SLAVONSKI BROD - Koliko je doista lijepa jesen u šumi, prošarana crvenim, žutim, zelenim, smeđim lišćem, danas su se uvjerili prvašići 1.D razreda područne škole "Antun Mihanović", jer su zahvaljujući učiteljici Draženki Vidaković i zaljubljeniku prirode Ivici Klem, četiri sata proveli na obroncima Dilja u takozvanoj "čarobnoj šumi". 

Od 19 djece u razredu samo su dvoje ranije vidjeli i proveli neko vrijeme u šumi pa ushićenju nije bilo kraja. Hodanje u koloni po jedan po šuštavom lišću, skupljanje žira, slušanje Ivicine priče o šumi koja je čarobna i u kojoj svaki dio nosi svoje ime, potpuno im je privukla pozornost.

Prvo brdo je brodsko, drugo vrata, pa dolazi terasa, zatim čarobnjakovo brdo pa ponor a potom zeleni otok koji se spušta u lijevak pa šesto brdo koji se zove palac, iza njega slijedi nokat, pa najduže brdo i na kraju čarobno debelo brdo. "To je za njih raj, kaže Ivica koji djecu doživljava kao "male čarobnjake koji igrom traže put (život) za povratak u Beskraj". Žive otvoreno i iskreno na najvišoj razini Svijesti i još nemaju Pamet (znanje). Pameti ih uče odrasli ljudi (društvo) koji ih zbog toga prvo moraju spustiti na svoju, prvu razinu. U današnje vrijeme tehnologije, društvo djeci sve više zatvara Pogled na višu razinu Svijesti, jer nedostaje igra i kretanje. Zbog toga želim pomoći djeci (i odraslima) svojim djelima koja im otvaraju Pogled u Beskraj " kaže Klem, kojega je priroda, nakon stradavanja u ratu, doslovno vratila u život. 

No, učiteljica Draženka, među rijetkima je koja radeći preko tri desetljeća posao koji voli, to i sada dokazuje. Nikada joj nije teško dogovoriti s djecom izlet u prirodu jer i sama niz godina planinari i uživa u svakoj posjeti zdravom okolišu. U nizu generacija koje je odgojila i obrazovala uvijek je našla vremena da ih u proljeće, jesen ili zimi, izvede iz učionica. Tako je bilo i sada.

"Učimo o jeseni i ovo je zorni prikaz" s osmijehom kaže učiteljica . Naravno, odvođenje djece iz razreda podrazumijeva više posla i brige, jer mora kontaktirati sve roditelje koji su dali svoj pristanak i dovezli djecu do početka šume, brinuti o tome jesu li gladni, žedni, je li im se odvezala "pertla" na tenisici, je li im ruksak pretežak ...

Ali ništa joj nije teško jer je ova izvanučionična nastava višestruko korisna. Odmah se to moglo zaključiti i po reakcijama djece, koja su od uzbuđenja i hoda "zajapurena" u licu tražila odgovore na pitanja o vrsti drveća, biljaka, buba...

Premda je svaki izlazak iz razreda svojevrsna nesigurnost, požrtvovana učiteljica ih je već prije dva tjedna vodila na bazene Vijuša gdje su ,kaže, uz učitelje plivanja igrali razne igre u vodi, a to je bilo samo dva sata tjelesnog odgoja. Ako ne računa razne komplikacije koje izlazak iz razreda podrazumijeva, za učiteljicu ali i za djecu, sve se isplati. 

Mnogi do danas nisu nikada vidjeli žir, razne bube, drveće i cvijeće... Alan Županić kaže kako mu je ovo najljepši izlet u životu, mada je jedan od rijetkih koji je do sada hodao po prirodi. I Manuelu Radiću je baš lijepo u prirodi ali jednako puno interesa za izlet pokazali su i ostali.

"Sve mi je lijepo a naučila sam da je priroda lijepa u jesen a lišće je požutjelo" kaže Veronika Nenadić. Lea Krijan također više voli šumu jer u šumi ne mora učiti, veli iskreno. A Ladi Đurđević se sviđa u šumi to što ima puno više čistog zraka i što je priroda krasna dok se Davidu Martinoviću najviše sviđa različito drveće. "Deblji kraj" je nažalost izvukao samo Anđelo Lerotić kojega je ubola osa ili možda obad, no "prva pomoć" učiteljice, hladni oblog i malo mira, vratilo ga je uobičajenoj aktivnosti premda priznaje kako mu je ubod insekta pokvario izlet.

Umorni ali presretni provedenim vremenom u šumi zajedno su recitirali pjesmicu "Nakrivio kapu žir", koju su naučili u školi. A u šumi su naučili razliku između hrasta i bukve, kao i što su njihovi plodovi, naučili su da ne smiju ostavljati smeće iza sebe, da trebaju pažljivo hodati i izbjegavati moguće opasnosti, da s prijateljem trebaju podijeliti hranu ili vodu ako mu je nestalo...