SLAVONSKI BROD - Labudovi, najveće, a mnogi kažu i najljepše, vodene ptice, ponovno su nastanili područje uz obalu rijeke Save u Slavonskom Brodu. Trenutno se nalaze na lijevom rubu Poloja, daleko od znatiželjnika, ali dovoljno blizu središta grada kamo će, vjerojatno, preseliti bude li im nedostajalo hrane. Brođani labudove godinama imaju priliku vidjeti u samom centru grada, u velikim jatima i suživotu s ljudima koji ih nerijetko hrane.

Labudovi vole jesti kruh, ali on, zbog kvasca i aditiva, nije najbolji izbor za njih. Brođani bi im, umjesto toga, kao poslasticu trebali ponuditi kukuruz i suncokret odnosno uljarice koje im daju snagu. Žito također mogu jesti, ali ne u velikoj mjeri jer sadrži previše kalcija koji negativno utječe na njihovo zdravlje. Za lijepog vremena, poput pataka, vole jesti travu koja raste uz obalu, tako da im je na Poloju posljednjih toplih dana bilo itekako ugodno. Jučerašnjem peteročlanom slavonskobrodskom jatu labudova, pridružio se i jedan gusak. Nije čudno da se druže jer, unutar reda patkarica, labudovi su dio potporodice guščarica.

Labudovi imaju raspon krila od dva metra, a mogu dosegnuti težinu od 15 kilograma. Imaju vrlo snažne mišiće koji im služe za letenje pa mogu prijeći put od više tisuća kilometara, brzinom od 60 do 80 kilometara. Mnogi navodi kazuju kako te veličanstvene ptice mogu živjeti od 19 pa sve do 50 godina, no najstarija zabilježena u Hrvatskoj imala je tek 13 i deset mjeseci. 

Labuđe gnijezdo grade i mužjak i ženka - on donosi 'građu', ona je slaže. U životinjskom su svijetu labudovi poznati po monogamiji i odanosti partneru, a time su i jedne od najemotivnijih životinjskih vrsta. Tako, osim Klepetana, u Slavonskom Brodu prebiva još životinja vjernih svojim partnerima, od kojih bi i ljudi mogli puno toga naučiti.

U Hrvatskoj se crvenokljuni labud u većem broju počeo pojavljivati početkom 80-ih godina 20. stoljeća. Njihovo je označavanje vratnim prstenovima počelo 2007. godine. Populacije zapadne Europe su uglavnom stanarice, dok su one iz sjeverne i istočne selice. Od srpnja do rujna okupljaju se na mitarenje te ne mogu letjeti šest do osam tjedana. Sele od listopada do prosinca, a na gnjezdilišta na sjeveru vraćaju se u ožujku. Labudovi iz Poljske mogu prezimiti na tom području, ali se veliki broj seli u Hrvatsku. Kretanja labudova tijekom jeseni i zime ovise o vremenskim uvjetima i zaleđenosti vode. Od nađenih uginulih ptica s poznatim uzrokom smrtnosti, najčešći je uzrok kolicija sa žicama dalekovoda. Tako je, naime, u Hrvatskoj stradalo dvanaest labudova. (Izvor: Atlas selidbe ptica Hrvatske, HAZU)