SLAVONSKI BROD - "Nemam snagu i silu niti je želim. Imam sveti red i molitvu, te se molim i brinem za malobrojno stado. Ne mrzim nikoga pa niti srpski narod. Naprotiv, poštujem i cijenim svakog čovjeka. I nadalje ću se zauzimati za malobrojne vjernike koji ovdje žive i nastojati da se vrate oni koji to žele i za to imaju hrabrosti. Od vlasti ću tražiti jednaka prava za moje Hrvate, kao što ih imaju i drugi u ovoj  državi", rekao je derventski župnik Filip Maršić nakon što su ga čelnici derventske općine, ustanova i isntitucija te pravoslavne zajednice u BiH osudili zbog navodnog vrijeđanja Srba i govora jezikom mržnje na sastanku s prognanim Hrvatima u Beču, čija je snimka nedavno osvanula na yotubeu.

Maršić kaže kako niti u jednom njegovom govoru nije bilo nikakve mržnje prema bilo kome, niti zazivanja prošlosti i rata. Stvar je, kaže, u tome što lokalnim vlastima u Republici Srpskoj smeta što se on usudio otvoreno progovoriti o patnjama Hrvata katolika derventskog kraja. Zahtjev Foruma za sigurnost općine Derventa kardinalu Vinku Puljiću da u gradu na Ukrini postavi tolerantnijeg župnika komentira riječima da njima ne treba tolerantniji, nego župnik koji će šutjeti.

"Svi koji me iole poznaju znaju da ja nemam dlake na jeziku i da uvijek jasno i bez uvijanja kažem ono što mislim. No, to očito nekome smeta. Za razliku od derventskog načelnika i drugih koji me prozivaju, koji ti u lice govore jedno, a iza leđa rade nešto posve drugo, ja u Beču nisam govorio ništa što ne govorim i u Derventi", kaže vlč. Filip Maršić.

Derventski župnik ne poriče da je u Beču zapjevao poznatu pjesmu "Oj, Dervento, moja mila, ti si uvijek naša bila, bit ćeš opet jednog dana". Međutim, on tom pjesmom, kaže, nije prizivao novi rat, nego pozvao Hrvatsku da pomogne njegovim malobrojnim, većinom starijim župljanima u ublažavanju patnji s kojima se susreću. Njegova izjava da u Derventi danas žive ljudi iz šume koji su naviknuli slušati vukove i medvjede odnosi se, kaže, samo na one koji žele pisati peticiju protiv zvonjenja zvona na katoličkoj crkvi, a ne na Srbe kao narod. Točno je, kaže, i da je vjernike pozvao da mu pišu na adresu Trg svetog Jure, prema istoimenoj crkvi, ističući kako nije normalno da niti jedna ulica ili trg u Derventi ne nose hrvatsko ime. Dodaje kako većina ljudi iz vlasti uporno zatvara oči pred patnjama Hrvata, da bi sada odjednom digli svoj glas zbog navodne ugroženosti od jednoga katoličkog svećenika.

"Umjesto što mi šalje prijeteće poruke i govori kako će me progutati mrak, načelniku bi bilo bolje da ukloni kafić koji je nakaradno naslonjen na katoličku crkvu. Ne bojim se prijetnji i uvreda kojima sam tijekom svog župničkog života i djelovanja gotovo svakodnevno izložen. I nadalje živim u Derventi i ne mislim odavde seliti. Gajim nadu da će Derventa jednom opet biti i hrvatska, i srpska, i bošnjačka, a ne samo srpska kakva je danas", zaključio je župnik Maršić.