SLAVONSKI BROD - Ona je žrtva seksualnog nasilja i on je kriv, ali ni ona nije smjela hodati tako provokativno, niti biti u tako kratkoj suknji, a morala je paziti i kako pleše. Upravo ovakve rečenice su nerijetko prisutne kada osuđujemo seksualno nasilje, nesvjesni da na takav način žrtvu ponovno viktimiziramo, a onda druge djevojčice, djevojke, žene..., upravo zbog takvog stava javnosti, odustaju od prijave. I nije to tako samo u Hrvatskoj.

Ukupno je prijavljeno 800 kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta (Kazneni zakon, Glava XVII.), a u 85% slučajeva žrtve su bile djevojčice i djevojke.

Upravo je slučaj 18-godišnje djevojke iz Italije, koja je za silovanje prijavila svog 45-godišnjeg instruktora vožnje, bio povod za uvođenjem 'Denim Day-a' - dana u kojem nošenjem trapera protestiramo protiv zabluda vezanih uz nasilje. Naime, vozač je na kraju oslobođen jer su, kako je kazao tamošnji Sud, "traperice bile toliko uske da je jedini način da ih skine bio taj da mu djevojka pomogne, čineći tako seksualni akt sporazumnim”. Na drugom je kontinentu, u Los Angelesu, izvršna direktorica udruge Mir nad nasiljem Patricia Giggans inicirala proglašenje i obilježavanje Dana trapera. Nošenje trapera zadnje srijede u travnju postalo je međunarodni simbol prosvjeda protiv takvih stavova o seksualnom nasilju te međunarodni događaj u kojem svake godine, već dulje od dva desetljeća, sudjeluje više od 12 milijuna ljudi diljem svijeta. Svoj doprinos obilježavanju toga dana i ukazivanju na činjenicu da, što god tko nosio i kako god se ponašao, nije i ne može biti opravdanje za seksualno nasilje, SBplus je odlučio dati kroz odgovore koje smo dobili iz Ženske sobe, u sklopu koje djeluje Centar za žrtve seksualnog nasilja.

Na jedno prijavljeno ide do 20 neprijavljenih silovanja

SBplus: Koliko je u Hrvatskoj, prema podatcima s kojima raspolažete, prisutno seksualno nasilje? 

Ženska soba: Za početak važno je istaknuti kako od ukupnog broja slučajeva silovanja, iznimno mali broj bude prijavljen nadležnim institucijama (policiji ili državnom odvjetništvu). Brojna istraživanja te iskustvo rada Ženske sobe ukazuju da na jedno prijavljeno silovanje dolazi 15 do 20 neprijavljenih slučajeva. Preko 90% žena, koje prežive silovanje, godinama nikome neće povjeriti svoje iskustvo, a još u manjem broju slučajeva će ga prijaviti. Slični podaci su i za djecu koja prežive seksualno nasilje u obitelji ili od drugih bliskih osoba. Seksualno nasilje je jedno od najtežih kaznenih djela, koje se najmanje prijavljuje, i to ne samo u Hrvatskoj, nego svugdje.

SBplus: Je li seksualno nasilje u porastu?

Ženska soba: Teško je reći koliki je stvarni porast svih oblika nasilja u obitelji i seksualnog nasilja. Policija bilježi određeno povećanje u broju prijava, kao i brojni servisi koji rade sa žrtvama. Međutim, bez istraživanja nećemo znati pravi broj. Prema podatcima MUP-a tijekom 2020. godine ukupno su bile 343 žrtve i 323 prijavljena kaznena djela protiv spolne slobode (Kazneni zakon, Glava XVI.), od čega je prijavljeno 168 silovanja i 16 pokušaja silovanja, a u 97% slučajeva žrtve su bile žene. Vidljivo je da je povećanje udjela ovih kaznenih djela za 160,4% u odnosu na prošlu godinu, no veliki dio je zbog toga što se promijenio Kazneni zakon. Od siječnja 2020. godine brisano je kazneno djelo 'spolni odnošaj bez pristanka' i imamo jedinstveno kazneno djelo silovanja.

Nadalje, ukupno je prijavljeno 800 kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta (Kazneni zakon, Glava XVII.), a u 85% slučajeva žrtve su bile djevojčice i djevojke.

U Ženskoj sobi je tijekom 2020. godine došlo do značajnog povećanja u odnosu na 2019. godinu i u broju osoba koje su nam se obratile za pomoć i podršku (15,9 %) i u broju pruženih usluga (52,4 %).

Strah od ishoda sudskog procesa jedan od razloga neprijavljivanja seksualnog nasilja

SBplus: Što je s prijavljivanjem seksualnog nasilja? I sami ste istaknuli da ga mnogi ne prijavljuju. Što je uzrok tome?

Ženska soba: Mnogi su razlozi neprijavljivanja nekog od preživljenog oblika seksualnog nasilja kod osoba koje su ga doživjele. Brojne razloge možemo svrstati u tri osnovne grupe: osobni razlozi, nedostatna podrška osobama koje su preživjele seksualno nasilje te strah od prijave i (ishoda) sudskog postupka.

Osobni razlozi se ponajviše odnose na strah od počinitelja i vjerovanje u njegove prijetnje, kao i na strah od reakcije obitelji i prijatelja. Prisutni su i strahovi vezani uz to kako im nitko neće vjerovati što su preživjeli i da će biti odbačeni, odnosno strah od stigmatizacije. Nepoznavanje mogućnosti sustava podrške i postojećih mehanizama zaštite, kao i neprepoznavanje određenih oblika nasilja kao oblika koji su zakonski kažnjivi također su neki od osobnih razloga neprijavljivanja seksualnog nasilja.

SBplus: Što je s podrškom osobama koje su žrtve seksualnog nasilja?

Ženska soba: Vrlo malom broju prijava pridonosi i nedostatna podrška osobama koje su preživjele seksualno nasilje. U Hrvatskoj nažalost nedostaje specijaliziranih servisa za pomoć i podršku, odnosno djeluje svega jedan specijalizirani centar za žrtve seksualnog nasilja.

Nadalje, u našem društvu, koje je obilježeno patrijarhalnim obrascima i normama, i dalje je prisutna iznimno velika količina predrasuda koje su usmjerene na osobe koje su preživjele seksualno nasilje. Osuda počiva na osobi koja je doživjela nasilje, a ne na počinitelju. Važno je zapamtiti kako osoba koja doživljava ili je preživjela nasilje nije kriva za zlostavljanje kojem je bila izložena jer za nasilje nema opravdanja. Drugim riječima, nasilnici su odgovorni i krivi za svoja djela i postupke.

Iako postoje brojni problemi s kojima se osobe koje su preživjele silovanje susreću, ističemo dugotrajnost sudskih postupaka i manjak razumijevanja za preživljeno iskustvo, što od strane bliskih osoba, što od strane institucija prilikom prijave nasilja ili trajanja sudskog procesa. Potencijalna osuda okoline te mogućnost da ju sustav u potpunosti neće moći zaštiti su neki od problema. Mnogi sudski postupci za slučajeve kaznenog djela silovanja traju dugi niz godina, a izrečene kazne su u pravilu niske, u donjoj trećini zapriječenih kazni za to kazneno djelo.

Važno je zapamtiti kako osoba koja doživljava ili je preživjela nasilje nije kriva za zlostavljanje kojem je bila izložena jer za nasilje nema opravdanja. Drugim riječima, nasilnici su odgovorni i krivi za svoja djela i postupke.

Tema seksualnog nasilja mora biti u središtu fokusa našeg društva

SBplus: Što u takvim okolnostima poručiti žrtvama, ali i društvu u cjelini?

Ženska soba: Kada tema seksualnog nasilja bude u središtu fokusa našeg društva, bit će vidljivi i određeni pomaci u povećanju broja prijavljenih slučajeva seksualnog nasilja. Tada možemo očekivati i smanjenje svih prethodno navedenih strahova. Također, kada se osobi koja je preživjela seksualno nasilje pruži pomoć u procesuiranju, proradi traumatskog iskustva, korisne informacije o njezinim pravima te kada ona ima podršku i razumijevanje od bliskih osoba, veća je i vjerojatnost prijave seksualnog nasilja.

U okviru Ženske sobe djeluje jedini specijalizirani Centar za žrtve seksualnog nasilja u Hrvatskoj za punoljetne osobe koje su preživjele bilo koji oblik seksualnog nasilja u Republici Hrvatskoj, te za mlade od 16 do 18 godina. Od pokretanja Centra do kraja 2020. godine pruženo je više od 9260 usluga za više od 2017 osoba.

Sve osobe se u Centar mogu obratiti telefonskim putem (01/6119-444), elektronskom poštom (savjetovaliste@zenskasoba.hr) ili putem Facebook stranice.

U okviru Centra multidisciplinarni tim stručnjakinja/a pruža besplatnu pomoć i podršku osobama koje su preživjele seksualno nasilje i njima bliskim osobama:  podrška u postupku prijave seksualnog nasilja (pratnja na policiju, bolnicu, državno odvjetništvo, sud, centre za socijalnu skrb); savjetovanje i psihoterapija: krizno savjetovanje (pravno i psihološko, informiranje o dostupnim uslugama u sustavu zdravstva), terapijski rad u proradi traumatskog iskustva; priprema za sudski postupak; informiranje i savjetovanje za bliske osobe osobama koje su preživjele seksualno nasilje; razvoj i publikacija različitih materijala namijenjenih osobama koje su preživjele seksualno nasilje. U timu Centra je i čokoladni labrador Darko, terapijski pas, čija prisutnost i mirna energija umanjuju stres i nelagodu osoba koje se obrate za podršku, kako prilikom prvog susreta, tako i u kasnijem radu. Tijekom 2020. godine u Centar za osobe koje su preživjele seksualno nasilje obratilo se ukupno 271 osoba, a pruženo je 1990 različitih usluga. Pozivamo sve osobe koje su preživjele seksualno nasilje da nam se obrate s povjerenjem.