POŽEGA/ZAGREB - Leon Abramović (26) iz Požege, završio je poslovnu ekonomiju u Zagrebu, a po završetku fakulteta tamo je i ostao. Cijeli svoj život igra tenis, a u mlađoj dobi bio je među deset najboljih u Hrvatskoj.

- Pokušao sam igrati profesionalne turnire, ali sam brzo shvatio da to nije za mene. Posljednjih pet godina radim kao trener tenisa te posljednje dvije kao učitelj skijanja. Radim sezonski, što znači da sam dva ljetna mjeseca na moru, dva zimska na skijanju. Također, kroz godinu radim kao privatni trener tenisa te si time popunjavam vrijeme u mjesecima kada nisam na sezoni. Obujam posla u to vrijeme nije toliko velik kao u sezoni stoga imam vremena za raznorazne hobije. Zbog toga sam nekako i došao na ideju ovog što trenutno radim. - za SBplus kazao je Leon Abramović.

Dosadne tenisice, pretvori u nešto vrijedno pogleda

Ono s čime se sada bavi, nastalo je kao hobi. O čemu se točno radi, odnosno o kakvom je hobiju riječ pojasnio je Leon.

- Posao u struci još nisam tražio, a trenutno i ne planiram jer sam počeo sa svojim 'poslom' koji je u početku bio više kao hobi. Kako vrijeme odmiče, počeo sam dobivati sve više narudžbi za slikanje po tenisicama. Da, bavim se oslikavanjem patika. One dosadne pretvorim u zabavne i vrijedne pogleda, a tko zna možda je ovo projekt koji će me usmjeriti na nešto za budućnost. - otkriva nam.

Kako nam je kazao, sve je počelo prije dvije godine kada je na skijanju dosta radio s djecom. Njegov zadatak bio je zabavljati djecu, počeo je crtati jer mu je to oduvijek bilo zanimljivo. Ono što bi napravio iznenadilo bi djecu, ali i njihove roditelje.

- Nakon što sam vidio da se ljudima sviđa moje crtanje, odlučio sam popuniti svoj prazan zid u stanu slikama na platnu što mi je, također, pošlo za rukom.  Shvatio da se moja 'umjetnost' nekome sviđa i tako sam na oglasu prodao svojih 14 slika. Vrlo brzo nakon toga sam vidio da od običnog hobija mogu nešto i zaraditi. U to vrijeme došla je i pandemija koronavirusa te sezona skijanja nije bila održana i uz sav onaj lockdown, puno vremena sam provodio na mobitelu. Nailazio sam na raznorazne videe umjetničkih slika na tenisicama. Ideja mi se jako svidjela, a uz svo slobodno vrijeme koje sam imao,  počeo sam istraživati kako se to radi, koje boje su potrebne za to, kakvi kistovi i sve ostalo. Sve te svoje ideje sam predočio obitelji i rekao da mi daju svoje stare tenisice da im nešto napravim. Oni su se poprilično iznenadili jer nisu znali da je tako što uopće moguće. Počeo sam objavljivati svoje radove na društvenim mrežama, a dalje je sve išlo malo po malo. - pojašnjava.

'Baka je uložila u moje prve boje i kistove'

U Zagrebu oslikavanje tenisica i nije nepoznanica, dok u Požegi ljudi s čuđenjem gledaju u njega kada im kaže što radi.

- Ljudi su dosta bili iznenađeni samom pomisli da ja znam crtati, osim onih koji su bili u mom stanu i vidjeli sami. Što se tiče ostalih u Zagrebu to nije tolika nepoznanica, dok u Požegi ipak je. No i dalje postoji veliki broj ljudi kojima nije jasno što točno radim dok im ne pokažem. Zanimljivo je bilo kada sam došao pitati baku želi li mi pomoći na samom početku. Ona je bila ta koja je uložila pet tisuća kuna u moje prve boje i kistove za tenisice. Iako sam htio vratiti nikad ih nije htjela uzeti, nije mi bilo jasno, a mislim da i dan danas ne razumije što ja to radim i u kakav posao je uložila svoju ušteđevinu. - govori nam u šali.

Pitali smo ga i koliko posla tu ima te koliko ljudi želi oslikane tenisice.

- Ima dosta ljudi koji žele renovaciju starih tenisica (stavljanje nove boje, prekrivanje ogrebotina…) i ljudi koji žele nešto naslikati i napisati na njih. Kao što sam rekao u zadnje vrijeme imam sve više i više narudžbi, a kako sam si bazirao marketing i stranicu više na objavama crteža i jedinstvenih tenisica, dobivam puno zahtjeva za 'custom-made', odnosno slikanje po narudžbi. Koristim boje koje su specijalno napravljene za kožu tenisice. Uz njih idu i preparati koji tu boju prilagođavaju za neke druge materijale od kojih tenisice mogu biti (tkanina, plastika). Kao što se slikarsko platno premazuje tako se i tenisica mora pripremiti acetonom i brus papirom. Ima dosta stvari koje su tu bitne kako ta boja ne bi 'otišla'. U početku sam slikao sa svakakvim kistovima, ali u zadnjih par mjeseci sam si uzeo profesionalne kistove za male detalje i moram priznati da se isplatilo. Radovi su puno uredniji i ljudi ne mogu vjerovati da je to napravljeno kistom. Ja volim da sve bude kako treba i ne želim prodavati proizvod u koji ni sam ne vjerujem. Na više svojih tenisica sam napravio crteže i testirao ih. Radio sam upravo sve ono što se ne preporuča - struganje boje nožem, pranje u mašini na 40 stupnjeva - i moram priznati da sam se ugodno iznenadio. Nijedne tenisice još nisu izgubile boju, sve stoji kao da je tvornički napravljeno. - zaključio je mladi umjetnik.