Rečenica koja se stalno provlači i koju mi provlačimo kad razgovaramo i odgovaramo na ovo pitanje: „Zašto Dejan Krtolica?" je: „Dejan je bio premlad da bi igrao u seniorskoj ekipi, a dovoljno star da odjene uniformu!" To je sve što govori o Dejanu.
SLAVONSKI BROD - Iako je Slavonski Brod tek sedmi grad po veličini u Hrvatskoj, može
se pohvaliti popriličnim brojem sportskih organizacija, udruga i klubova čiji
članovi već dugi niz godina ostvaruju iznimne rezultate.
Jedan od popularnijih sportova među mladim
generacijama Brođana zasigurno je rukomet. Svake se godine povećava broj
polaznika Škole rukometa „Dejan Krtolica", a 2018. godine osnovana je i
Rukometna akademija „Dejan Krtolica" koja je prošle godine utemeljila i sekciju
rukometa na pijesku.
Osnivanje i rad Rukometne
akademije „Dejan Krtolica"
Škola rukometa „Dejan Krtolica" osnovana je
2008. godine, a njezinu je tradiciju od 2018. godine nastavila Rukometna
akademija „Dejan Krtolica". Kao što nam je i predsjednik Rukometne akademije
„Dejan Krtolica" – Darko Celner rekao, Akademija je nastavak i nadogradnja dobre
priče.
SBplus: Zašto Škola rukometa i Rukometna akademija
nose naziv baš po Dejanu Krtolici?
Darko Celner: Dejan je bio momak koji je trenirao i silno
volio rukomet. Sa svojih sedamnaest, osamnaest godina nije uspio odigrati
nijednu seniorsku utakmicu. Rečenica koja se stalno provlači i koju mi
provlačimo kad razgovaramo i odgovaramo na ovo pitanje: „Zašto Dejan Krtolica?"
je: „Dejan je bio premlad da bi igrao u seniorskoj ekipi, a dovoljno star da odjene
uniformu!" To je sve što govori o Dejanu.
SBplus: Jeste li se susreli s kakvim poteškoćama u
samim počecima rada Rukometne akademije „Dejan Krtolica"?
Darko Celner: U svakom poslu i radu bilo kakve organizacije
postoje razne poteškoće i uvjeti koje je potrebno ispuniti. Primjerice,
potrebno je osigurati prostor za rad i prikupiti dovoljan broj polaznika. Sve
sportske škole u Slavonskom Brodu imaju iste probleme, ali kako bi opstale te
probleme rješavaju od sezone do sezone.
Rukometna akademija „Dejan Krtolica" trenutno
u svojim redovima broji 62 polaznika te tri trenerice i dva trenera. Darko
Celner naglašava da zainteresiranost mladih zaljubljenika u rukomet i onih koji
to žele postati raste iz godine u godinu. Najbrojnija kategorija je ona koja
obuhvaća generacije 2010., 2011. i 2012. godišta.
SBplus: Koliko su mladi u Slavonskom Brodu
zainteresirani za bavljenje rukometom?
Darko Celner: Bez obzira na to što u Slavonskom Brodu nema ni
muški ni ženski rukometni prvoligaški klub, postoji puno djece koja se žele
baviti ovim sportom. Zainteresiranost se posebno povećava od Svjetskog
prvenstva do Svjetskog prvenstva ili od Europskog prvenstva do Europskog
prvenstva i naravno, povećava se ovisno o uspjehu reprezentacije, bila ona
muška ili ženska. Na svakom tom prvenstvu ili tijekom trajanja tog prvenstva mi
imamo navalu na upis i u muškim i u ženskim kategorijama. Inače, upis u svaku
sportsku udrugu ovisi i o drugim čimbenicima. Primjerice, ovisi o obitelji i
tome kojem sportu se mama i tata priklanjaju i imaju li uopće afinitet za bilo
kakav sport. S druge se strane pojavljuje i utjecaj socijalne okoline kao što
je utjecaj razreda. Ako svi iz razreda treniraju rukomet, onda će vjerojatno i
to dijete trenirati rukomet. Ima strašno puno djece koja cirkuliraju od sporta
do sporta pa tijekom jedne godine promjene i po dva ili tri, ali dobra je
strana što se uopće bave sportom.
SBplus: Koliko često se održavaju upisi i postoje li
neki kriteriji prilikom upisa?
Darko Celner: Upisi traju stalno i zainteresirani se mogu
upisati u bilo koje doba godine. Imamo pravilo da početnike ne upisujemo prvih
mjesec dana njihovog rada jer je to period prilagodbe kada oni imaju mogućnost
probati i odlučiti sviđa li im se ili ipak ne žele nastaviti s ovom aktivnošću.
Tijekom tih mjesec dana velika većina dječaka i djevojčica ipak odluči ostati i
nastaviti trenirati s nama. Ja vjerujem da ne postoji nikakav kriterij za upis
u bilo kakvu sportsku aktivnost. Naši najmlađi imaju šest i sedam godina i oni
su naš vrtić. To su djeca koja još uvijek nemaju razvijenu kompletnu motoriku,
ali s njima se može raditi. Prije otprilike šest godina radili smo u Osnovnoj
školi „Milan Amruš" s djecom s posebnim potrebama. Održavali smo treninge
jednom tjedno i ta djeca su nakon mjesec ili mjesec i pol dana bez problema
pratila treninge i igrala rukomet.
Kako i sam predsjednik Darko Celner ističe, primarni
je cilj stvarati prave igrače i potencijalne hrvatske rukometne reprezentativce.
Izniman uspjeh koji neprestano ostvaruju vidljiv je i u tome što su njihovi
polaznici 2004. godišta već dvije ili tri godine u vrhu hrvatskog rukometa.
SBplus: Možete li izdvojiti neku utakmicu i po čemu
je posebna?
Darko Celner: Ja sam trener 30 godina. Igrali smo jako puno
utakmica i svaka je bila stres za sebe. Ima jedna zanimljiva utakmica koju su
igrali dječaci 2002. godišta. Igrali smo u Smederevu, točnije na jednom velikom
turniru u Smederevu na kojemu je sudjelovalo preko sto ekipa. Igrali smo protiv
Smedereva u Smederevu, odnosno na njihovom trgu pred gotovo tisuću ljudi.
Pobijedili smo i to je bila utakmica za pamćenje i definitivno utakmica puna
adrenalina i meni kao treneru koji sam vodio grupu dječaka i njima samima.
Rukomet na pijesku
Zbog epidemioloških su uvjeta morali trenirati
vani, a prošle su godine osnovali posebnu sekciju na pijesku, točnije Beach
Handball Club DK koji se trenutno natječe samo u ženskoj konkurenciji. Međutim,
uskoro planiraju i osnivanje muške natjecateljske kategorije rukometa na
pijesku.
SBplus: Tko je došao na ideju osnivanja sekcije na
pijesku?
Darko Celner: Ja sam došao na ideju osnivanja sekcije na
pijesku. Već smo tijekom priprema zadnjih desetak godina igrali rukomet na
pijesku, ali prošle smo godine odlučili napraviti ekipu koja će se natjecati na
turnirima pa smo krenuli trenirati na Poloju. Nismo imali teren, već smo crtali
igralište sa štapovima, a golovi su nam bile dvije grane. Igrali smo i djeca su
to zavoljela. Gospođica Sandra Čičić, inače Brođanka, jedna je od voditeljica i
igračica Beach Handball Cluba „Zagreb" koji je najtrofejniji Beach Handball
Club u Hrvatskoj i nekoliko puta je bio prvak Europe. Oni su se oduševili
idejom da se pojavi još jedan takav klub u Hrvatskoj. Došli su, održali su nam pokazni
trening i odradili smo jedan turnir. Ove smo godine krenuli maksimalno
ozbiljno.
SBplus: Gdje se održavaju treninzi i pripreme sekcije
rukometa na pijesku?
Darko Celner: Rukomet na pijesku radimo na Poloju, ali ne
radimo više svaki dan. Sad u osmom mjesecu ćemo raditi ujutro na pijesku, a
poslijepodne normalni rukomet zato što nam se približava nova sezona. Ne odlazimo
u dvoranu jer je u dvorani dosta vruće pa onda pripreme odrađujemo u Tvrđavi na
vanjskim terenima što nam je super jer smo tamo odvojeni i nitko nas ne
smeta.
SBplus: Jeste li očekivali pobjedu na Europskom turniru
u rukometu na pijesku u Gaeti u Italiji?
Darko Celner: Prošle godine smo s tom generacijom otišli na
jedan turnir u Zagrebu i to je bio prvi turnir mlađih dobnih skupina. 2004.
godište je samo igralo, a mi smo jedini bili iz Slavonskog Broda i tamo smo
osvojili prvo mjesto. Ove smo godine odlučili probati otići korak dalje. U
Gaeti u Italiji je bilo izvrsno jer smo napravili iznenađujuć rezultat ne samo
za nas, već i za naše protivnike. Bilo je to neočekivano jer kad smo kretali,
rekli smo da se idemo učiti. Put je bio dalek, ali mi smo išli učiti, a osvojeno
srebro je bio samo dodatak našeg učenja i školovanja.
Turnir „Sjećanje na
Dejana"
U razdoblju od 9. rujna do 12. rujna ove
godine održat će se Turnir „Sjećanje na Dejana" koji je za ovu regiju od
izuzetnog sportskog i turističkog značaja. Darko Celner nam je otkrio da bi na
Turniru trebale sudjelovati otprilike 64 ekipe podijeljene u 4 godišta u muškoj
konkurenciji i 4 godišta u ženskoj konkurenciji. Također će se u subotu, 11.
rujna, održati utakmice mini rukometa u kojima će sudjelovati od 10 do 12
ekipa.
SBplus: Možete li nam otkriti nešto više o samoj
organizaciji Turnira „Sjećanje na Dejana"?
Darko Celner: Već u ovom trenutku imamo prijavljene ekipe
iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Slovenije i Mađarske. Također pregovaramo s
ekipama iz Bugarske i Ukrajine. Ja se nadam da ćemo imati sve te zemlje
zastupljene na ovogodišnjem Turniru „Sjećanje na Dejana". Hoće li i koliko će
biti djece to se još uvijek ne zna. Nositelj kompletnog programa i organizacije
Turnira je Ženski rukometni klub „Brod" tako da će kompletan pogon seniorki
učestvovati u ulogama zapisničara ili mjeritelja vremena. Za ekipe iz stranih
zemalja pronašli smo već prevoditelje. Sve je organizirano na način da svi ti
ljudi koji dođu jedanput u Slavonski Brod, sljedeće godine požele ponovno doći!
SBplus: Kako će Turnir biti organiziran s obzirom na
epidemiološke uvjete?
Darko Celner: Svaka ekipa mora nam prilikom dolaska pokazati
testove, odnosno potvrdu liječnika da su svi testirani i zdravi. Postoji COVID-protokol kojeg ćemo se mi i naši gosti pridržavati. Ja se nadam će situacija
tada u Hrvatskoj biti normalna, barem kakva je sada i da nećemo imati puno više
problema. Sada kad smo išli u Italiju, svi smo se morali testirati prije
polaska i testove smo morali uslikati, a naš liječnik je, naravno, potvrdio da
smo svi zdravi. Kad smo došli tamo predali smo taj covid protokol za
svakog pojedinca. Mjerili su nam temperaturu prilikom ulaska i izlaska u
kompleks terena i takva će situacija biti i kod nas.
„Tvoj krajnji rezultat
je rezultat tvog rada"
Brođanin Darko Celner rukometni je trener s
više od 25 godina iskustva. Svoju je igračku karijeru, baš kao i onu trenersku
započeo u Slavonskom Brodu, a rukometom se krenuo baviti još 1979. godine.
Nakon igračke karijere odlučio je ostati u svijetu sporta, točnije u ulozi
rukometnog trenera. Prve je godine bio i trener i igrač, a upravo se ta godina
zbog njegovog uvođenja ekipe iz druge lige u prvu b ligu, pokazala vrlo
uspješnom.
SBplus: Kako izgleda jedan dan u životu rukometnog
trenera?
Darko Celner: Moj dan je u potpunosti ispunjen, pogotovo
kad je sezona u pitanju jer tada imamo jako puno treninga. Poslije posla
odlazim kući i već sam u pet sati poslijepodne u dvorani. Prvi termin treninga imamo
primjerice utorkom ili srijedom od pet do pola sedam ili od pola šest do sedam
sati poslijepodne, a onda je drugi trening od sedam sati do pola devet navečer i
poslije toga idem kući. Kad su pripreme, onda ujutro imamo treninge od osam do
pola deset pa kad se vratim s posla ponovno poslijepodne odlazim na treninge.
Cijeli dan je obuhvaćen radom. Ako želiš bilo kakav uspjeh, moraš tako raditi!
SBplus: Tko Vam je trenerski uzor, a tko igrački
uzor?
Darko Celner: Nije tu pitanje trenerskog uzora, već je tu
pitanje škole rukometa. Svaki trener je jedinka koja razmišlja svojom glavom i
radi sa ekipama onako kako želi da te ekipe igraju. Postoje rukometne škole kao
što je primjerice skandinavska rukometna škola koja se usredotočuje na
maksimalnu brzinu što je pokazalo rezultate pa su skandinavske reprezentacije u
posljednje vrijeme na vrhu i Europe i svijeta. S druge strane, postoje
rukometne škole kao što je hrvatska rukometna škola koja više „njeguje mozak".
Meni se najviše sviđa ta kombinacija brzine i mozga. Što se tiče igračkog
uzora, kad sam bio klinac uzori su mi bili igrači seniorske ekipe Rukometnog kluba
„Slavonija DI". Tada rukometa nije bilo na televiziji u tolikoj mjeri kao danas,
a nije bilo ni interneta, već smo gledali samo utakmice seniorske ekipe. Prije
je bilo jako teško doći iz juniorskih u seniorske momčadi. Tada da bi igrao u
seniorskoj ekipi, morao si biti izuzetne kvalitete ili si morao pričekati do
20. ili 25. godine. Ti ljudi koji su igrali imali su 25, 30 godina, radili su i
imali svoje obitelji.
SBplus: Biste li izdvojili neki trenutak iz svoje
karijere rukometnog trenera i po čemu je poseban?
Darko Celner: Prije desetak godina sam izabran za najboljeg
trenera u Novoj Gradišci. Tamo sam bio otprilike pet godina trener i te godine
smo zaista odigrali odlično, ali nisam to očekivao. Iznenadilo me pogotovo zato
što sam bio „stranac", tj. nisam bio iz Nove Gradiške, a tamo je sport dosta
dobar.
Darko Celner trener je ženske seniorske ekipe
u Ženskom rukometnom klubu „Brod" i predsjednik Rukometne akademije „Dejan
Krtolica" još od njezinog osnivanja, a ističe da je to rukometna priča koja se
širi i koja će se nastaviti širiti i izvan granica Slavonskog Broda. Naglašava
da se svi zainteresirani upišu u rad Akademije i u Ženski rukometni klub
„Brod".
SBplus: Imate li kakve planove za budućnost Rukometne
akademije „Dejan Krtolica"?
Darko Celner: Naši planovi su da osnujemo na još nekoliko
mjesta ogranke Akademije i ja se nadam da ćemo to uspjeti već od jeseni. S
druge strane, Akademija će još više raditi s Beach Handballom jer nam je cilj
da već za dvije godine dovedemo europske turnire u Slavonski Brod ukoliko
uspijemo napraviti terene. To ne bi bilo samo unapređenje sporta, već i
unapređenje turizma. Kad razgovarate s nekim o putovanju, Slavonski Brod je
prolazna točka, a ja želim da Slavonski Brod u rukometnom smislu bude cilj. Ako
se financijski bude dobro stajalo, naš cilj je da se u dogledno vrijeme u
Slavonskom Brodu ponovno igra prvoligaški rukomet. Mi smo prošle godine bili
sedmi u drugoj ligi, a ove godine nam je cilj biti između trećeg i petog mjesta.
Za dvije ili tri godine bi se sa svojim kadrom mogli boriti za vrh.
SBplus: Imate li poruku ili nekakav savjet za mlade
sportašice i sportaše?
Darko Celner: Osnovni sportski savjet je da daš svoj
maksimum jer tvoj krajnji rezultat je rezultat tvog rada. I naravno, dođite na
rukomet!