. Postoje li predrasude zbog toga?
- Predrasude su normalna stvar, posebno zbog toga što je twirling slabo poznat ljudima, a često ga povezuju sa mažoretkinjama koji je uobičajen za djevojčice. U Hrvatskoj nas ima svega nekoliko muških, no kada dođete na jedno svjetsko i europsko prvenstvo vidjeli biste kako ta 'činjenica da twirling nije muški sport' - ne drži vodu. Bilo ih je i bit će ih, no ja za njih više ne marim. Idem svojim putem. Mislim da takvi koji stvaraju predrasude nikada neće postići ono što sam ja.
Na što si najviše ponosan u svojoj, možemo se tako izraziti, karijeri?
- Iza mene su mnoga svjetska i europska prvenstva, no svakako ima onih meni najdražih. Kako sam član Požeških mažoretkinja i Twirling kluba Požega te Hrvatskog saveza mažoretkinja i Hrvatskog Twirling Saveza, imam jako puno natjecanja. Prvo bih izdvojio meni najdraže 2017. godine u Poreču na svjetskom kupu gdje sam u disciplini solo jedan štap B razine uspio osvojiti zlato, iako je to prvo veliko natjecanje za mene. Posebno bih istaknuo i saveznu ekipu Hrvatskog Twirling saveza koja je 2019. godine uspjela doći do postolja te osvojila 3. mjesto i tako ostavila velike europske Twirling sile za sebe. Uz sva moja natjecanja tu si mnoge druge svjetske, europske i državne titule. Na proteklom natjecanju, koje se održavalo u Kaštel Starom, koje je bilo i kvalifikacijsko natjecanje za europsko prvenstvo u Poreču, ostvario sam sedam prvih mjesta te jedno drugo. S tim rezultatima kvalificirao sam se na nadolazeće europsko prvenstvo koje će biti održano u listopadu.
Želio bih izdvojiti i još jednu zanimljivost o sebi. Naime, 2019. godine sam se predstavio u Talent showu Supertalent u kojem sam u izrazito velikoj konkurenciji uspio doći do finala te sam ostvario 10. mjesto. Bila je to odlična prilika da Hrvatskoj predstavim taj sport te pokažem što je twirling.
Ovim putem volio bih se zahvaliti svojim trenericama Marini Mihelčić i Adrijani Jurić koje su sve ove godine bile uz mene i učinile boljim sportašem. Bodrile su me na svakom natjecanju te podupirale da idem dalje, još jače nego prije. Uz to želim se zahvaliti i svojim roditeljima, koji su mi omogućili sva putovanja, a kojih je puno. Isto tako koji su me vozali po treninzima i čekali dugo u noć. Gradu Požegi te Požeško-slavonskoj županiji na svim potporama pruženim za natjecanja. Posebne zahvale idu i mom klubu, Požeškim mažoretkinjama i Twirling klubu Požega, koje su mi najveća podrška u najtežim trenutcima. Ovom prilikom želio bih istaknuti kako Požeške mažoretkinje i Twirling klub Požega upisuje nove članove. Ako želite stvarati nova prijateljstva i putovati svijetom, ovo je odlična prilika.
Benjamin je čisti dokaz da unatoč mnogim predrasudama, ne treba odustajati od onoga što čovjeka zanima i što voli, posebno ako u tome nalazi svoj mir.