'U mladalačkoj duši javila se silna želja da što bliže budem Bogu. Išao sam na hodočašće Gospi u Aljmaš i tražio jasnoću. Tada, zaključio sam kako je za mene najbolje da budem svećenik, kako bih kasnije ljudima pomogao da osjete isto što i ja osjećam'.
DONJI ANDRIJEVCI - U srijedu oko 19.00 sati, u andrijevačkom župnom domu, tijekom večere s majkom, prestalo je kucati srce uglednog hrvatskog svećenika i dugogodišnjeg andrijevačkog župnika, Nikice Mihaljevića.
Mada je liječnička ekipa stigla brzo nakon poziva i župnika pokušali reanimirati, nisu ga mogli spasiti. Navodno oko 20.00 sati, konstatirali su smrt.
Nikica Mihaljević jedan je od svećenika koji je, više od 30 godina, vrlo usklađeno, živi ono što je propovijedao. Župnik je u Andrijevcima Donjim od 1984. i bivši vojni kapelan 139. i 157. brigade HV; najveći je hrvatski publicist i izdavač katoličkih molitvenika; jedan je od najuglednijih dekana Đakovačko-osječke nadbiskupije i više od četvrt stoljeća najautoritativniji građanin Donjih Andrijevaca te istoimene općine i župe.
Kad bi sve u jednu riječ smjestiti morali, kazali bismo - čovjek.
Svećenik Mihaljević rođen je 1954. godine u Kupresu (BiH). Kad je imao pet mjeseci, s roditeljima, preselio je u Sarvaš kod Osijeka. Tu je završio osnovnu, a potom, u Osijeku, upisao srednju školu - koju nije završio jer je osjetio poziv.
- Mada u Sarvašu nismo imali svećenika, niti sam bio ministrant da bih se približio Crkvi, poslije trećeg razreda srednje škole odlučio sam se za svećeništvo. Uzrok tomu su moji ljetni boravci na visoravnima Kupresa, gdje ljudi puno rade na pripremi zimnice za marvu. Kad zagrije zvizdan, odmarali bismo. Jednoga dana, tijekom podnevnog odmora, pod ruke mi je došao katekizam katoličke crkve. Imao sam 16 godina i čitao o Isusu, anđelima, nebu, svecima... što je zaintrigiralo moju maštu.
Vrativši se u Sarvaš, od osječkog svećenika tražio sam druge kršćanske knjige, da bih nakon izvjesnog vremena došao i do Svetog pisma. Kroz čitanja, uveo sam se u molitvu. U mladalačkoj duši javila se silna želja da što bliže budem Bogu. Išao sam na hodočašće Gospi u Aljmašu i tražio jasnoću. Tada, zaključio sam kako je za mene najbolje da budem svećenik, kako bih kasnije ljudima pomogao da osjete isto što i ja osjećam.
A što ste osjetili?
- Ljepotu života. Blizinu Božju. Užitak u molitvi. Bio sam sretan...
Tako je govorio tijekom intervjua kojeg je u veljači ove godine dao portalu SBplus. Cijeli intervju možete pročitati OVDJE
Pokojnikovo tijelo će, u petak, 4. studenoga 2016. od 10 sati, biti izloženo u župnoj crkvi sv. Andrije u Donjim Andrijevcima, gdje će u 13 sati biti sprovodna misa zadušnica. U 15 sati bit će ukop na Gradskom groblju u Đakovu.
