SLAVONSKI BROD - Posljednjih tjedana Brođanin Domagoj Dević svojim je sugrađanima, ali i široj publici postao poznat zbog snimanja putopisno-dokumentarnog filma „Idemo na istok bez Gorana Milića" koji je prvo prikazivanje doživio u njegovu rodnom gradu, točnije u slavonskobrodskom Centru mladih.

Film na trinaestodnevnom putovanju prati tročlanu ekipu čiji je dio i Domagoj, a koji je sa svojim prijateljima Josipom i Janom, motorom prošao pet tisuća kilometara, prolazeći pritom kroz Mađarsku, Ukrajinu, Moldaviju, Bugarsku, obalu Crnog mora, grčke otoke te Albaniju. No to nije bilo prvo, a ni zadnje Domagojevo putovanje. Samo ove godine 'odradio' ih je već petnaestak.

"Nitko nije sretan životom koji mu je nametnut i koji nije 'njegov', nego je rezultat slijepog praćenja društvenih normi."

- Moja su putovanja krenula prije nekoliko godina. 2015. sam lunjao Hrvatskom, a potom sam 2017. krenuo na udaljenija putovanja motorima. Ranije sam uvijek bio pokretač u ekipi i onaj koji je skupljao ljude, ali onda sam upoznao čari putovanja nasamo. Prije dvije godine sam prvi put sjeo na motor i uputio se sam u nepoznato. Ljudi se toga boje i to je i meni bila najveća kočnica. Svi smo ovdje tako odgajani da se bojimo opasnosti, nepoznatog i drugih ljudi, no istina je da ljudi ipak nisu toliko zločesti. Upoznavanjem ljudi i drugih kultura shvatiš kako će se rijetki truditi odmoći ti. Većina će pomoći, ako može, a ako ne mogu, nastavit će dalje svojim putem bez da ti naštete. - kazao je Domagoj, zaključivši kako nema smisla uspoređivati dvije vrste putovanja - ono u skupini i samostalno - jer svako ima svoje čari i ovisi o trenutnim 'unutrašnjim' potrebama onoga tko putuje.

No, umjesto putovanja, Domagojev je osebujan stil života i način razmišljanja, uvelike drukčiji od onog njegovih vršnjaka bio pravi povod današnjem razgovoru. Taj skromni 28-godišnjak s Kolonije, živi prema nekim svojim pravilima i svim se silama opire biti rob svakodnevice i društvenih normi.

- Putujući nisam promijenio doživljaj svoga grada, nego doživljaj sebe. Na putovanjima mijenjaš sebe i svoju osobnost. U deset dana putovanja upoznam samog sebe bolje nego tijekom čitave godine kod kuće. Prisiljen si 24 sata provesti sa svojim mislima, rješavati probleme s kojima se ne suočavaš u svakodnevnom životu i tu baš upoznaješ svoje granice, strahove, vrline, ali i mane te učiš kako se nositi s problemima, upoznavanjem novih ljudi i situacija. S druge strane, život kod kuće je rutina pa ne upoznaješ sebe ili to činiš puno sporije. - poručio je Domagoj.

"Ja novac ulažem gotovo isključivo u putovanja, ne izlazim, ne trošim novce na markiranu robu. Radim kako bih mogao putovati."

Svjestan je taj istinski putnik i sam kako je drugačiji od većine te kako se izdvaja iz mase svojih vršnjaka zadubljenih u svjetleće ekrane mobitela i laptopa, no ne odustaje od toga da svojim promišljanjima promijeni i doživljaj života svojih najbližih.

- Putnici se drže skupa, baš kao i ljudi iz pojedinih struka. U kontaktu sam s većinom hrvatskih putopisaca. Razmjenjujemo savjete i prijedloge. Bolje se razumijemo nego 'obični' ljudi. Moji najbliži su, na primjer, najčešće pod stresom dok sam na putovanju jer brinu hoće li mi se nešto loše dogoditi, umjesto da sa mnom uživaju u novim iskustvima. Nedavno sam, primjerice, bio u Rumunjskoj i snijeg me uhvatio na Karpatima. Bilo je to zanimljivo iskustvo. Spavao sam u planini, u drvenoj kućici. Bilo je posebno, no svi su dramatizirali oko toga kako ću se vratiti kući. Ljudi se rijetko osvrću na ljepšu stranu života. - dodao je.

Neugodnih iskustava i opasnih situacija na svojim putovanjima, tvrdi, nije imao ili je, pak, ono što bi većini bilo negativno, pretvorio u pozitivno iskustvo.

- Ignoriram savjete poput „Nemoj tamo ići, tamo je cesta loša.". Putnike to ne zanima, oni idu putem kojim žele. Svejedno je je li ispred tebe cesta ili je nema te kakva je, svakako ćeš proći taj put - na teži ili lakši način. Sve je to lijepo i ne opterećujem se tim sitnicama. Bit će kako bude i živim u trenutku. - pjesnički je odgovorio na pitanja o opasnostima na cesti.

Kako financira svoja putovanja - najčešće je pitanje koje mu ljudi postavljaju.

- Putovati nije jeftino, ali za to nije potrebno ni približno toliko novaca koliko ljudi misle. Potrebno je posložiti si prioritete. Ja novac ulažem gotovo isključivo u putovanja, ne izlazim, ne trošim novce na markiranu robu. Radim kako bih mogao putovati. - pojasnio je Domagoj jednostavno.

Otkrio nam je danas i svoju omiljenu destinaciju.

- Uvijek iznenadim ljude kada kažem da je Crna Gora, mala zemlja predivnih planina, najljepša koju sam posjetio. Imaju jako lijepu obalu, ljudi su iznimno topli i susretljivi te je zanimljivo komunicirati s njima tijekom putovanja. Tamo se osjećam domaće, lako se uklopiti, na svakom koraku ima se što vidjeti. Zato uvijek barem dvaput ili triput godišnje u Crnu Goru. Svaki putnik ima svoju destinaciju na koju se uvijek vraća. - kazao je.

Većina ljudi u sebi ima avanturu, ali na taj poziv za adrenalinom nikad se ne usudi odgovoriti. Domagoj je otkrio što je njega 'gurnulo' u promjene i natjeralo da ide u nepoznatom smjeru: „Godine 2016. poginuo mi je najbolji prijatelj i onda sam shvatio kako nitko od nas ne zna koliko 'života' ima, odnosno, kad će sve konačno završiti. Odlučio sam tada živjeti u trenutku. To je ono što ljudi kažu - kada bih znao da mi je ostalo samo godinu dana, ne bih živio ovako kako sad živim. Ja sam odlučio osloboditi se i odmah tako živjeti kao da mi je svaki dan posljednji. Svojim putovanjima i druge želim potaknuti da tako žive. Njihovi snovi ne moraju biti putovanja, nego nešto sasvim drugo. Nitko nije sretan životom koji mu je nametnut i koji nije 'njegov', nego je rezultat slijepog praćenja društvenih normi.".

Bez Gorana Milića, Domagoj želi otkriti i Zapad i Sjever. Mada svoja putovanja nastavlja financirati sam, za snimateljsku ekipu i one koji će ga pratiti potrebna su mu dodatna sredstva, zbog kojih je neprestano u potrazi za sponzorima, a s obzirom na to da svijetom pronosi ime svog rodnog grada, nada se i pomoći Grada Slavonskog Broda u budućim avanturama. Njegova putovanja, aktivnosti, ali i promišljanja moguće je pratiti na Facebook stranici Rasta Sunshine Adventurer.

- Uvijek sam bio fasciniran Marleyjem i 'rasta' kulturom pa sam se i odijevao u tom stilu. Prijatelji su mi, u međuvremenu, s putovanja počeli donositi narukvice, majice i ostalo u tom stilu pa je to s vremenom postao moj zaštitni znak. 'Sunshine' sam dodao jer uvijek sve gledam s pozitivne strane, a što bolje opisuje bolju stranu života nego ta riječ. - pojasnio je Domagoj za kraj zašto je nadjenuo takvo ime svom 'alter egu'.

Ovaj osebujan Brođanin svakako je dokaz kako posebnih, drugačijih i odvažnih mladih ljudi još uvijek ima te kako nisu svi zapeli u virtualnom svijetu, nego itekako znaju živjeti i disati punim plućima u ovom stvarnom - s obje noge čvrsto na zemlji, a istovremeno s glavom u oblacima dok sanjaju o novim avanturama.