U trgovinama nam prodaju - ili bolje rečeno, podvaljuju - različite vrste čajeva koji to, zapravo, nisu. Osim zakona koji dopuštaju koketiranje s obmanjujućim natpisima, krivi smo i mi - neinformirani kupci kojima je teško provjeriti što piše u 'sastojcima'.
DA uvijek treba pažljivo čitati deklaracije na proizvodima koje kupujemo - posebno onim prehrambenim koje konzumiramo gotovo svakodnevno - pokazuje i novo istraživanje Velike škrtice Jutarnjeg lista.
Oni je, naime, pokazalo kako je omiljeni okus čaja - 'šumsko voće' - najčešće sve samo ne to što naziv opisuje.
Pa tako u čaju okusa divlje višnje ima samo 0,1 posto koncentrata soka višnje. Dakle, uopće ne sadrži navedeni plod, nego isključivo koncentrat. Točnije bi se takav čaj trebao zvati 's okusom hibiskusa', jer mu je to daleko najiskorišteniji sastojak. No, tada ne bi bio privlačan kupcima.
Slično je i s brusnicom. Čajevi se masovno prave od otpadaka odnosno onog što ostane nakon proizvodnje soka ili vina. No, i to je bolje nego kad brusnice u čaju od brusnice uopće nema. U onom u kojemu je to provjeravao Jutarnji, bilo je tek 0,5 posto brusnice. Rekli bismo - tek u tragovima.-
Čaj s crnim ribizlom ima još goru deklaraciju – udio ovog ploda je 0,1 posto plus još 0,1 posto lista crnog ribizla, a zanimljivo je da se pokazalo kako je puno jeftiniji brend čaja daleko bolji po pitanju sastojaka, iako je i kod njega situacija dosta loša. - piše Jutarnji.
Jeftiniji brendovi imali su čak veći udio voća - osam posto (i dalje premalo, ali ipak značajno više).
