SLAVONSKI BROD - Jiu jitsu odnosno njegov “mlađi brat” brazilski jiu jitsu odavno je prestao biti neki tamo opskurni sport i postao pop kulturni fenomen. Sve više ljudi uviđa benefite koje ovaj sport nosi sa sobom - od učenja samoobrane, poboljšanja kognitivnih funkcija, smanjenja kilograma, do reduciranja stresa u životu. Neki od najpoznatijih javnih ličnosti zagovaratelji su ovog sporta poput glumaca Keanua Reevesa, Vina Diesela, Nicolasa Cagea, Jonaha Hilla, Ashtona Kutchera, Toma Hardyja, podcastera Joea Rogana i Lexa Fridmana, kao i osnivača i vlasnika Mete Marka Zuckerberga. Popis bi mogao ići još dalje, ali ostanimo na ovim imenima.

Marko Torić

U Slavonskom Brodu već dvije godine djeluje Jiu-Jitsu Klub "Fortress" (JKK "Fortress") koji vodi Mateo Brekalo (smeđi pojas u brazilskom jiu jitsu - BJJ).

Mateo je jedan od onih ljudi koji su se nakon niza godina provedenih vani odlučili vratiti u Slavonski Brod. Povod za naš razgovor su sve zapaženiji uspjesi njegova kluba "Fortress". Naime, najmlađi članovi JJK "Fortress" prošlu subotu imali su debitantski nastup na Ju-Jitsu prvenstvu Hrvatske za mlađe uzraste. Nastup je bio izrazito uspješan jer su u Slavonski Brod i u klub donijeli dva zlata i jednu broncu, a Sven Đurković (15 godina) ušao je u hrvatsku reprezentaciju i natjecat će se na Europskom prvenstvu u Bukureštu ove godine.

O samom natjecanju, jiujitsu, brazilskom jiu jitsu, razlikama i sličnostima s ostalim borilačkim sportovima kao i daljnjim planovima razgovarali s prvim čovjekom kluba.

Mateo, možeš li nam ukratko sažeti dojmove s Ju-Jitsu prvenstva Hrvatske za mlađe uzraste te otkriti koji su vam planovi za predstojeće Europsko prvenstvo u Bukureštu?

Predivno iskustvo, iako nam je žao da nismo još i više djece vodili u Osijek, jer ovo je najbitnije natjecanje u Hrvatskoj za mlađe kategorije, pa i samim time U16 i U18 svojevrsne kvalifikacije za ulazak u reprezentaciju i natjecanje na najvišem nivou na Europskoj i Svjetskoj sceni. Nažalost natjecanja nisu baš jeftina i imali smo puno klinaca koji su zreli za dobar rezultat, ali su nažalost ostali doma. Ipak imamo dva državna prvaka i jednu broncu, a sljedeće godine će cilj biti najmanje sve uduplati.

Sven ide na Europsko prvenstvo u Bukurešt bez ikakvog stresa i jako opušten, jer mu je ovo prvo veliko natjecanje i nećemo stvarati pritisak. Pustit ćemo ga da uživa u događaju i skuplja iskustvo. Ali naravno da ne idemo samo kao gledatelji, već dati sve od sebe, a poznavajući njega, on će se “potući” s bilo kim.

JJK "Fortress" je nedavno napunio dvije godine postojanja. Koja ti je bila ideja i cilj kada si pokretao klub?

Da me je prije tri godine netko pitao bih li imao i vodio klub, odgovor bi bio definitivno ne. Čak me je i moj trener Thomas, koji me na Malti trenirao, kad je čuo da odlazim s Malte nazad za Hrvatsku, nagovarao da otvorim klub, ali meni se to nije baš činilo kao dobra ideja.

Ali kako sam prvih nekoliko mjeseci proveo u Brodu i putujući za Osijek tri do pet puta tjedno kako bih trenirao, to je postajalo jako naporno pa sam odlučio pokrenuti ovdje klub, ali s idejom da ostanemo u “garaži”. Kako smo skupljali članove, tako sam vidio da mlađi članovi to nekako ozbiljnije shvaćaju i nakon godinu dana postojanja smo otvorili sekciju za klince i to je eksplodiralo jednostavno te danas brojimo trenutno nešto malo više od 50-ero djece u klubu te tridesetak seniora. Od ideje da budemo u “garaži” evo sada nas ima za nešto ipak ozbiljnije.

Marko Torić

U klubu trenira jako velik broj mladih. Kako tumačiš to da sve više mladih ima potrebu trenirati BJJ?

Ne znam imaju li potrebu ili im se jednostavno sviđa taj nekakav dio kako su posloženi treninzi. Još iz doba nogometa sam sam prošao kroz puno trenažnih procesa i to je nekako sve suhoparnije i striktnije. A znam i kako se radi u ostalim sportovima tipa judo i boks, i nekako je u Jiu Jitsu cijeli taj proces opušteniji i djeca su puno više prepuštena kreativnosti, iako se naravno prati nastavi program i moraju proći određene cjeline. Puno se uči kroz igru, čak i u seniorskom dijelu treninga, pa se dobije dojam da je trening možda zabavniji no u drugim sportovima.

Počeo si kao nogometaš. Kako to da si iz nogometnog dresa završio u kimonu?

Kao dijete sam probao taekwondo, no ironično nije mi se sviđalo nositi kimono. Onda kao i svako drugo dijete s naših prostora počelo je šutanje lopte. U Marsoniji sam igrao kroz sve uzrasne kategorije, ali već s 15 godina sam počeo gubiti fokus i volju, većinom zahvaljujući i sve češćim prikazivanjem borbi iz Japana našeg Mirka Filipovića. Upravo borba protiv Minotaura 2003. godine bila je gledana na jednoj od naših nogometnih utakmica dok smo bili u Varaždinu ako se ne varam, gdje nikom nije bilo jasno kako je Mirko izgubio i na koji način kada je Minotaur bio taj koji je “prebijen”, ali je polugom na ruci završio borbu. Od tada me zanimalo više o jiu jitsu, ali pošto sam još uvijek bio u nogometu i jiu jitsu i nije postojao kod nas to je sve nekako čekalo. 2008. godine mi je prijatelj donosio na CD-ima borbe prvih UFC događaja koje smo gledali i komentirali. 2011. sam odselio iz Hrvatske i prve službene treninge te godine odradio u Hutton Academy u Münchenu.

Često se čuje da je Jiu-jitsu vrsta ljudskog šaha. Kako bi laiku objasnio što je to jiu-jitsu u svojoj biti i po čemu se razlikuje od recimo juda i drugih borilačkih vještina?

Da, ljudski šah u neku ruku sigurno je. Ako je netko puno bolji od vas imate osjećaj da zna unaprijed što ćete napraviti i to u jednu ruku i je tako te postaje nadmudrivanje, ali uz naravno i dodatak sile, da ne ispadne baš da ne igra ulogu nečija snaga.

Od juda se razlikuje u tome što puno više opcija možemo koristiti tijekom borbe na nogama te se borba nastavlja u parteru, gdje je u judu vrijeme u parteru limitirano ili ga uopće nema ako bacite protivnika na leđa. Od drugih vještina se naravno razlikuje jer nema udaraca, već se protivnika pokušava prisiliti na predaju raznim zahvatima ili gušenjima.

Marko Torić

Isto tako kažu da je jiu-jitsu puno više od sporta, da je to zajednica. Je li to za tebe više od običnog sporta? Način života? 

Je. Jednostavno ljudi koji se skupljaju na jiu jitsu su puno opušteniji, svi imaju zajedničko da žele nešto novo učiti, a i imati podršku cijele zajednice izvan tatamija. Definitivno sam upoznao puno više dobrih ljudi kroz jiu jitsu nego bilo koje druge sportove i nadam se i dalje širiti krug dobrih poznanstava kroz ovaj sport. Gdje god putujete svijetom ako imate kimono sa sobom bit ćete dobrodošli u drugim gymovima i upoznat ćete nove ljude. A na tatamiju kao rekreativac nerijetko ćete se naći i sa svjetskim prvacima te odraditi i sparinge s njima, jer i oni tako razmišljaju i prihvaćaju svakoga isto.

Koja je razlika između japanskog jiu jitsua i brazilskog jiu jitsua?

Sve u biti potiče od japanskog JuJitsua, koji je bio osmišljen u davninama, a moderniziran je od japanskih vojnika kako bi se znali obraniti od protivnika i bez vatrenog oružja, ali tu postoje i tehnike udaraca, pa čak i tehnike korištenja noževa itd. Brazilski Jiu Jitsu, kojeg mi danas treniramo je nastao u biti iz japanskog JJ koji je prelazio u Judo, a bazirao se više na tehnikama u samom parteru.

Za kraj reci nam koji su planovi JJK "Fortress"?

Planovi su da nastavimo s ozbiljnim radom, pogotovo s velikim dječjim programom, te pokušati stvoriti što je više državnih prvaka. Upravo tražimo drugu lokaciju i nadamo se na jesen da ćemo raditi na dvije lokacije u Slavonskom Brodu. Ove godine ulazimo i u novopečenu afilijaciju “Mavericks” s Europskim prvakom Espenom Mathiesenom i dvostrukim svjetskim prvakom u obojenim pojasima Jon Thomasom, za koje se nadamo da će posjećivati i Slavonski Brod redovno od sada te ćemo se baviti organizacijom kampova u svrhu promocije kluba i sporta. Ove godine organiziramo i prvi kamp s Jon Thomasom u Makarskoj da ujedno odvedemo i dio ekipe na more te sve to spojimo s dobrim treninzima.