KUTJEVO - Živimo u dobu kada je život uvelike ubrzan te u njemu ostaje vrlo malo vremena za tradiciju, kulturu, baštinu i druženje. Kata Poljak (67) jedna je od članica Matice umirovljenika Grada Kutjeva koja se bavi dekorativnim ručnim radom - zlatovezom i dekupažom.

- Cijeli svoj život bila sam frizerka i radila sam dvokratno te nisam imala puno vremena za ručne radove, posebno kada su došla i djeca. Tada sam to stvarno zanemarila. Sada kada su veliki i svatko je otišao svojim putem, ja posljednjih godina sve više radim zlatovez, a počela sam i s dekupažem. - za SBplus kazala je gospođa Poljak.

Ručni radovi za nju su oduvijek bili hobiji, posebno jer voli slikanje i crtanje.

- Dekupaž sam voljela oduvijek zbog tih raznih motiva i slikanja. Nakon što sam vidjela na Facebooku da postoje razne tehnike dekupaža zaintrigirala sam se. Volim malo kompliciranije stvari, ne volim šablonu jer onda sve mora biti 'po crti'. Bavim se time godinama i baš uživam u tome. Mogla bih cijeli dan sjediti i bojati. Pitaju me kako mogu to raditi jer toliko dugo traje, što i je, to je proces. Nanošenje boje, brisanje, zatim drugi sloj boje i ponovno brisanje. Puno je to posla i tako svaki rad ima po deset slojeva kojekakvih boja, lakova i šminke. Kako sam i kazala, postoje razne tehnike, zato ja improviziram. Oni koji žive u većim gradovima imaju više mogućnosti gdje kupiti boje, kalupe i šablone, a mi ovdje u Kutjevu toga nemamo, stoga sam probala raditi šminkom. Nikada mi ne bi palo na pamet da bih mogla raditi nešto sa šminkom, no ona zamijeni neke stvari. - pojašnjava nam.

Kada je riječ o zlatovezu, također voli sama slikati sheme po kojima onda radi.

- Sama smišljam sheme po kojima radim, nije mi zanimljivo raditi stalno isto. Volim uvijek osmisliti nešto novo, nešto svoje. Sama crtam sve što mi je potrebno, ponekad odem na Internet vidjeti što ostali ljudi rade, odnosno, što je sada u 'trendu'. Uključila sam se u razne Facebook grupe za zlatovez i dekupaž pa i tamo dobijem pokoju ideju. Kao članovi grupa međusobno razmjenjujemo informacije i iskustva, ali i sve vezano za materijal. Nismo svi isti, svi radimo različito. Također sam članica Matice umirovljenika našega grada i imali smo projekt namijenjen zlatovezima. Godinu dana trajao je taj projekt, bili su pozvani mladi ljudi kako bi naučili to raditi, no nitko od njih se nije pojavio. Jednostavno ih to ne zanima. - dodaje.

Svoje radove rijetko kada prodaje, uglavnom ih poklanja onima kojima se svide i koji cijene ručni rad. Kao poklon šalje ih i svojim 'fejs prijateljima', za koje sama sama kaže kako zna da ih neće nikada vidjeti, no voli kada nekoga usreći svojim radom.

- Ono što radim, uglavnom, poklanjam jer im se to jako sviđa, a meni ništa ne znači prodati to. Ne radim to za novce već zato što to volim i vesela sam kad vidim da netko cijeni taj rad. Zlatovez nije lako napraviti, a i materijal je skup. Nitko ne zna koliko je materijal skup i jednostavno to rijetki cijene. Za mene je taj rad neprocjenjiv. - zaključila je u duši mlada Kata Poljak.