ZAGREB - „Nadamo se da će kroz dvije-tri godine svi oko nas prije no što bace opušak u okoliš pomisliti: 'Neću to učiniti, naljutit će se Čisteći medvjedići na mene’“, kaže Perica Štefan iz inicijative Čisteći medvjedići. Inicijativa je u novoj akciji, čišćenja Hrvatske od opušaka. Očistili su Križevce, a prije toga su bili u Zagrebu, Novoj Kapeli i Varaždinu. U nekoliko su akcija suradnji s Domagojem Jakopovićem Ribafishom i projektom RokOtok prikupili više od 53 tisuće čikova. - piše H-Alter čiji članak u cijelosti prenosimo.

Patrik Macek/PIXSELL

„Sam povod za akciju je svako čekanje tramvaja ili autobusa u Zagrebu gdje ljudi neposredno prije ulaska u javno prometalo bace čik na pod, onako u maniri ‘ma imam ja i većih problema u životu od vaših čikova…’ Naša volonterka Ankica je imala svoje čikolove prije više od četiri godine u svom kvartu, još prije nego je inicijativa nastala, pa je i ona bila neposredna inspiracija i jedan od stupova naše kampanje koju smo nazvali jednostavno ‘Baci čik u koš!’“, kaže Štefan.

Kako je H-Alter već pisao opušci nisu benigan otpad, sadrže brojne kemikalije koje se ispiru u podzemne vode i tlo, kao i mikroplastiku.

„Nažalost, ljudi nisu svjesni toga da su opušci jako teško biorazgradivi, pa što iz neznanja, što iz komocije, bacaju opuške u okoliš misleći ‘ma što taj jedan opušak znači, razgradit će se kroz koji dan’, a onda kad se ta nezgodna navika multiplicira i digne na globalnu razinu, dobijete otprilike 4,5 bilijuna opušaka godišnje koji završe na krivom mjestu“, kaže Štefan.

H-Alter

Želja je inicijative provesti što više čikolova diljem Hrvatske, pa možda i „izvesti“ ih u države u susjedstvu, jer sličan problem vide i u drugim državama. To nije teško zamislivo jer su već imali međunarodnih akcija, samo što tada nije bio naglasak na opušcima. U tri i pol godine djelovanja inicijativa je organizirala više od 350 akcija čišćenja koje nazivaju „čm akcijama“. Izvještaje i fotografije sa svojih akcija objavljuju na društvenim stranicama uz vesele inspirativne poruke što se pokazalo dobitnom kombinacijom. Akcije čišćenja postale su traženi društveni događaji.

„Uvijek nas veseli kad u inbox primimo poruku: ‘Inspirirali ste me/nas pa smo tu malo počistili u XY mjestu’. Možda je baš to najveći uspjeh. Potaknuli smo druge na tu vrstu aktivizma, a istovremeno promoviramo i važnost volontiranja općenito“, objašnjava Štefan.

Medvjedići koji su u međuvremenu okupili brojnu grupu volonterki i volonterki po gotovo cijeloj zemlji podjednako naglašavaju i ekološki i volonterski segment ovakvih akcija, a ne izostaje ni vlastiti osjećaj zadovoljstva koji ljude motivira na sudjelovanje.

„Dobijemo gotovo pa trenutno zadovoljstvo. Ti nakon dva-tri sata čišćenja vidiš hrpu od 50 vreća smeća i osjećaj da smo mi to napravili. Iako će netko reći da je to uzaludan posao jer će ljudi ponovo bacati smeće, mi vjerujemo da će naše djelovanje imati dugoročne učinke i da će neke buduće i dio sadašnjih generacija biti ipak malo pametnije kad je u pitanju zagađivanje okoliša“, naglašava Štefan.

Iako se susreću i s komentarima da bi čistiti trebale komunalne službe, oni se s time ne slažu.

„Koliko ljudi bi trebalo raditi u Čistoći ako ćemo funkcionirati tako – ja bacam, vi čistite jer eto, plaćam i prirez pa mogu raditi što god želim. Postoje i vatrogasci, pa nećemo baš paliti vatru svugdje jer eto, postoje i profesionalne postrojbe koje gase požare, zar ne?“, dodaje idejni začetnik Čistećih medvjedića.

Sve je krenulo kada je Štefan na Instagramu sam vidio trashtag challenge, poanta je bila u tome da se na društvenim medijima objave fotografije kako je neka lokacija izgledala prije i nakon čišćenja.

„Onda je došla korona. Čistio sam sa svojom obitelji, super je bio osjećaj, sama ta šuma i da se nadišeš čistog zraka, a da nema laptopa i da ne gledaš mobitel svake tri minute, bilo je nešto osvježavajuće u mom životu“, prisjeća se Štefan.

Stranicu inicijative danas na Facebooku prati gotovo osam tisuća ljudi. Iako su svjesni da je problematika otpada kompleksna, da je potrebno pritiskati institucije kao i korporacije, pa i mijenjati potrošački mentalitet, izbaciti jednokratnu plastiku i slično, akcije čišćenja, uvidjeli su, na svoj način razvijaju zajednicu.

„Često smo znali čuti među ekipom kako im je bio bed bio čistiti sami jer bi drugi mislili da su čudaci, a sada to rade s ponosom. I samo to čišćenje donosi nova prijateljstva, druženja, uvijek se lijepo pojede i popije, pa te onda malo pohvale i to te sve skupa tjera da kad god si slobodan, odeš malo počistiti s ekipom, a nekima je to, kako vole sami reći, postalo ‘ljubav i način života’. Pa kad dođu roditelji s djecom, pa spontano dođu ravnateljica i učiteljica iz lokalne škole i pokažu svima svojim primjerom – to je onda to“, zaključuje Štefan.

H-Alterov članak u cijelosti je dostupan OVDJE.

A Slavonski Brod, Nova Gradiška i Požega ne trebaju čekati svoje Čisteće medvjediće, nego žitelji tog kraja mogu 'kopirati' ideju i sami krenuti u lov na čikove.