SLAVONSKI BROD – Kao što mi imamo različitu boju kose i očiju, tako svatko funkcionira na različit način. To ne znači nužno kako nešto ne možemo ili ne želimo. Ne probudimo se svaki dan s istom željom ili voljom, no kako teče dan te uz prisutstvo ostalih osoba bude nam lakše. – izjavila je Katarina Šarčević Ivić Hoffman, koordinatorica volontera koji su povodom Svjetskog dana svjesnosti o autizmu organizirali boravak za djecu u parku kod Brođanke u sklopu projekta 'Živjeti zdravo'.

- Ako netko plače ili ako vam netko taj dan ne želi odgovoriti, potrebno je shvatiti kako on nije agresivan niti bezobrazan nego kako jednostavno funkcionira na drugačiji način. – dodaje Katarina.

U ovaj hvale vrijedan projektu uključena je i slavonskobrodska Udruga za razvojnu podršku i poticanje zdravog razvoja djece 'Točkica' kako bi u suradnji s ostalima doprinijeli zajednici, a volonteri su pripremili niz motoričkih kao i likovno-kreativnih aktivnosti za djecu.

- Kao što samo ime udruge kaže, mi potičemo zdravi razvoj djece kako bi se što bolje snalazili u društvu, socijalnim relacijama, kao i motoričkim i verbalnim sposobnostima kroz rehabilitatorski rad. – kazala je Nataša Ćosić, profesor rehabilitator te jedna od voditeljica Udruge.

- Biti drugačiji nije lako, pogotovo u maloj sredini. Svakodnevno se susrećemo s problemom prihvaćanja. Smatram kako je uistinu potrebno da drugi roditelji pričaju sa svojom djecom. Shvaćam kako im je teško objasniti da postoje drugačija djeca koja zahtijevaju puno više pažnje i poticati ih da prihvate tu različitost. – kazala je Iva Klarić, majka dvoje djece, dodavši kako je i njoj bilo teško objasniti svojoj kćerki zašto se ponekad više posveti braci nego njoj.

Teškoća u socijalnoj komunikaciji i ne razumijevanje jezika kao način komuniciranja specifična je za osobe s autizmom. Stoga rehabilitatori koriste alternativne metode komunikacije, primjerice gestovne ili slikovne. Tako jedna gesta koja zamjenjuje nekoliko riječi i omogućava im jednostavnije razumijevanje okoline. Upravo u tom dijelu, ali i u procesu socijalizacije u odgojno-obrazovnom sustavu od velike važnosti za djecu s dijagnozom autizma su asistenti.

- Asistenti postoje u školama, no želimo se izboriti kako bi i djeca u vrtiću imala jednaka prava. Ako je mom djetetu potreban asistent u školi, naravno da mu je potreban i u vrtiću kad je još manji. – dodala je Iva čiji je sin trenutno u vrtiću.

Njihov najvažniji cilj je osvijestiti društvo, ali i poticati na 'prihvaćanje' kako smo svi različiti odnosno kako smo svi jednaki. Ovakve aktivnosti i promicanje različitosti od iznimno velike je važnosti za djecu s autizmom kako bi se mogla što bolje uključiti u zajednicu i društvo.

- Od njihovih malih nogu želimo pokazati kako na prilagođen način svi zajedno možemo funkcionirati. – naglasila je koordinatorica volontera Katarina.