POŽEGA - Tijekom cijelog Velikog tjedna teku pripreme za blagdan Uskrs, uz duhovnu pripremu ljudi pripremaju i kolače te kuhaju šunku, barem oni koji drže do tradicije. Poznato je da se za Uskrs bojaju i jaja, odnosno pisanice.

Prije su se koristile prirodne boje, a najčešća je bila crvena koja se dobivala od ljuske crvenog luka, korijena cikle ili pak, crvenog radiča. Jaja su se također kuhala s lišćem i laticama određenog cvijeća te bi tako dobili pisanice s različitim motivima.

Dvije prijateljice, nazivaše se tako tijekom cijelog razgovora, 66-godišnja Marinka Targuš iz Požege i 59-godišnja Ljube Kovačević iz Golobrdaca drže se i dalje starinskog načina bojanja pisanica.

- Moji običaji i sada i prije ostali su jednaki. Prije sam brala travu, odnosno lijepe listove biljaka, zatim najlonku koju bih rezala te povezala tako da stisne list na jaje. Nakon toga jaja bih bojala u ljuskama luka i u koprivama od kojih budu zelena. Radila sam to s djecom, a sada evo djece nema, no nisam odustala od te tradicije. - za SBplus kazala je 66-godišnja Marinka Targuš.

U današnje vrijeme, većina, posebno mladi, kupuju boju u trgovinama i farbaju jaja u njima dok oni stariji koji mogu, i dalje drže do tradicije i to rade 'po starinski'.

- Kada smo mi bili djeca to je bilo veliko veselje. Ljudi su dolazili jedni drugima, družili se čestitali si, a mi djeca dolazili smo jedno drugima i tucali se jajima da se vidi čije je jaje tvrđe i tko ima bolju tehniku, što je još više pridonijelo da blagdanski dani budu veseliji i radosniji. - za SBplus kazala je 59-godišnja Ljube Kovačević.

Tradicionalno natjecanje u tucanju jaja, posebno je veselilo one najmlađe. U toj igri svatko uzme svoje jaje i izabere protivnika. Zatim se jaja jedno u drugo tucaju vrhovima, a pobjednik je onaj čije jaje ostane čitavo. Pobjednička pisanica je ona koja ostane čitava nakon cijelog kruga tucanja.

- Dok su moja djeca bila mala, u našoj je ulici bilo puno djece, pa smo uveli običaj da subotom poslije blagoslova hrane, idu jedni drugima i mijenjaju se za njih. Mi pojedini stari i dalje se borimo za tradiciju, da nešto ostane, a ne da samo nestane. - kazala je Ljube.

Za blagdansko jelo pekao se domaći kruh te kuhala šunka koja je bila neizostavna kao mladi luk i hren, a pekli su se i kolači.

- U naše vrijeme nije bilo kremastih kolača i koje kakvih šlagova, pekli su se suhi i pite s jabukama, orasima, ribana pita medena pita. Više takvi nego ovi današnji koji su puni krema. - dodala je Ljube.

Dugogodišnje prijateljice, Marinka i Ljube, podsjetile su kakav je Uskrs nekada bio, a pokazale su i da se tradicija i običaji uz volju te trud mogu zadržati.