POŽEGA - Tema korupcije je sveprisutna, a opet nedovoljno prisutna. Uvriježena krilatica "Mito i korupcija!” već je poprilično izlizana, a oni oblici korupcije koje učenici i učenice uspijevaju prepoznati, uzimaju se 'zdravo za gotovo'. - za SBplus kazala je profesorica njemačkog jezika Ekonomske škole u Požegi, mr. Martina Budimir, koja se ovom temom bavi od 2013. godine.

'Ne mogu pobjeći od osobne i profesionalne odgovornosti'

Mada je završila i studij filozofije, Martina cijeli svoj radni vijek predaje njemački jezik, a bavi se i problemom korupcije u hrvatskom društvu.

Što Vas je potaknulo da se bavite temom korupcije? Pitali smo profesoricu.

- Mislila sam da ću se baviti prvenstveno predmetima za koje su kvalificirani profesori filozofije. Ne mogu pobjeći od svoje osobne i profesionalne određenosti, stoga se uz redovnu nastavu bavim raznim projektima koji su vezani uz Građanski odgoj i obrazovanje. Nakon edukacije koju provodi Forum za slobodu odgoja, na kojoj sam sudjelovala davne 2013. godine, svake godine, u trećim razredima svoje škole, provodim po dva sata radionicu na temu 'Obrazovanjem protiv korupcije'. Smatram da je pošteno, nakon održanog treninga, stečeno znanje podijeliti s drugima. Ukoliko se radi o iznimno osjetljivoj skupini adolescenata, naša je dužnost djelovati i odgojno, a ne samo obrazovno.

Neke druge pojavne oblike, niti nakon provedene edukacije, učenici ne doživljavaju kao korupciju ili kao nešto loše. Povodom Međunarodnoga dana borbe protiv korupcije, 9. prosinca, ponekad pošaljem provokativnu poruku učenicima i učenicama preko školskih društvenih mreža. Vrlo su zanimljive reakcije na izjavu da je prepisivanje i varanje na ispitu, također, oblik korupcije.  Većina takve postupke doživljava kao znak inteligencije ili pokazatelj nečije snalažljivosti. Pitate li bilo koga – bi li želio da ga liječi osoba koja je kupovala ispite ili prepisivala od drugih – promjenom perspektive, mijenja se i stav. Kada zamolim učenike i učenice neka se sjete nekog primjera iz svog života kada su bili zakinuti zbog nečijeg nepoštenog i koruptivnog postupka, također promjene perspektivu.

Korupcija je rak-rana društva

Kako bi mladi promijenili stav o korupciji, najprije je moraju moći i znati prepoznati. Korupciju je teško definirati jer postoje razne definicije od kojih niti jedna nije u potpunosti točna. Kako promijeniti stav učenika o korupciji?

- Činjenica je da postoji mala i velika korupcija, o čemu bi mnogi filozofi i teolozi, povlačeći paralelu s malim i velikim grijehom, rado raspravljali. Jednako tako, ako je u pitanju ljudski život i zdravlje, svi postajemo slabi i spremni na kompromise te kršenje svojih načela. Kako u općoj poplavi korupcije osuditi pojedinca jer ne želi biti 'jedina budala' ili zato što pokušava spasiti svoj ili život svojih bližnjih?

Priča se mijenja onoga trena kada shvatimo da je korupcija rak-rana društva i da korumpirano društvo ne može napredovati nego je osuđeno na propast. Zato je iznimno važno provoditi ovakve radionice s mladima. Kroz definiranje korupcije i vježbe prepoznavanja njenih pojavnih oblika, kroz simulacije primjera korupcije poznatih učenicima i učenicama te kroz igranje igre "Čovječe, ne korumpiraj se!”, čija sam autorica, mladi se zamisle. Kritički počinju gledati na svoju okolinu, odnosno postaju svjesniji problema. Ne gajim iluziju da će svi učenici i učenice nužno promijeniti svoj stav i svoje postupke, osobito po pitanju akademske čestitosti, ali ako bar jedan učenik odluči ići težim putem, oduprijeti se i jednoga dana odgajati svoju djecu na takav način, počeli smo mijenjati svijet. Ja sam svojim pokojnim roditeljima vječno zahvalna što su se svim silama trudili usaditi nam vrijednosti koje nemaju cijenu, a zbog kojih nikada ne bih 'prodala' svoje ime i integritet.

Društvo se svodi na veze, poznanstva…

Korupciju je teško iskorijeniti. Na koncu, postoje situacije u kojima će i najčestitiji pokleknuti. Koliko je korupcija zastupljena u Hrvatskoj, a koliko su je ljudi svjesni?

- Spasiti nečiji život ili zdravlje, većina će se složiti, uvijek je i svima na vrhu liste prioriteta. Važno je shvatiti da društvo ne može ići dalje ako se sve svodi na veze, poznanstva, stavljanje privatnog interesa ispred javnog. Korupcija je prisutna svagdje gdje ima i ljudi. Zašto je onda percepcija korupcije u našoj zemlji puno veća nego u nekim razvijenijim zemljama? Uhvati li se u nekim drugim zemljama javnog dužnosnika u koruptivnim djelu, on će - i bez pritiska javnosti - odstupiti sa svoje dužnosti. Kod nas je korupcija toliko ušla u sve pore društva da se ne kažnjava na primjeren način. Spremni smo oprostiti. Dapače, sa simpatijama gledati na onoga tko je uzeo malo ili "samo” zbrinuo svoju obitelj. Bojim se da će, dok god je situacija takva, sve više mladih odlaziti iz ove zemlje. Ne iz egzistencijalnih razloga, nego zato što misle da je već kasno te da se ništa više ne može promijeniti. Pokažimo zajedno svojim primjerom da još nismo u terminalnoj fazi!