SVAKODNEVNO smo izloženi moru ružnih vijesti - od slika rata do poskupljenja, neimaštine, bolesti, nestašice lijekova,... što nam još više otežava život, a rijetko nalazimo odmak od svega, posebice stariji i teže pokretni sugrađani. No, blaga zima i poneki topliji sunčani dan prilika je za maknuti se u bližu prirodu poput Ljeskovih voda, u kojoj (što bi bilo normalno) očekujemo mir, tišinu i čist okoliš. Ali svaki put se prevarimo. Valjda zato što zaboravimo da i trogloditi (blago rečeno - grubi, neuljuđeni, primitivni ljudi ) posjećuju Ljeskove vode i ostavljaju svoje tragove na zgražanje ostalih koji su nemoćni išta promijeniti.

Ponovo sam prije nekoliko dana sličnu situaciju zatekla na ovom mjestu, koje je nekada slovilo kao privlačno izletište za odmor i rekreaciju - ne samo žiteljima istočnog dijela prijeratne brodske općine, nego i puno šire. O ovom brdovitom predjelu obraslom šumom hrasta, bukve, graba, nedaleko Šušnjevaca i Korduševaca, s umjetnim jezerom u vlasništvu Hrvatskih voda, na ovom sam portalu više puta pisala, upravo zbog devastiranja i uništavanja prirode kao i ostataka nekadašnjeg odmarališnog objekta - sve to od ruku nekih koje ne znam gdje bih svrstala. Jer premda je priroda sama po sebi i dalje lijepa i privlačna, isto izletište zahvaljujući takvima, samo je tužni spomen onoga što je nekada bilo.

Marija Radošević/PLUS

Dovezli smo se tako autom na parkiralište Ljeskovca na kojem se najviše ističe veliki kontejner i oko njega raznorazni otpad kojemu tu sigurno nije mjesto, dok je - istovremeno - taj kontejner poluprazan. Osim brojnih vreća s kojekakvim smećem, tu je i WC školjka a u kontejner je jedan od onih gore već apostrofiranih ubacio friški beton koji se onda unutra stegao. Posjetitelj može samo što brže okrenuti glavu i krenuti prema jezeru, ali pritom prolazi pokraj nekadašnjeg objekta koji je tijekom Domovinskog rata potpuno devastiran, a kasnije i zapaljen. Na ostatcima objekta (koji pripada Općini Bukovlje pa ga ona jedina i održava), ispisani su svježi neprimjereni grafiti „uljepšani“ ponovo ustaškim slovom U, premda je sve prije dvije godine bilo prebojano. Taj „kreativni“ um vjerojatno je presretan svojim umijećem jer nije u stanju razmisliti, vrijeđa li to osjećaje nekih koji dolaze na ovo izletište, tražeći komadić mira.

Marija Radošević/PLUS

Odvratni prizor i smrad usred prirode, vjerojatno su izmamili iskrenu prvu reakciju dvoje starijih posjetitelja koji su rekli „pa ovo kao da je Tunguzija (što u prenesenom znači 'zabit', 'zemlja bogu za leđima'), a ne Europa. Većina bi se vjerojatno složila s takvom konstatacijom no - što to vrijedi? Nitko ne čuje i ništa ne poduzima već godinama.

Doduše, nije možda baš ništa, jer prema riječima aktualnog načelnika Općine Bukovlje, Davora Petrika, vodi se računa o čišćenju, košnji trave i odvozu smeća s ovog izletišta.

„Upoznati smo sa situacijom nakupljanja otpada i devastiranja na području Ljeskovih voda. Općina Bukovlje redovito naručuje odvoz kontejnera sa Ljeskovih voda, ali ne možemo utjecati na pojedince koji koriste područje, kako Ljeskovih voda, tako i okolna područja, za odlaganje raznoraznog otpada.

Kao Općina, nekoliko smo puta imali radne akcije čišćenja istog ali to, nažalost, nije dostatno da bi se problem u potpunosti uklonio.

ŠRU Ljeskove vode gospodare vodom na navedenom području te članovi navedene Udruge brinu i o okolišu koliko je to u njihovoj mogućnosti. Općina Bukovlje za Ljeskove vode ima planirane projekte, ali se isti ne mogu realizirati dok god se ne riješe imovinsko-pravni odnosi.

U ovom trenutku Općina je u vlasništvu jedne zgrade na tom području, a u postupku smo rješavanja imovinsko-pravnih odnosa za sve okolno područje te se nadamo što skorijem završetku istog. Nakon što Općina Bukovlje bude u mogućnosti upravljati Ljeskovim vodama, zaživjet će i razni projekti koji će uvelike doprinijeti razvoju turističke ponude Općine kao i samom razvoju, kako Korduševaca tako i cjelokupnog područja općine“, odgovorio je na upit načelnik Petrik.

Marija Radošević/PLUS

Vrlo sličan odgovor dobili smo i prije nekoliko godina jer na području Ljeskovih voda još uvijek nisu riješeni problemi koji koče projekte (zemljište oko jezera 'vodi se' na privatnim vlasnicima, od kojih vjerojatno mnogi više nisu živi). I tako je to već desetljećima. Premda su Ljeskove vode mjesto s mogućim turističkim potencijalom, dugi niz godina nema pomaka (za razliku od svijetlog primjera Petnje). U međuvremenu, trogloditi caruju jer im nitko ništa ne može.

Pa stvarno, gdje mi to živimo?