SLAVONSKI BROD - Dva su stručnjaka za tportal analizirala problematiku rafinerije u Bosanskom Brodu i dali odgovore na pitanja koja su nakon sastanaka hrvatskih i ruskih političara, dužnosnika i voditelja postrojenja ostala neodgovorena. Prvo od njih odnosi se na 'brodska naklapanja' kako bi, u slučaju da se eksplozija dogodila u 'izomaks postrojenju', nestala oba Broda, a drugo se tiče konkretnog rješenja problema onečišćenog zraka odnosno načina prisile Rusa da zatvore čitavu rafineriju (što su jučer u SLaovnskom Brodu zatražili i Mostovci, ali bez odgovora kako to učiniti).

Doktor kemijskog inženjerstva Emir Cerić, dugogodišnji glavni inženjer razvoja u Ini, prije tri godine posjetio je Rafineriju nafte Brod.

- Istina je da je postrojenje hidrokrekinga najopasnije u cijeloj rafineriji. Tamo su najveći tlakovi, a u ostalim postrojenima oni iznose od 25 do 40 bara. Međutim, priča je za malu djecu da bi eksplozija bila snage hidrogenske bombe i da bi to uništilo oba grada. Jedina poveznica s hidrogenskom bombom je hidrogen, odnosno vodik. Havarija je moguća u svakoj rafineriji na svijetu, a problem Bosanskog Broda je zastarjela tehnologija. Izomaks postrojenje u Brodu staro je preko 50 godina. To je bilo prvo takvo postrojenje u svijetu koje je izgradila američka kompanija UOP i lansirala ga je pod tim nazivom. - za tportal kazao je Cerić.

Za njega nema spora - Rafinerija nafte Brod nema budućnosti jer nije rentabilna, kao i, istaknuo je, ona u Sisku. Rafinerija iz godine u godinu tuče gubitke, a prema zadnjem financijskom izvješću, akumulirani minus iznosi čak 2,4 milijarde kuna.

Naftni stručnjak Davor Štern smatra kako Rusi još nisu zatvorili rafineriju u Bosanskom Brodu samo zbog jednog razloga.

- Zarubežnjeft je u vlasništvu ruske države i to je bila jedina kompanija za vrijeme SSSR-a koja je radila u inozemstvu. Primjerice, imaju koncesiju za naftna polja u Vijetnamu i Kambodži. Nafta iz Vijetnama je vrlo teška i visoko sumporna. Moguće je da oni tu naftu koriste u Bosanskom Brodu i gubitke koje ostvaruju u rafineriji kompenziraju kroz prihvatljive cijene te nafte, koju bi inače drugdje prodavali po nižim cijenama. Taj se gubitak prelijeva unutar kompanije. - mišljenja je Štern i upravo tu vidi prostora za njezino zatvaranje jer je, zasad, poslovna tajna o kakvoj se vrsti nafte radi. Štern predlaže osnivanje komisije koja bi utvrdila porijeklo nafte i zaustavila njezin prijevoz ako je sadržaj sumpora prevelik za naše standarde.