Po Brodu su u nekoliko zadnjih mjeseci krstarili Uskoci. Tražili, tražili i ništa nisu našli. A ispropadalo hektar tvrtki Brodvina, pola Đure Đakovića nema, Veterinarska, TOB, Jasinje, Plamen... I tu smo najgori. Nikada nismo imali niti jednoga ministra u Vladi Republike Hrvatske, niti u Remetincu kvalitetnoga kriminalca. Izgleda ni nećemo.
Već sedmu godinu za redom brodski vinoljupci priredili su Martinjsku zabavu. U Slavonskom restoranu oko 250 ovisnika vinske kapljice svjedočilo je krštenju mošta (šire) u vino. Kao i svake godine, krštenje je potrajalo do sitnih jutarnjih sati. Uz izvanrednu večeru i vrhunsko vino, poseban je ugođaj dao Tamburaški sastav Svirci. U programu koji je već tradicionalan, uz članove rektorata, sudjelovali su i posebni gosti. Pučki pjesnik ličkih korijena, Mile Serdar, zatim doktor Marijan Balen, prerušen u biskupa i kum na krštenju, poznati hrvatski glumac Pero Juričić... Iz svjedočenja kuma Pere citiramo: - Ja Pero Jurčić, s bloka B, iz Slavonskog Broda, dobro ispran mladim vinom brodskih vinograda i podruma, svjedočim mutnog razuma i teška jezika da ovogodišnje vino, berbe 2010. ima sve odlike vrhunskog vina…
Pridodamo li tome posebno inspiriranog Silvija Stilinovića, postaje bjelodano kako je „veliko krštenje" prošlo u nezabaravnoj atmosferi. Kao i svake godine posebnu pozornost je izazvala humanitarna aukcija. Ovom prilikom je deset brodskih slikara svoj uradak dalo na dražbu, ne bi li pomogli Udruzi roditelja djece, liječene i izliječene od malignih bolesti. Slike izrađene za ovu priliku u tehnici „vinorel" izazvale su veliku pažnju i veliki interes brodskih kolekcionara.
POSLANICA
Veliki rektor Visoke vinske akademije Božidar Krajnović na blagdan sv. Martina obratio se brodskom puku i narodu. Poslanicu prenosimo u cijelosti. A tako je i vino popijeno.
U ono vrijeme osnovasmo Visoku vinsku akademiju. Večeras, kada obilježavamo sedmu obljetnicu Martinja, ovom Poslanicom želim se osvrnuti na vrijeme u kojem se, bez obzira na recesiju, dobro pilo i uživalo u tekućoj problematici koja nije zaobišla niti naš grad. I kada bolje promislim, kao i bivši premijer, učinio sam nekoliko kardinalnih grešaka. Možda je najvažnija, a posljedice su očite, što nisam inzistirao da na lokalnim izborima izađemo s našom listom. Tih dana kada smo imali gradsku sudbinu u svojim rukama, svjesni nadolazeće recesije i silne bure koja će ljuljati brod, podlegli smo spavačima u VVA koji su, k'o bajagi nezainteresirano, malo po malo, razvodnili ideju, kao i dobro vino uništeno vodurinom. Nismo izašli na izbore. Spavači jesu.
Nama je ostala utjeha u vinu. A spavači su propali. Kada su se probudili osjetili su ideološki mamurluk koji ih i danas ne napušta. Prisjećajući se tih dana kada smo trebali mijenjati povijest grada osjetim tugu i žeđ. Za vinom. Već smo odštampali slogane koju bi raja brzo upamtila.
Kao, „Oni su vas opili, a mi ćemo vas otrijezniti", ili, „I iz lokala se može ići na lokalne izbore".
Bilo pa prošlo. Ostaju samo sjećanja. Danas, s vremenske distance, kroz roj vinskih mušica i miris klegera, jasno vidimo uradak trezvenjaka.
Pali smo na samo dno, tamo otkuda se nema više gdje pasti. Posvađali su se do te mjere da naredne tri generacije neće međusobno razgovarati. U ambijentu balkanske krčme, kako se jasno vidi, pili su različita vina. Za razliku od nas akademičara, pili su crna, narančasta, karirana i zelena. I narokali su se. I treba im, jer da su pogledali u naše čaše vidjeli bi kako pijemo bijelo i crveno vino. Faktički pijemo nacionalni koktel i osjećamo se dobro. Nije da mi nemamo utjecaja na propuštenu vlast. Niti govora. Eto, naš stalni član, gradonačelnik Mirko Duspara, ne dolazi na redovite kolokvije kod Crljena u strhu od ideološke indoktrinacije, ali nam zato uskraćuje prijem u gradonačelničke dvore. Naš županDanijel Marušićima pričuvnu varijantu, tradicionalno, na Vinkovo, ispraća vinobus Radio Slavonije, maše maliganskim putnicima maramicom i onda s nama smaže na šanku jednu putnu.
Po Brodu su u nekoliko zadnjih mjeseci krstarili Uskoci. Tražili, tražili i ništa nisu našli. A ispropadalo hektar tvrtki Brodvina, pola Đure Đakovića nema, Veterinarska, TOB, Jasinje, Plamen... I tu smo najgori. Nikada nismo imali niti jednoga ministra u Vladi Republike Hrvatske, niti u Remetincu kvalitetnoga kriminalca. Izgleda ni nećemo. Ne znamo što je veća tragedija! Pa mi tamo nemamo nikoga, upravo zato što smo na dnu. Zapravo, na žalost u Poslanici moram priznati, i nismo ni za šta.
Sjetimo se još afere Indeks. Nas ni od korova. Uz toliki broj profesora i doktora znanosti nismo prodali ni jednu lažnu diplomu. Doduše, neki su naši članovi za prijem u Akademiju dobili kulen. No, ni za tu tvrdnju nema valjanih dokaza. Jer, kako se saznaje, kulen su korumpirani profesori u tili čas smazali i prikrili materijalne dokaze. I tako, kako se god okrene, nemamo se čime ni hvaliti. Još uvijek se držimo i, bar za sada, djelujemo složno. U svojim redovima imamo jednog člana s uznapredovalom cirozom jetre, tri potencijalna i četvoricu bez vozačke dozvole . Povjerenstvo rektorata utvrđuje činjenice i ukoliko utvrdi da su to posljedice konzumacije piva i rakije bit će po hitnom postupku izbačeni iz akademije.
A moglo je biti i gore. Jer, bez obzira na naše sposobnosti, obrazovanje i stalnu žeđ za znanjem, netko od naših mogao je biti, recimo, direktor Vodovoda, Brod Plina ili Komunalca. Gradska ekipa za očevid i ideološki higijeničari učinili bi svoje. Izbacili bi nas iz gradskih tvrtki i prepustili naša ispaćena tijela da spas potražimo u druženju, na primjer s graševinom. U Vodovodu je direktor Vinko Bambir protrajbao godine. Pod teretom posla savinuo se do poda. Onda je dobio otpusnicu, prolio vodu i latio se vina. I danas priča kako su ga ideološki politički higijeničari žednog prevezli preko vode. Dalibor Pudić otpusnicu je dobio brzinom svjetlosti. A da ne bi izgubio kontinuitet s plinom, suradnici su mu na odlasku podarili plinski upaljač. U toj ciničnoj gesti sve je rečeno. Iako zlopatnici govore kako su svjesni da im je direktor popušio, no nikada se ne zna. Možda propuši. Ili, Olivera Maglić, prva dama Komunalca, cvijeća i zelenila, koja, istina, nije dobila otpusnicu, ima noćne more. Sanja poštara s velikom torbetinom i malim pismom s pečatom G rada…Eto, tako stvari stoje. Zato podignimo čašu i zahvalimo sv. Martinu što nas je spriječio da osvojimo vlast. I uz ovo divno vino, dok smo još pri svijesti, ideološkim političkim higijeničarima dajmo kolektivnu oprosnicu.
Riječ rektorova!
