SLAVONSKI BROD - Bolje da izumre selo nego običaji - poučava stara poslovica, ali, kako pokazuje niz primjera iz slavonske stvarnosti, uglavnom uzalud. Pojedini su običaji zauvijek pospremljeni u fotoalbume, što stvarne, što one u sjećanjima ne više samo djedova i baka nego i roditelja. Drugi se još  nekako „drže“, ali opet izmijenjeni, prilagođeni mogućnostima i potrebama suvremenog života, često u tolikoj mjeri da će mnogi i na njih odmahnuti rukom uz komentar „Nije to više to“.

Slavonski kirvaj jedan je takav događaj koji je, mnogi će reći, „zamro“, prisjećajući se zapravo i ne tako davnog vremena kad je tom prigodom selo bilo puno autmobila, a gosti se kod domaćina „redali“ u „smjenama“.

Ako je takva situacija na selu, uz koje se ovaj običaj gotovo isključivo i veže, kako je tek u gradu? Mnogi Brođani, pogotovo mlađi, vjerojatno ni ne znaju da „god“ ili „kirbaj“, kako ga negdje zovu, postoji - u teoriji - i na, primjerice, Mikrorajonu i Malom Parizu, odnosno u svim slavonskobrodskm naseljima s crkvom i svojim svecem zaštitnikom.

Jedan od „najmlađih“ kirvaja, star svega 14 godina, slavi, 10. u veljači, Naselje Andrije Hebranga. Iako danas ondje nije bilo ni  gužve automobila ni licitera ni tamburaša koji bi, „nakćeni“ eurima, išli od stana do stana, u jednom tamošnjem domaćinstvu za to previše ne mare.

- Slavimo i danas kao i svih ovih godina otkako postoji Župa Alojzija Stepinca. Dolazi nam rodbina i prijatelji na ručak, ali „na smjene“ jer u stanu nemaš mjesta za sve, dok ga je na selu, gdje je kirvaj na Duhove, ipak bilo više. Ali tko ima volju, snađe se - kazao je jutros Stjepan Lakušić, čija je obitelj kirvajske običaje jednostavno „prenijela“ iz Gornje Bebrine.

- Ne znam, iskreno, obilježava li ga još tko na naselju. Mi slavimo i slavit ćemo - kazao je odlučno, dok su se u stanu vršile zadnje pripreme za skorašnje goste. Njih će dočekati jelovnik kakav i priliči slavonskom kirvaju, s tek jednom izmjenom.

- Domaća juha, kuhano meso, pečenka, ali umjesto sarme, jer smo je imali nedavno, janjetina pod pekom. Inače bude i sarma.

Nakon toga zasladit će se domaćim kolačima. Dio će ih, kao „milost“, koju je već odvojila domaćica Marija, ponijeti kući.  

Kirvaj je oduvijek predstavljao veliko veselje i djeci. Dolazili su prijašnjih godina liciteri i na ovo naselje, ali možda još veću radost učenicima s 'Hebranga', odnosno iz OŠ „Dragutin Tadijanović“ činio je prigodni nenastavi dan.

- Ranijih su godina naši učenici na blagdan zaštitinika Župe bili oslobođeni od nastave, što je pravo svake škole ako ima dovoljan broj učenika koji ga obilježavaju. Ove godine to nismo bili u mogućnosti izvesti zbog propisanog broja radnih dana, ali ako je netko i danas imao potrebu da ne dođe na nastavu, mogao je to bez problema zatražiti od razrednika - kazala nam je ravnateljica Ana Blagović, koja ni sama, kako je rekla, zbog nagomilanog posla i privatnih razloga, neće danas moći obilježiti „svoj“ kirvaj.