SLAVONSKI BROD - Pojedine slavonskobrodske zdravstvene ustanove, u svrhu očuvanja okoliša smanjenjem potrošnje papira, ali i radi ekonomičnosti odnosno uštede tog potrošnog materijala koji se u ordinacijama, domovima zdravlja i bolnicama, uistinu, naveliko i nepotrebno baca, odlučile su nalaze onih pacijenata kojima su oni potrebni u fizičkom obliku (drugima putuju od laboratorija do liječnika internim informatičkim sustavom), printati na staroj medicinskoj dokumentaciji.

Izvrsna ideja, pomislit će mnogi, a mi ćemo se složiti. No, mali problem nastaje kada su ti 'stari' nalazi jasno čitljivi onima koji su ih dobili na poleđini vlastitih. Dakako, vodeći brigu o tome, imena, ali ne i osobni podatci tih 'starih' pacijenata poput datuma rođenja, prekrivena su markerom. No, u nekim slučajevima, nažalost, marker nije radio dovoljno dobro pa ne samo da vidite cijeli nalaz, nego s njega saznajete i puno ime te prezime pacijenta. Drugim riječima, narušena je njegova intima, kao i pravilo liječničke tajne odnosno povjerljivost cjelokupne medicinske dokumentacije.

- Neugodno me iznenadila činjenica da je moj nalaz isprintan na tuđem starom nalazu. Kako svi prvo mislimo na sebe, pomislila bih kako bih se iznimno loše osjećala da se to dogodi meni, odnosno, da netko ima uvid u moje zdravstveno stanje. Onda sam pomislila i na tog čovjeka i sažalila se nad njim jer se radi o nalazu psihijatra iz Raba. Dakle, o iznimno osjetljivim i privatnim podatcima. Kako je to sada postao dio moje medicinske dokumentacije, prosljeđujem vam papir isključivo u svrhu opomene te vas molim vas ime pacijenta sakrijete malo bolje no što su to učinili markerom. Možda se i ne bih odlučila na izlazak u javnost, ali ovo nije prvi takav slučaj. Više nas je u čekaonici imalo takve nalaze s vidljivim tuđim osobnim podatcima. - za SBplus kazala je Brođanka koja je osobno doživjela slučaj 'printanja na staroj medicinskoj dokumentaciji', dodavši kako je situacija gora u današnje vrijeme kada postoje društvene mreže na kojima možete, doslovce u jednoj sekundi, pronaći tu osobu. Otvara se time, napomenula je, širok prostor maltretiranja te osobe jer 'sto ljudi ima sto ćudi' pa bi nekomu na um moglo pasti ismijavanje, ruganje ili čak zastrašivanje tih neznanaca.

Zakon o liječništvu, kroz članke 21. i 23., obrađuje upravo ovaj problem i kaže: „Sve što liječnik sazna o pacijentu koji mu se obrati za liječničku pomoć, a u vezi s njegovim zdravstvenim stanjem, mora čuvati kao liječničku tajnu i može je otkriti, ako posebnim zakonom nije drukčije propisano, samo uz odobrenje pacijenta, roditelja ili skrbnika za malodobne osobe, a u slučaju njegove psihičke nesposobnosti ili smrti, uz odobrenje uže obitelji, skrbnika ili zakonskog zastupnika.", kao i sljedeće: „Liječnik ili odgovorna osoba zdravstvene ustanove, trgovačkog društva ili druge pravne osobe koja obavlja zdravstvenu djelatnost obvezni su dokumentaciju koja se čuva na elektronskom mediju osigurati od mijenjanja, prijevremenog uništenja ili nedopuštenog korištenja.".

Iako je sporna medicinska dokumentacija koja je s Raba dospjela u ruke Brođanke, stara više od desetljeća, takve se stvari ne bi smjele događati. Očito je netko razmišljao i o prostornoj udaljenosti kako dokumentacija ne bi dospjela u sredinu u kojoj pacijent boravi, ali jednako je tako cijeli sustav uštede nedovoljno promišljen. Trošenje novca svih nas, kao i nužno očuvanje prirode, podržat će svi, ali uz zaštitu dostojanstva i privatnih podataka svakog pojedinca. Može li se to postići markerom i je li to dovoljno - trebale bi prosuditi neke 'više instance'.