Susjedi Miroslava Jurića u Ulici Josipa Kozarca u Donjim Andrijevcima, dočekali su ga proslavom za pamćenje nakon njegova povratka s dugog životnog puta na koji je ponio sve njih koje toliko voli.
DONJI ANDRIJEVCI - Zavjet Gospi bio je dovoljan da se Miroslav Jurić iz Donjih Andrijevaca, nadomak mirovini koja ga čeka krajem 2026. godine, uputi biciklom na putovanje dugo čak 2.300 kilometara. Biciklirao je bez pratnje i s vlastitom opremom, noseći u srcu snažnu vjeru. Svojom je misijom želio i uspio spojiti dva svetišta - ono na Kondžilu, gdje je rođen, s onim u Lourdesu.
Ž.G.
- Vratio sam se sa svog zavjetnog hodočašća kojim sam svoj život prikazao Gospi Lurdskoj. Svoju obitelj i sve vas nosio sam sa sobom jer ste i vi dio tog mog života. Zahvalio sam za 33 godine službe koje sam proveo služeći domovini Hrvatskoj i što sam preživio Domovinski rat sačuvanog tjelesnog i psihičkog zdravlja. - kazao je Miroslav koji je i nakon Rata pa sve do danas ostao djelatna vojna osoba.
Ž.G.
Put je trajao dugih 20 dana, a Gospa ga je - tvrdi - gurala kad tijelo više nije moglo samo dalje.
- Krenuo sam na put misleći kako ja to mogu svojom snagom, znanjem i vještinama. Na kraju sam sve predao Gospi i Bogu. Oni su me onako nonšalantno donijeli do cilja. Gospa me pod svojim plaštom zagrlila i rekla: Kad si ti toliko tvrdoglav, onda ću te ja gurati do kraja. U svetištu sam potom nekoliko dana bio s pripadnicima Oružanih snaga i s njima se vratio u Hrvatsku. Sad nastavljamo dijeliti našu svakodnevicu. - kazao je Miroslav okupljenim mještanima, zahvalivši svojim susjedima u Ulici Josipa Kozarca u Donjim Andrijevcima koji su mu u utorak navečer pripremili veliki doček i iznenađenje. Bio je oduševljen.
Najponosnije je na Miroslava ipak njegovo petero djece - dvojica sinova i tri kćeri.
- Doprinosio je uvijek dobrim... u obitelji, na poslu, susjedstvu, pa i poznanicima. Nije bilo lako prethodnih dana. Čuli smo se svaki dan. Bilo je tu svega. Najteže je bilo njemu, a mi smo nastojali ne otežati mu te učiniti svaki okretaj pedale lakšim svojom podrškom. Vjerovali smo u njega. Nadam se da će ovo biti poticaj drugima u spoznaji da ne trebamo gledati što smo dosad napravili, nego što još možemo od sebe dati kako bismo činili dobro. - kazao je Miroslavov sin, Matej Jurić.
Ž.G.
Od 1. do 20. svibnja strepili su za svog oca, ali i bili sretni kad bi uspješno završio još jedan dan pedaliranja.
- Ovo je jako lijep događaj te veliki primjer, ne samo za našu obitelj, nego, kako vidite, i za cijelo susjedstvo. Moj tata je čovjek koji ne priča puno riječima nego radije govori djelima. Pokazao je da čovjek može ostvariti sve što želi. Srce mi je puno, jako sam emotivna. Susjedstvo je također djelima pokazalo kakav je on čovjek. Kao tata je bio onaj koji nas potiče u svemu što želimo ostvariti. Uvijek nas je pripremao na to da je taj put težak i dug, ali da je ostvariv. Podrška je u svemu što nas čeka i što odlučimo. Uvijek je tu da pruži savjet. Ako nekad i ne razumije naše želje, tu je da nas posluša i pokaže pravi smjer. - kazala je Miroslavova kći,
Emanuela Jurić.
Ž.G.
Mada sam doček dovoljno govori o tomu kako ga doživljavaju njegovi susjedi i prijatelji, zamolili smo da nam to pokušaju pretočiti u riječi. Bili su jako emotivni. Mladi Kristijan Rašić prisjetio se kako je kao dijete obožavao noćiti kod svog prvog susjeda koji mu u životu i danas znači jako puno kao primjer kako živjeti i odnositi se prema drugima, ali i kao podrška.
Ž.G.
- Organizacija je u našoj ulici i inače vrhunska. Ovaj put žene su inicirale i odradile značajan dio posla Dogovorili smo se da ga dočekamo dostojanstveno i svečano zbog uistinu velikog čina na koji bi se malotko odvažio i usudio. On je čovjek velikog srca i duše, najbolji otac i komšija. Zaslužio je ovaj doček. - kazao nam je Kristijan.
Ulica je to, kažu nam, u kojoj ljudi dijele i dobro i zlo. Zajedno su i na karminama i u svatovima.
- On je na prvom mjestu veliki prijatelj. Uvijek je spreman pomoći. Hrvatski je branitelj koji je dao veliki doprinos u stvaranju države. To je takva osoba kakvu bi svatko poželio za susjeda, ali i za brata. Ljudi o njemu imaju samo riječi hvale. Odgojio je dobru djecu i volimo ga svi. - kazao nam je susjed Ante Aračić.
Ž.G.
Načelnik Donjih Andrijevaca Vedran Gavran Miroslava je u selu dočekao kao sumještanin, s ostalim žiteljima tog kraja. No, kao načelnik mu je s osobitim ponosom dodijelio javno priznanje - općinsku plaketu.
Ž.G.
- Ovo je jedan lijep događaj. Ponosan sam i na odvažnost i hrabrost Miroslava Jurića, ali i na njegove susjede koji su organizirali ovako dirljiv doček. Značajan je to događaj za našu Općinu. Cijela srž tog njegovog osobnog projekta jest pomoliti se za sebe, svoju obitelj, ali i sve mještane. Ova reakcija njegovih susjeda je predivna. Posljednjih nekoliko godina neprestano imamo ovakva okupljanja susjeda različitim povodom. Netko će se možda na to i nasmijati, ali to je ono što čini selo i zajednicu. Ponosan sam na Andrijevce i što još uvijek imamo susjede. Imamo ljude i ne želim da se to mijenja! - poručio je načelnik Gavran.
Ž.G.
Fešta je potrajala do dugo u noć, ali svakako nedovoljno da Miroslav ispriča što je sve doživio na svom putovanju. S obzirom na dobrosusjedske odnose i još puno kava koje će zajedno ispiti - bit će vremena za sve.
