SLAVONSKI BROD/TRNJANI – Udomljavanje najmlađih plemenit je i odgovoran poziv za koji, prije svega, treba imati puno strpljenja i ljubavi. Obitelji koje se odluče na ovaj potez spremne su prihvatiti djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi, kao svoju vlastitu.

- U ovome trenutku na području djelovanja slavonskobrodskog Centra za socijalnu skrb imamo 18 udomiteljskih obitelji koje udomljavaju više od 30 djece.- za SBplus kazala je ravnateljica slavonskobrodskog Centra za socijalnu skrb Anica Gusak Krajnović. Dodala je i kako su potrebe, nažalost, veće.

- Mi sada trebamo još pet do deset obitelji koje su spremne prihvatiti i udomiti djecu te im pružiti ljubav i privremeni dom. - naglasila je Gusak, pozvavši one koji imaju želju, ali i mogućnost, djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi pružiti topli dom da im se jave.

Među 18 obitelji koje već udomljavaju djecu nalazi se i Mara Anđelić iz Trnjana. Kada smo došli kod nje, dočekalo nas je puno dvorište. Smijeh, igra i veselje, uz lijep i sunčan dan, stvarali su idiličnu sliku mnogobrojne sretne obitelji koja uživa u zajedničkom druženju. – U kući nas živi dvanaestero, a kada mi dođu sinovi i snahe bude nas 21. – ne skidajući osmijeh s lica kazala nam je Mara. Skromna žena velikog srca, u čijoj je kući u posljednjih 15 godina udomljeno 30 djece. I nisu oni pronašli ovdje samo krov nad glavom i miran kutak bez brojnih problema koji su ih pratili u svakodnevici iz koje ih je 'izvukao' sustav. Oni su u Marinoj kući u Trnjanima pronašli dom pun topline i razumijevanja, ljude koji su ih prihvatili i kojima se i danas vraćaju.

Udomiteljstvom se počela baviti na nagovor prijateljice

- Sve je počelo prije 15 godina na nagovor moje prijateljice. Položila sam tada ispit za udomiteljicu i krenula se baviti time. Prijateljica je ubrzo odustala, a ja sam i danas u tome. Jer to za mene nije posao. To se jednostavno voli – rekla nam je Mara koja u početku nije imala punu podršku obitelji. – Bilo je to i za njih i za mene nešto novo. Vremenom su se i oni uključivali i prihvaćali svu tu djecu koja su dolazila u naš dom. – dodaje Mara naglašavajući kako u početku nije bilo nimalo lako. No, djecu voli i nikada nije pomislila povući se i odustati.

- Nakon položenog ispita prva je kod mene stigla jednogodišnja beba. Zvali su me iz Centra i rekli da ću dobiti nju na udomljavanje. Bilo je treme, ali kad je iz Doma stigla ta mala ćelavica, moja prekrasna curica, bila sam presretna. Danas je to 17-godišnja djevojka. Posvojena je, no i dalje se čujem s njom i dijelimo sreću. Ona što je bila kod mene, ja što sam imala priliku udomiti ju. Još više sam sretna što smo zadržale kontakt. – puna ljubavi ispričala je Mara. Žena koja s većinom djece koju je udomila ima kontakt i danas. Bilo da su iz njenog doma vraćeni u svoje obitelji, bilo da su posvojeni. Nekima je čak i kumovala, a gotovo svima i dan danas, dodaje, pomaže savjetima kad ju nazovu.

U 15 godina udomila je 30 djece

Mara je kao mlada ostala udovica. Suprug joj je poginuo u prometnoj nesreći. Ostala je sama sa svojom djecom. Potom je još krenula s udomljavanjem. Mnogi se čude njenoj odluci, no ova samohrana majka kaže kako je njoj sve to normalno i prirodno. – U 15 godina iz ove je kuće izašlo 30 djece. Mnogi mi se čude, no kad se jednom krene u ovo, kad djeca dođu, zavoliš ih, ugradiš dio sebe u njih, kada ti prirastu srcu onda jednostavno ne možeš prestati. Nije ovo posao. Ovo je ljubav. Prvo prema svojoj djeci, a onda i prema svoj ostaloj. Jer u konačnici svi su oni moja djeca – rekla nam je Mara. 

Bilo je u tih 15 godina puno dirljivih trenutaka, no jedno je sigurno. Svi joj prirastu srcu, baš kao i ona njima. Kaže, kada dođu u njen dom prvo ih pusti da se prilagode, opuste. Pruža im samo ljubav dok se ne izgradi međusobno povjerenje. A kad djeca osjete tu ljubav i toplinu sve krene u pravom smjeru.

'Teta Mara je divna'

-Teta Mara je divna. Došao sam ovdje kada sam imao osam godina i cijelo to vrijeme mi ona pomaže. Ponekad je stroga pa kad ne učim uzme mi mobitel. Onda ja brzo sve naučim. Iako se veselim povratku kući sretan sam kod teta Mare koja me sada vodi i na operaciju lica – rekao nam je Kristijan, koji je kao mala beba zadobio teške opekline. Danas se ovaj jedanaestogodišnji dječak veseli novom izgledu i niže uspjehe. Sretan je što je prošao s vrlodobrim uspjehom, ali i što ima priliku uživati u društvu djece u Marinom dvorištu.

Na ljuljački tog dvorišta uočavamo mladu ženu s malom bebicom prekrasnih očiju koja se stalno smješka. – Zovem se Katarina i ovo je moja kćer Adela. Kad sam rodila, patronažna sestra koja me je obilazila, uvidjela je kako mi je potrebna pomoć u snalaženju i skrbi s bebicom. Nazvala je Centar za socijalnu skrb, a oni su mi predložili da na obuku dođem kod teta Mare. Dala mi je svoju sobu za spavanje, učila me kako da prepoznam grčeve, kako da umirim svoju bebu u tim trenutcima. Moje mama i svekrva nisu mi mogle pomoći iz određenih razloga, ali sam presretna što sam naišla na teta Maru čija mi pomoć jako puno znači.  – ispričala nam je Katarina čiji suprug svakodnevno dolazi u Trnjane kako bi dio dana provodio sa suprugom i kćerkicom.

- Adela je došla ovdje s dva tjedna i to je moja najmanja bebica. Prije nje sam dobivala uglavnom djecu od mjesec dana i stariju. Osim što mi je to najmlađa beba, ona i njena majka Katarina posebne su i po tome što je ovo jedan od rijetkih slučajeva u kojem udomitelj dobije mladu majku na obuku. Sretna sam što smo uspjeli. Prirasle su mi srce obje, ali ja  znam da ćemo se obilaziti. Bit ću tu za njih kad god da me ustrebaju – istaknula je Mara držeći u rukama malu Adelu.  

'Nikada mi nitko nije rekao da ovo radim zbog novca'

U Marinoj kući, u trenutku kada smo ju posjetili, bilo je udomljeno četvero djece. Svi se međusobno vole i poštuju. Zovu se braćom i sestrama.

Nažalost, kada god se priča o udomiteljima povede se i rasprava oko toga da mnogi od njih to rade zbog novca. Naknada po djetetu iznosi oko 2500 kuna, potvrdila je to SBplus portalu i ravnateljica slavonskobrodskog Centra za socijalnu skrb, Gusak Krajnović. Pitali smo i Maru je li se susrela s takvim optužbama.

- Nikada mi nitko nije rekao da ovo radim zbog novca. Svi vide, pa i roditelji te djece, da se stvarno trudim oko njih i da im pružam nesebično sve što mogu. A onaj tko bi eventualno krenuo u ovo radi novca, brzo bi odustao. Jer bez ljubavi nemoguće je prigrliti ovu djecu - rekla nam je Mara, koju je velika većina djece koja su bila pod njenim krovom zvala majkom. A ona se, kaže, tako i osjećala jer im je pružala sve što je kao majka pružala i svojoj djeci. Ne praveći među njima razliku, zbog čega su nekada njena djeca, a onda i unučad, znali biti i ljubomorni. Danas su sretni i ponosni na ono što imaju.

– Dobila sam priznanje kao jedna od pet najudomiteljica Hrvatske. Lijepo je to i jeste satisfakcija za se ono što ulažeš, ali vjerujte nema veće nagrade od osmijeha ove djece i sreće u njihovim očima. To je najbolji dokaz da smo i oni ja uspjeli – zaključila je Mara poručujući kako će se udomiteljstvom baviti dok god to bude mogla. Jer bez te ljubavi i zadovoljstva ne može i ne zna. Na sreću sve one djece kojoj je potrebna Mara i njoj slične žene i obitelji.