DRAGALIĆ - U nedjelju, 21. srpnja 2013., u poslijepodnevnim satima (oko 17.30), autor ovih redaka vraćao se kući, zajedno sa suprugom i još dvoje prijatelja, s dvodnevnog puta iz BiH, točnije iz Hercegovine, te smo svi zajedno stali popiti piće na OMV-ovoj benzinskoj postaji kod Dragalića, na autocesti A3.
To i nije baš neka vijest, ali bi možda mogla biti činjenica, kako je nakon odlaska s crpke, tj. nakon nekih 70-ak kilometara, pristigla informacija kako je na OMV-u ostala moja putna torbica, zajedno s mobitelom, prometnom i vozačkom dozvolom, raznim osobnim karticama i drugim dokumentima, doduše bez novaca (ono sitno što je ostalo držao sam u hlačama), i kako je treba sada vratiti nazad. Do tada nisam ni primjetio da torbica nedostaje.
Vijest o izgubljenoj torbici primio sam od majke koja je ranije zvala na moj mobitel pa se javio Tomislav, djelatnik benzinske postaje OMV (uskoro vjerojatno Crodux derivati), te joj je rekao da je torbica ostala na pumpi. Majka je potom zvala moju suprugu, te je tako i informacija došla do nas. Tomislav je ostavio kontakt-broj pa sam ga nazvao sa ženinog mobitela i on mi je napomenuo da se ne trebam žuriti nazad jer će torbica biti u uredu i da se ista može podignuti kad god mi odgovara.
S obzirom da sam vijest primio u Starom Topolju, 20-ak kilometara istočno od Sl. Broda, i to oko sat vremena nakon boravka na pumpi, a bio sam poprilično umoran od vožnje i neispavanosti noć ranije (zbog prijateljeve svadbe), odlučio sam pokupiti torbicu za dan-dva. Jučer je torbica podignuta i sa zadovoljstvom mogu reći kako u njoj ništa nije nedostajalo.
Iako će netko reći da se nije dogodilo ništa posebno, jer je vjerojatno dužnost djelatnika da prijave gubitak stvari svojih kupaca, ipak koristim priliku da se zahvalim Tomislavu i svim ostalim djelatnicima benzinske postaje OMV Dragalić na profesionalnosti i korektnosti jer su svojim postupkom spriječili moguću štetu koja bi nastala gubitkom svih navedenih predmeta.
Pouka ovoga tekstića bi mogla biti kako treba biti oprezan i paziti na svoje stvari, ali i kako još uvijek možemo vjerovati u poštenje i profesionalnost ljudi s kojima se svakodnevno susrećemo.
