SLAVONSKI BROD - Vruće ljetno prijepodne. Brojka na termometru u porastu. Sunce uporno 'napada' - što direktno odozgo, to i posredno odrazom s dragocjene slavonskobrodske tekućice. Scena u kojoj bi rijetko tko dobrovoljno prisustvovao. Naprotiv, za dva Brođana koja smo susreli na Savi, atmosfera je bila više no idilična.

Prišavši dvojici ribiča kako bismo upitali jednu od poznatih žargonskih „grize li?”, te doznali kakva je zastupljenost ribe u Savi, osim odgovora na pitanja, nabasali smo na iznimno lijepu priču koju smo odlučili podijeliti.

Naime, ribiči koje smo ovaj tjedan primijetili u opuštenom ozračju, otac su i sin, strastveni ribolovci. Kako smo doznali iz razgovora, razvoj njihove sklonosti prema ovoj aktivnosti seže daleko u prošlost.

- Moj je pradjed prenio ljubav prema pecanju na moga djeda, djed na oca, otac na mene, a ja evo na svoga sina. U našoj obitelji uvijek ima netko tko 'naslijedi' strast prema ribolovu. Kada je sin naučio plivati, odmah sam ga pustio da ide sam i pecat te nije trebalo dugo da se i on 'zaljubi'. - za SBplus kazao je Pejo Zeba.

Gospodin Pejo na Savi često hvata ribu, a fokus mu je uglavnom usmjeren na lov šarana. Primijetio je, kao i mi, kako na Savi nema toliko ribiča kao što je bilo nekad, a razlog, kako kaže, leži u jednom pogrešnom zaključku.

- Moj je otac bio 'šarandžija'. Iz toga se rodio interes za pecanjem ove ribe. Na Savi smo iz tog razloga skoro svaki dan. Mnogi misle kako ovdje ništa ne mogu uloviti, što nije točno. Potrebno je samo malo olova i udica te je riba vaša. Oni koji dođu samo jednom, odmah zaključe - „ovdje nema ribe”. Međutim, kako bi se uhvatila velika riba potrebno je imati strpljenja. - naglasio je Pejo.

Što se tiče šarana, ovaj iskusan ribič ima par 'trikova' koje koristi kako bi svaki put kući donio nagradu za uložen trud.

- Kako bi se šaran ulovio potrebno ih je redovito hraniti te se pri pecanju odmaknut od vode. Šarana u Savi u Slavonskom Brodu uvijek ima dovoljno za svakoga. Živim u blizini mjesta gdje se nalazimo (odmah ispod šetnice kod ruba gradskog korza). Tu sam već 35 godina, još od vremena kada je Sava bila puna granja. Ni tada nije bilo mnogo ribiča. Kako se šetalište obnovilo, kod centra više nema prirodnih mjesta gdje bi se šaran mrijestio pa ga je potrebno namamiti hranom. Svaki dan, oko pet sati poslijepodne, siđemo dolje upravo s tom namjerom. - otkrio je gospodin Zeba.

Kako se pecanjem mogu baviti sve generacije potvrđuje priča koju je s nama podijelio Pejin sin.

- Iskreno se ni ne sjećam kada sam točno počeo pecati. Bio sam dijete, još nisam počeo niti u školu. Isprva sam pecao manje ribe kao što su bjelice. Prvog se štapa koji sam dobio sjećam jako dobro jer je bio od pokojnog djeda. Tada sam se počeo ozbiljnije baviti pecanjem i dogodilo se da se prvo 'zakačio' upravo šaran. Cijela je situacija bila pomalo smiješna s obzirom na to da sam se tada još bojao prići bliže vodi pa sam vukao štap, a time i ribu, hodajući unatraške. Na kraju smo ga nekako uspjeli izvući iz vode. Sada sam već razvio osjećaj i vještinu što mogu pripisati 20-godišnjem iskustvu. - rekao nam je 26-godišnji Ivan Zeba.

Fascinirani spokojem kojim su odisali naši sugovornici, zainteresiralo nas je kako bi opisali 'čar' pecanja te što bi poručili onima koji se u tome tek planiraju ili pak nisu još odlučili okušati.

- U današnje vrijeme svima bismo preporučili pecanje iz nekoliko razloga. Relaksirajuće je. Nitko nikome ne smeta. Ljudi kada dođu pecati, makar i na ovaj dio Save blizu centra grada, ipak zaborave brige koje ih tište u svakodnevici. Kada nas je više ne pričamo ni o čemu i ni o kome drugome, osim o ribi. Nema boljeg i ljepšeg sporta od ovoga. - složili su se otac i sin.

Kad se peca na brodskoj Savi, nema dakle mjesta 'kukanju' o cijenama u trgovinama, niskim plaćama i mirovinama ili pak općenitoj kvaliteti životnog standarda - jedini je fokus uhvatiti ribu. Ako se, pritom, nekome i 'posreći', samo je po sebi dodatan razlog za isprobati ovu aktivnosti jer je, kako nam je rečeno, slavonski šaran najukusniji, a ako ga 'izlovite' i najjeftiniji.

Galeriju fotografija moguće je pronaći OVDJE.