Uskrs se u slavonskom Posavlju slavi uz bogatu tradiciju bojenja jaja, blagoslova hrane i veselih okupljanja u kolu - čuvajući duh zajedništva i običaje predaka. No, Uskrs je i vrijeme obitelji i zajedništva - ponovnog početka.
USKRS je u slavonskom Posavlju, posebno u okolici Slavonskog Broda i Nove Gradiške, jedan od najvažnijih i najbogatijih blagdana. Osim što je središnji blagdan katoličke vjere, Uskrs je i vrijeme kada je obitelj okupljena te zajedno uređuju kuće i stolovi se pune domaćom hranom.
Korizma
Već od Čiste srijede, kada započinje korizma, domaćice pripremaju kuću, a vjernici se duhovno pripremaju za blagdan. Nedjelja prije Uskrsa - poznata kao Cvjetnica, obilježava se donošenjem blagoslovljenih grančica u crkvu, najčešće cica-maca i proljetnog cvijeća.
U cvjećarnici, prodavačice su nam rekle kako je najveća potražnja za osnovnim cvijećem. Mica-mace, ruže i maćuhice.
- Jaglac i vrtni šafran se baš dosta traže. Teško ih je nabaviti, jer ima puno cvjećarni, a nisu još u punom rodu. Najviše nakon Uskrsa prodamo crvene ruže kad obitelji idu posjetiti starije. - rekle su nam.
Luka Sudar / PlusPortal
Blagoslov jela i bojenje jaja
Velika subota nosi posebnu simboliku. Tada žene i djevojke nose u crkvu košare s hranom - šunka, jaja, luk, sir, vino, pite i kolače - sve se to blagoslivlja na uskrsni doručak. Bojenje jaja je obiteljski ritual. U brodskim i novogradiškim kućama jaja se tradicionalno bojaju u ljuskama od luka i ukrašavaju travkama vezanim uz čarape, a neka se ukrašavaju i voskom i perom - uz rane simbolične motive.
- Danas djeca idu po kućama i dobiju kuhana, obojena jaja i par eura, a prije su se 'šukala'. Kad su išla od kuće do kuće i tražila hranu. - rekla nam je baka Marica, inače iz Slavonskog Broda, s tržnice u Osijeku te nadodala kako joj više nije do slavlja, otkako joj je umro muž.
- Ja ne slavim više, u braku smo bili 55 godina, sad sam sama. Jeli smo, pili za Uskrs. Bili smo obitelj. - izjavila je.
Uskrsno jutro - blagdan svih osjetila
Na Uskrsno jutro sve miriše na dim, šunku i mladi luk. Obitelj se okuplja za stolom i jede blagoslovljenu hranu, pije vino, a djeca se najviše vesele pisanicama i poklonima. Poslije doručka obitelji idu na svečanu misu, gdje se svi dotjeraju - muškarci u odijela, a žene u narodne nošnje ili najljepšu odjeću.
- U mom kraju su se radile pisanice, kuhala šunka, počisti se stol i onda zajednički doručak. Sve ti je u Slavoniji isto, više manje. - rekao je 'dida' Luka, koji je čuo naše pitanje baki Marici.
Kolo i druženje je slavonska duša
Popodne je često organizirano kolo ispred crkve ili u središtu sela. I stari i mladi igraju, pjevaju i druže se, jer Uskrs nije samo vjerski blagdan - to je i praznik života, zajedništva i radosti. Drugi i treći dan Uskrsa često se provodi u posjetima rodbini i prijateljima, a negdje se i tada ide u kolo.
- Treći dan se već pomalo radi, može se kopati i u vrtu ('dirati u zemlju') i u vinogradu, ali svoj posao se ne radi, npr.: tkalje neće tkati, neće se presti, postolar neće praviti obuću i slično, zatim treći dan se može ići u crkvu tko više drži do toga, ali i ne mora... - piše u završnom radu o običajima iz Slavonske Posavine, studentice Marine Luketić.
Uskrs u slavonskom Posavlju ne čine samo običaji - čini ga duh naroda koji, unatoč modernom vremenu i dalje čuva tradiciju svojih djedova i baka.
- Meni je Uskrs svaki dan. Ja ne slavim baš na dan Uskrsa. Ne šaram jaja, ne jedem šunku. Meni je bitno da sam s obitelji. - rekla nam je Lidija, prodavačica Tiska.
Nakon istraživanja o uskrsnim običajima te razgovorom s ljudima, zaključili smo kako je Uskrs, osim što je najveći blagdan katoličke vjere, blagdan obitelji, ljubavi i ponovnog početka - samo proslavljen uz tradiciju, pisanice i šunku.
