SIBINJ - Gotovo smo se našli na polovici veljače 2023. godine, što znači da je sve bliže Dan općine Sibinj, a samim time i 88. obljetnica sibinjskih žrtava koji su 1935. godine izgubili svoje živote.

Podsjetimo, 19. veljače 1935. godine u događajima povijesno poznatim pod nazivom „Buna seljaka brodskog Posavlja“ od strane jugoslavenskih žandara ubijeno je osam seljaka s područja današnje Općine Sibinj. Svoje su živote tada 'dali': Petar Topalović, Ivo Janković, Mato Pejić, Ivo Katalinić, Đuro Štimac, Stipe Gunčević i Antun Ercegović - svi iz odvoračkih sela te Ante Perković iz Gornjih Andrijevaca.

U susret tome, načelnik Općine Sibinj, Josip Pavić, na Facebook stranici je podijelio zapisnik od 15.travnja 1941. godine koji mu je, putem e-maila, poslala povjesničarka Nada Prkačin. Naime, zapisnik je to u kojem je citiran Georgije Dragičević iz Dubovca koji, uz sve ostalo, opisuje i kako su 19. veljače 1935. preobučeni u žandare, on i drugi četnici ubili sedam ljudi iz Sibinja te nakon toga „išli kući - pjevajući“.

Zapisnik iz 1941. godine FB/načelnik Sibinja Josip Pavić

U nastavku je moguće pročitati prethodno spomenuti zapisnik.

„Kod Ustaškog logora u Novoj Kapeli dana 15. travnja 1941. godine.

1. Kako se zovete?

Zovem se Dragićević Kzmana Georgije rođen 1914. u mjestu Dubovcu, Općine Okučani, a živio i boravio u St. Slatiniku - općina Stupnik kod svoje sestre Ljubice udate Relić.

Kod njega pronađeno 90 metaka i puška.

2. Na postavljena pitanja odgovara:

Ja sam kao vojni obveznik bio u četničkom odelenju i imao sam sva prava jednog četnika, bio sam u drugoj četi i bataljona kasarna broj dva kraj Slavonske Požege. Izjavljujem da nisam bio redovitim putem pozvan po vojnim vlastima na vojnu dužnost nego sam se ja sam javio, dragovoljno, iz zatvora kojeg sam izdržavao u Komandi Sl. Požega odakle sam upućen u gore spomenutu jedinicu. Svrha mene kao četnika bila je da pratim kao povjerljivo lice kretanje i raspoloživost vojnika hrvatske nacionalnosti.

Nakon izjavljenog prije mi je spomenuti, još u civilu sam bio organiziran u četničkom odelenju i primao sam naredbe kao i svu bojnu spremu od Gjorgja Begovića trgovca iz Pleternice i to pušku, 150 komade municije i četiri bombe i to sam išao sa vođom četnika Nikolom Mucić iz Slatinika kraj Slavonske Požege. To oružje nisam upotrijebio sada kada sam bio u gore spomenutoj jedinici, nego je isto ostalo kod toga vođe četnika.

Izjavljujem, da su samnom kao četnici bili organizirani: Mucić Joco iz Slatinika, Mucić Gjuro, Vukadinović Stevo, Vrzić Simo, Vrzić Stevo, Popović Stevo, Malković Dušan, Vrzić Nikola, Vukadinović Gjuro, Mucić Gjoko, Prica Pantelija, Jurić Stanko, Relić Lazo, Relić Dušan, Prgomet Joco, Lotina Nikola, Kosanović Nikola, Mirosavljević Gajo, Malković Joco i Malković Vajo svi iz Slatinika općine Stupnik, kotara Slavonski Brod. Ovi po meni navedeni četnici primili su oružje i municiju i bombe od Nikole Mucića vođe četnika od Gjorgja Begović trgovca iz Pleternice. Nadalje navodim, da je i Prica Dane iz Pleternice zajedno sa Gjorgjem Begovićem dijelio oružje i bombe.

3. Optuženi ste da ste kao četnik 1935. godine sudjelovali u ubistvima Hrvata u Sibinju?

Bio sam tamo u društvu gore navedenih i bili smo obučeni u žandarska odijela, pa smo u grupi pucali u nezaštićene seljake. Nas je u žandarska odijela obukao Nikola Mucić, vođa četnika iz Slatinika. Znam da je tom prilikom poginulo i od nas ubijeno sedam ljudi iz Sibinja. Ovo smo vršili pod zapovjedništvom spomenutog vođe.

Ja sam pucao i znam samo da su ljudi od naših hitaca pali mrtvi, kada je to bilo dovršeno svi smo se uputili kući - pjevajući. Kod ubistva u Sibinju bili su još i četnici i izvan Slatinika, znam da su bili iz mjesta Ratkovice, općine Nova Kapela, i iz mjesta Ciglenika, općina Lužani.

Po mojem sjećanju i opažanju iz Ratkovice bio je jedan visoki četnik sa nešto riđavom kosom, atletski razvijen i jedan srednji crnomanjac. Imena i prezimena istih se ne sjećam tek kada bi bio s istima suočen prepoznao bi ih. Isto tako, tom prilikom učestovao je Dušan Vranešević iz Ciglenika, općina Lužani, kojega lično poznajem.

Priznajem da sam bio u gostima u Ratkovici kod spomenutog visokog čovjeka, a kuća mu je blizu vis a vis pravoslavne kapele u Ratkovici.

Ovu svoju izjavu koje ostajem dosljedan vlastoručno potpisujem time da sam ovo rekao i priznao bez ikakvog pritiska i sile.“