Dragan Božić, trener odbojkaša Marsonije dao je intervju za PlusPortal u kojem najm je predstavio svoj igrački i trenerski sportski razvoj. Dotakao se aktualnih događanja u klubu kao i planova za ostatak sezone...
SLAVONSKI BROD - Prvi dio odbojkaške sezone u Superligi završio je 13. prosinca 2025. godine. Nakon devet kola u najvišem hrvatskom rangu natjecanja za odbojkaše MOK "Marsonia" iz Slavonskog Broda završio je na 6. mjestu, sa četiri pobjede i pet poraza.
Nakon starta sezone, koji nije ispunio očekivanja kluba i četvrtog poraza u šest utakmica, uprava Marsonije odlučila je smijeniti Miloša Živanovića iz Srbije i na mjesto trenera momčadi postaviti Dragana Božića iz Đakova.
Ranije smo napisali da je Božić iskusni stručnjak s bogatom karijerom koji je vodio Mursu, Sisak, Odžak i druge klubove. S Napredkom iz Odžaka osvojio je prvenstvo Bosne i Hercegovine, a bio je i izbornik Hrvatske i BiH reprezentacije. Razgovarali smo nekoliko puta kratko s njim u povodu utakmica u kojima je vodio Marsoniju, ali nismo uspjeli ranije napraviti opsežniji razgovor kako bi ga predstavili slavonskobrodskoj javnosti. Sve do sada.
S obzirom na to da su ovaj tjedan krenule pripreme Marsonije za nastavak sezone, koja počinje 25. siječnja 2026., razgovarali smo jučer s trenerom Božićem kako bi saznali aktualnosti vezane za ekipu, ali i kako bi se detaljnije upoznali s njegovim dosadašnjim trenerskim radom, ali i sa bivšim igračkim danima.
Dragan Božić u Marsoniji. Foto: DZ/PLUS
Kako ste započeli svoj put u odbojci?
- Još kao dječak iz Potočana kod Odžaka u Bosanskoj Posavini počeo sam igrati odbojku u centru sela gdje je bio odbojkaški teren. Kao i većina mojih prijatelja tako sam i ja krenuo igrati odbojku. Krajem osnovne škole otišao sam igrati u „Jedinstvo“ iz Odžaka, a odlaskom u srednju školu u Modriču počeo sam tamo igrati u kadetskoj ekipi. Inače, Odbojkaški klub "Modriča" je 1980. bio jugoslavenski prvak, što je bio stvarno fenomenalan rezultat koji je omogućio i europske utakmice.
- Nakon odsluženja vojnog roka u bivšoj Jugoslaviji dobio sam 1986. ponudu da dođem igrati za „Radnički“ iz Slavonskog Broda koji je tada nastupao u 1.B jugoslavenskoj ligi. Ta je liga bila vrlo kvalitetna jer smo igrali s ekipama iz Slovenije, Bosne i Hercegovine i Hrvatske. U Slav. Brodu je bila odlična momčad, pa smo dvije godine zaredom bili drugi u ligi. Tada su u Radničkom igrali domaći igrači Petrušić, Bošnjak, Nojić, Krešić itd.
- Moram reći da me vežu lijepe uspomene na Slavonski Brod koji me odlično prihvatio kao odbojkaša i klinca od 20 godina. Čak sam i dobio radno mjesto u GIK-u „Brod“. Živio sam tada u Zrinskoj i meni je imponiralo da tako mlad, iz malih Potočana, dobijem odlične uvjete u Slavonskom Brodu. Moj tadašnji dolazak u Slavonski Brod je bio, da tako kažem, u vrijeme vrhunca te ekipe koja se potom počela osipati. Tada je igrao Petković, vrhunski igrač, koji je kasnije otišao u Derventu živjeti i raditi kao direktor banke. On je bio ključni motor te ekipe, izvanredan i čovjek i igrač.
- Nakon godinu i pol dana boravka u Slavonskom Brodu otišao sam ponovno igrati u Modriču, ali je potom došao rat. Pristupio sam 102. brigadi HVO-a iz Odžaka. Nakon pada Bosanske Posavine došao sam u 3. gardijsku brigadu HV-a, točnije u 2. bojnu te brigade iz koje sam 2004. otišao u vojnu mirovinu. Nakon rata sam se oženio i dobio četiri sina te su krenuli neki novi izazovi.
Jeste li za vrijeme profesionalnog rada u vojsci ostali i dalje u odbojci?
- Jesam. Paralelno s vojnim obvezama, do mirovine, ostao sam aktivan u odbojci pa sam tako igrao u klubu „Veronika“ iz Domaljevca koji je nastupao u hrvatskom prvenstvu i jedno vrijeme se borio za prvaka Hrvatske. Dva puta su od zagrebačke Mladosti izgubili prvenstvo. Kasnije je klub prebačen u Bosnu i Hercegovinu. Također, u Đakovu sam 1996. pokrenuo muški odbojkaški klub kao trener i igtrač, a 2000. sam sudjelovao i u osnivanju đakovačkog ženskog odbojkaškog kluba.
- Nakon što sam umirovljen, 2004. počinjem trenirati odbojkaše Napredka iz Odžaka i to je trajalo tri sezone. Uspjeli smo u drugoj sezoni igrati polufinale prvenstva BiH, a u trećoj smo izgubili finale od Kaknja. Nakon toga odlazim u osječku Mursu i potom u Sisak. Potom sam dvije sezone obnašao dužnost izbornika muške hrvatske odbojkaške reprezentacije. Poslije izborničke funkcije te još jedne godine u Mursi kreće moj duži trenerski angažman s odbojkašicama Đakova. Uspjeli smo ući u prvu ligu i tamo se zadržati tri godine. Dok sam bio u OK „Đakovo“ stigao mi je poziv muške odbojkaške reprezentacije Bosne i Hercegovine da preuzmem funkciju izbornika. Tako da sam jedno vrijeme paralelno vodio i reprezentaciju BiH te OK „Đakovo“.
Dragan Božić u reprezentaciji Hrvatske
- Nadalje, godine 2019. preuzimam odbojkašice Kule iz Gradačca, međutim pandemija čini svoje i drugi dio sezone nismo ni odigrali zbog epidemioloških mjera i prekida prvenstva. Na poziv Napredka, 2022. dolazim u Odžak kako bih formirao odbojkašku akademiju. Međutim, nakon smjene trenera preuzimam prvu ekipu te u sezoni 2023./2024. završavamo u finalu prvenstva BiH. Izgubili smo tada od Bjeljine, a već sljedeću sezonu uspijevamo osvojiti prvenstvo u finalu protiv Domaljevca te osvojiti federalni kup.
Što to ima u Bosanskoj Posavini da je dala toliko puno kvalitetnih odbojkaških klubova i igrača? Naime, u najvišem rangu BiH igrali su klubovi iz Modriče, Odžaka, Domaljevca, Gradačca, Brčkog itd.
- To je jedan fenomen, ne samo bosanski već i šire. Da se razumijemo, igra se tamo i nogomet, košarka i rukomet, ali odbojka je nekako u Bosanskoj Posavini ipak sport broj jedan. Instalacija odbojkaškog igrališta zauzima najmanje površine od svih ostalih loptačkih sportova. Jednostavno je napraviti teren, pa je možda i to razlog koji je doprinio razvoju odbojke na tom području. Ovaj sport se počinje tu značajnije pojavljivati već nakon Drugog svjetskog rata i s godinama se razvila tradicija kvalitetne odbojke. Pojavili su se odlični igrači iz B. Posavine koji su bili uzori djeci i koji su popularizirali taj sport.
- Bilo je vrlo uspješnih hrvatskih i bosanskih odbojkaških reprezentativaca s tog područja. Ima jedan raritet da je iz Odžaka, ili njegove okolice, došlo pet izbornika hrvatske reprezentacije ili reprezentacije BiH. To su Pero Božić, Pero Stanić, Marko Jazvić, Ivo Martinović i moja malenkost. S tim da je Pero Božić, koji je također iz Potočana kao i ja, bio izbornik muške reprezentacije BiH, izbornik hrvatske muške i ženske reprezentacije te izbornik španjolske muške reprezentacije.
Kad se osvrnete na svoje sportske rezultate, možete li reći koji su Vam najveći trenuci dosadašnje karijere?
- To je svakako prva utakmica koju sam vodio kao izbornik hrvatske muške odbojkaške reprezentacije u Slovačkoj protiv Njemačke, odnosno trenutak kada je zasvirala hrvatska himna. To mi je bio posebno emotivan čin. Velika mi je čast bila obnašati i dužnost izbornika reprezentacije Bosne i Hercegovine.
- Izdvojio bih tu i finale prošle sezone s Napredkom iz Odžaka kad smo uspjeli osvojiti prvenstvo u dvije utakmice protiv Domaljevca. Osvajanje državnog prvenstva sa seniorskom ekipom mi je kruna dosadašnje karijere jer smo u nevjerojatnoj atmosferi, pred prepunim tribinama u Odžaku, uzeli trofej najbolje ekipe u Bosni i Hercegovini. Mislim da je tada čak i oboren rekord odžačke dvorane u koju se natiskalo oko 1.200 gledatelja. Zaista su navijači dali veliki doprinos jer je čak i na svakoj našoj gostujućoj utakmici bilo navijača Odžaka sa bubnjevima i trubama. Momčad je bila odlična, stvorila se sjajna energija i to je rezultiralo s osvajanjem prvenstva.
- Nažalost, istekom ugovora došlo je do različitih pogleda na budućnost ekipe Napredka između vodstva kluba i mene te nismo nastavili suradnju.
Dragan Božić u Odžaku. Foto: posavina.org
Nakon Odžaka dolazite u Marsoniju u tijeku prvog dijela sezone. Kako je došlo do te suradnje?
- Što se tiče moga dolaska u Marsoniju kao trenera mogu reći da su me jednostavno kontaktirali ljudi iz vodstva kluba, konkretno gospodin Ilija Ilak. On je tada bio, ako se ne varam, dopredsjednik kluba. Aktualna sezona nije dobro krenula, uslijedili su porazi i vodstvo Marsonije je smatralo da ekipa vrijedi više od onoga što pokazuju rezultati i donesena je odluka o promjeni trenera.
- Nakon gostujućeg poraza od Rovinja dobio sam poziv za razgovor i ubrzo smo se dogovorili za suradnju. U međuvremenu je u vodstvu klubu došlo do promjena s ciljem razvoja kluba u svim segmentima, ne samo sportskim. Na početku prvenstva zadan je cilj ulaska među četiri najbolje ekipe, ali nakon šest kola taj je cilj znatno otežan zbog četiri poraza. Prije moga dolaska u klub došlo je do promjena u rosteru jer je ekipu napustio Slobodan Bojić, jedan od novih igrača, jer mu se nije mogao urediti status boravišta. To je svakako oslabilo samu momčad.
Odlično ste krenuli u Marsoniji. Tri utakmice i tri pobjede za redom...
- Tako je. Nakon moga dolaska ostvarili smo dvije pobjede u prvenstvu (Varaždin i Centrometal) i jednu u kupu (Zadar) te se stabilizirali u sredini tablice. Na utakmici protiv Centrometa u prvom setu ozlijedio se prvi tehničar ekipe Belmin Begić, kojeg je odlično zamijenio naš mladi i perspektivni Leo Marelja te uspijevamo dobiti tu utakmicu. Potom su uslijedile dvije teške domaće utakmice protiv Mladosti iz Zagreba i Murse iz Osijeka, koje smo nažalost izgubili. Ne treba puno govoriti o ove dvije najbolje ekipe u Hrvatskoj, jer Mladost je daleko najtrofejniji hrvatski klub, a Mursa je aktualni prvak Hrvatske.
- Kao ilustraciju trenutne razlike između Marsonije i Murse govori podatak kako smo mi u utakmici protiv Osječana izašli sa jedva 10 igrača dok je protivnik imao njih 14 u zapisniku. Čak smo morali u toj utakmici na klupu staviti i ozlijeđenog tehničara i kapetana Belmina Begića, koji nije mogao nastupiti, jer da smo igrali s devet igrača klub bi dobio kaznu.
MOK "Marsonia". Foto: DZ/PLUS
Zbog odlaska Bojića i ozljede Begića klub je prvi dio seniorske sezone završio igrački oslabljen u odnosu na početak prvenstva. Planiraju li se dovesti novi igrači u klub?
- Slažem se. Marsonija je prvi dio sezone završila znatno oslabljena nego li na početku jer je klub ostao bez Slobodana Bojića, prvi tehničar je zadobio ozbiljnu ozljedu i vrlo vjerojatno je izgubljen do kraja prvenstva. Klub su napustila i dva mlada igrača tako da je bilo nužno potražiti nove igrače, odnosno pojačanja za nastavak prvenstva. Roster se sveo na samo 8-9 igrača što je neodrživo i za treninge, a kamo li za utakmice.
- Međutim, u ovome zimskom periodu nije lako dovesti igrače jer su zauzeti ugovorima, a one koji su slobodni bilo je kompleksno angažirati. O dolasku igrača ovisi niz okolnosti. Od toga da se pojavljuju veliki zahtjevi za plaće igrača do toga da neki nisu bili motivirani da dođu u Marsoniju.
- Uspjeli smo do sada potpisati novoga tehničara tako da će nam se za par dana pridružiti Bogdan Stanojević iz Srbije, a pri kraju je realizacija dolaska još jednog igrača. Bilo bi dobro da nam dođe još koji igrač jer bi na taj način pojačali kvalitetu treninga i konkurenciju u ekipi, ali ne znam koliko je to u ovome trenutku realno za Marsoniju.
- Roster se sastoji od kvalitetnih igrača, ali je nedovoljno širok i definitivno je ekipa danas slabija nego li u devetom mjesecu. Priča se sa 12-13 igrača svela na 9-10 što nije nikako dovoljno za kvalitetni trening, a kamo li za utakmice. I novi igrači koji dođu moraju se uigrati s ekipom. Primjerice, ozlijeđeni tehničar Belmin Begić je u klubu nekoliko godina i prošao je pripreme s novima igračima tako da mu je bilo lakše uigrati se s njima dok će novom tehničaru Stanojeviću to biti otežano. Do početka prvenstva ima oko dva tjedna i nema puno vremena za uigravanje.
- U svakom slučaju će uprava Marsonije odlučiti kakav roster želi u budućnosti i shodno tome će se slagati i ekipa za sljedeću sezonu.
Kakva je situacija u mlađim kategorijama Marsonije? Postoji li mogućnost priključenja još nekih mlađih igrača prvoj ekipi?
- Uprava kluba je svjesna važnosti stvaranja igrača, pa se pokušavaju napraviti i iskoraci u mlađim selekcijama, međutim mali je broj djece. Marsonija je prije 5-6 godina imala mlađe kadetske prvake Hrvatske. Šteta što se ta generacija nije uspjela sačuvati i trajati. Neki su otišli u druge klubove, a dio njih je čak odustao od odbojke. Iz te ekipe su sada s nama Ivan Pejanović i Ivan Dugandžić. To su dva, ja bih rekao, bisera odbojke u Slavonskom Brodu i važno je omogućiti im kvalitetan razvoj i napredak u klubu. Tu je još nekoliko mlađih igrača kojima treba dati podršku i sačuvati ih u klubu, međutim premali je broj igrača koji dolaze iz mlađih kategoriija, a koji bi mogli pripomoći ekipi.
- Jedna ozbiljna odbojkaška ekipa, po meni, mora imati deset kvalitetnih nositelja igre te četiri do pet domaćih juniora, perspektivnih momaka koji su blizu udarne postave. Oni se onda mogu brže razvijati uz kvalitetan roster. Svi mladi igrači Marsonije mogu biti sretni i zadovoljni što na treninzima rade s ovim profesionalcima koji su došli tu u Brod. Smatram da je napredak u sportu, pa tako i u odbojci, mladih igrača puno brži uz kvalitetne suigrače.
MOK "Marsonia". Foto: DZ/PLUS
Kako Vam je raditi s igračima koje ste zatekli u klubu?
- Mogu reći da su me igrači stvarno dobro prihvatili. U početku nisam ništa bitno mijenjao već sam ih jednostavno saslušao i podržao njihova razmišljanja. Bilo je vrlo bitno da dobijemo Zadar, Varaždin i Centrometal i rekao bih da smo ostvarili ono što smo htjeli u prvim utakmicama nakon moga dolaska. Naravno da bi bilo dobro da smo pobijedili Mladost i Mursu, ali to u ovome trenutku nije realno.
- Momčad se sastoji od odličnih igrača, bez obzira na nedovoljnu širinu rostera. Od prošle sezone u ekipi je Hector Mata koji je bio proglašen najboljim liberom Panameričkih igara te najboljim liberom hrvatske Superlige u sezoni 2023./2024. Vrlo je kvalitetan čovjek i igrač. Trenutno su mu misli dosta usmjerene da njegovu domovinu Venezuelu, o kojoj puno slušamo zadnjih dana, jer mu je tamo obitelj, djevojka i prijatelji. Stanje je ondje vrlo turbulentno i naravno da se brine, ali stalno je s njima u kontaktu. Doduše, ide se ka smirivanju situacije u zemlji, ali sigurno mu nije lagano. Mi smo u klubu tu za njega i svakako ćemo mu pomoći da lakše prolazi kroz tu situaciju. U svakom slučaju on ima velike zasluge za dobre rezultate Marsonije u posljednjih godinu i pol dana.
- U ekipi su i dva igrača iz Crne Gore, Blažo Milić, bivši reprezentativac, koji može puno pomoći ekipi svojim iskustvom, posebice mlađim igračima te Bojan Strugar koji je česti član raprezentacije. Strugar je formiran, gotov igrač koji ima više individualnih priznanja, prošle sezone je osvojio kup Rumunjske, tako da je jedan odličan igrač. Tu su sjajni srednji bloker Tevin Farell sa otoka Sveta Lucija te odlični primač Abdel Aziiz Doumbia iz Francuske, odnosno Parisa. U ekipi je tri godine tehničar i kapetan Belmin Begić koji je dao veliki obol kod slaganja ekipe na početku sezone, ali ostavio značajan utjecaj u klubu prethodnih sezona.
Kako ste zadovoljni sa sportskom infrastrukturm u Slavonskom Brodu? Imate li dobre uvjete za trening i utakmice?
- Osobno smatram da slavonskobrodski sport ima odličnu infrastrukturu i da se Grad dobrano potrudio da omogući klubovima kvalitetne uvjete rada. Rekao bih čak da je Slavonski Brod među četiri ili pet gradova u Hrvatskoj po kvaliteti sportske infrastrukture. Ovo je predivan kompleks ovdje na Vijušu, od dvorane, do bazena, umjetnih nogometnih terena, veslačkih klubova, terena za odbojku na pijesku itd. Zaista fenomenalno. Međutim, ono što kao čovjek koji je dugo u sportu mislim je da bi se više sredstava trebalo usmjeriti u trenersku struku, njihovo školovanje i u rad sa mlađim dobnim kategorijama te općenito u rad samih klubova. Mislim da je to itekako opravdano i perspektivno i da dugoročno donosi rezultate.
- S druge strane ako nemaš rezultat u seniorskoj ekipi onda je teško motivirati tu djecu da dolaze trenirati i razvijati se kroz sport. Ono što također često muči uprave klubova je i to što jedan znatan dio novaca koji imaju za financiranje je vrlo teško opravdati. To su neki izazovi koji su pred klubovima i za koje oni trebaju pomoć države, županije i grada kako bi se otvorile bolje mogućnosti za razvoj mladih sportaša.
MOK "Marsonia". Foto: DZ/PLUS
- Jedan od problema u manjim sredinama, iako Slavonski Brod spada u veće gradove, je i u činjenici da mnogi mladi sportaši kada trebaju prijeći u seniore napuštaju sredine u kojima žive zbog odlaska na fakultet ili u veće klubove. Vi sportski odgajate neko dijete osam ili devet godina, ulažete u trenere, u dvorane, u opremu i kada taj mladi sportaš napuni 18 ili 19 godina jednostavno ode u drugu sredinu. Nije se lako s tim nositi… Naravno, treba pustiti svakoga da se razvija tamo gdje misli da mu je bolje, ali i raditi na stvaranju još boljih uvjeta za naše mlade sportaše da se onda teže odlučuju na odlazak iz svog rodnog mjesta.
- Za grad ovakve veličine i sa ovakvom infastrukturom bilo bi dobro da ima više loptačkih sportova koji mogu biti u vrhu hrvatskog sporta na način da se puni fenomenalna dvorana „Vijuš“ i da svaki vikend bude praznik odbojke, košarke ili rukometa. Naravno, svi volimo nogomet i znamo za igrače koji su potekli s ovoga područja i zato se nadam da će i NK "Marsonija" i drugi gradski nogometni klubovi rasti i otići u viši rang natjecanja.
Za kraj, što očekujete od ostatka sezone i koliko se dugo vidite u MOK "Marsonia"?
- Teško mi je bilo što prognozirati za drugi kraj sezone jer se ekipa još uvijek slaže tako da će puno ovisiti o tome kakav ćemo roster imati do kraja prelaznog roka. Meni je imponiralo kod dolaska u Slavonski Brod i to što mi uprava Marsonije nije stavila imperativ osvajanja četvrtog mjesta, ali želja svih nas u klubu je da to ostvarimo ove sezone.
- Moj ugovor traje do kraja sezone, a koliko ću dugo ostati u klubu ne ovisi samo o meni. To je pitanje i za upravu kluba. Važno je međusobno povjerenje i uvažavanje, kako između igrača i trenera tako i između svih ostalih koji žele napredak odbojkaša Marsonije. Kada to povjerenje izostane i kada se naruše odnosi onda je ishod poznat. Trenerski posao je takav da svi u jednom trenutku postanemo bivši.
- Ipak, mislim da sam puno toga napravio u svojoj trenerskoj karijeri i ostvario sam mnoge svoje sportske snove. Ali velika mi je želja i izazov ući u borbu za sam vrh hrvatske muške odbojke, posebice s klubom koji nije toliko financijski moćan kao neki drugi klubovi. Hoću li to uspjeti napraviti s Marsonijom? Pokazati će vrijeme...
MOK "Marsonia". Foto: DZ/PLUS
