POŽEGA - Bio sam mali pa se toga ne sjećam, no moj djed se prvi krenuo baviti pčelarenjem, moj otac ga je naslijedio 60-ih godina. Otac je 65 godine dobio ponudu za posao u Kutjevu te je morao doseliti ovdje. - započeo je za SBplus svoju priču 71-godišnji Ivica Targuš koji je nastavio djedovim i očevim stopama - bavljenje pčelarstvom.

Njegov otac nije mogao bez pčela stoga je u Požegi nastavio prethodni posao i donio pčele vlakom iz Ledenika.

- Putovao je dva dana vlakom, a kako pčele ne mogu bez vode on ih je zalijevao ta dva dana kako bi preživjele. Nakon dva dana ih je ostavio u Požegi i nastavio taj posao. Žena Marinka i ja smo s pčelarenjem počeli 90-ih godina, a nekoliko godina kasnije sam išao u školu za pčelare. Morali smo proći 50-ak sati škole - svakim danom po nekoliko sati. - dodao je Ivica.

Kao što djeca tijekom svog školovanja uče biologiju čovjeka, tako su u školi za pčelare oni učili biologiju pčele.

- Bila je tu i praksa na koju smo išli kod starih pčelara pa su nas učili svemu. Svi koji smo završili školu kasnije smo se počeli baviti pčelarstvom tako da smo i mi 90-ih godina kupili 13 košnica. Prve dvije godine stvarno nije bilo lako, zajednice su nam umirale pa smo kupovali nove sve dok nismo stekli neko znanje to nam se događalo. - kazao je pčelar.

Sada već polako Ivičin sin počinje preuzimati obiteljski posao sa, također, 50 - 60 zajednica.

- Vjerujem kako je i on već sada zavolio pčelarstvo kao i ja, Jednostavno pčelarstva se ne možeš zasititi. - kratko je dodao 71-godišnji pčelar.

Njihove zajednice nalaze se pod Papukom, odnosno u Kantrovcima naselju u sastavu općine Velika.

- Tamo imamo jutro i pol zemlje koju smo prvo morali raskrčiti jer je bila u kršu, sada je sve sređeno i poravnano. Napravili smo si put, zasadili razne voćke, stabla i cvijeće. Ima oraha. Evodije, jabuke, šljive, paulovnie i lavande. - pojasnio je Ivica Targuš.

Pčeli je potrebna hrana i u ono vrijeme godine kada peludi skoro niti nema, a kako bi preživjele moguće je i prehranjivanje pčela koje su oni učinili prošlog tjedna.

- Evodija je stablo za pčele jer ima pčelini cvijet, a paulovnia ima strašno puno cvjetova. Pčela mora imati peludi jer se njome hrani, ponajviše zbog toga je smještena i pod Papuk kako bi uvijek pronašla negdje pelud. - dodao je Ivica.

Unatoč teškom početku, ova obitelj nije odustala te sada znaju sve što se o pčelama, kroz godine rada s njima, dalo naučiti.

- Kod nas kada se jedanput zaljubiš u pčele - odustajanja nema. To je isto kao da imaš svoju djecu. - zaključio je 71-godišnji zaljubljenik u pčele.