20006
Prikaza
7
Komentara
SLAVONSKI BROD - Brodska Opća bolnica Doktora Josipa Benčevića u gorkom će sjećanju ostati Mati Komšiću iz Podvinja. Očiju punih suza danas je u redakciji SBplus-a ispričao tešku situaciju kroz koju trenutno prolazi sa svojom bolesnom ženom.
Nakon 45 godina života u Austriji vratili su se u toliko sanjanu domovinu i odlučili kraj dočekati na idiličnom brodskom brdu. Nisu ni sanjali da bi kraj mogao zaprijetiti tako skoro i da će putem medija morati tražiti pravdu.
Matina 62-godišnja supruga Ružica koja je ranije prošla devet operacija, prošli je tjedan počela osjećati lakše smetnje koje su podsjećale na gripu ili prehladu. Kako su dani prolazili, sve je jače kašljala da bi u srijedu, 7. ožujka, suprug na vlastitu inicijativu pozvao hitnu pomoć jer je postala posve iznemogla. Djelatnici službe hitne pomoći pregledali su je i zaključili kako se ne radi ni o čemu opasnom, iako se Ružica više nije mogla samostalno kretati, a izgubila je i sluh.
U četvrtak, 8. ožujka, Ružičino se stanje pogoršalo pa ju je Mato taksijem odvezao doktorici koja ju je pregledala i ustanovila kako oporavak može nastaviti kod kuće. Međutim, Komšićevi su već sljedećeg dana ponovno na hitnom prijemu jer je stanje iz sata u sat bilo sve gore. Ružica, koja više ništa nije čula niti je mogla stajati na nogama, u bolničkim kolicima provela je cijeli dan, a u takvom ju je stanju, tada s već dijagnosticiranom upalom pluća te plućima punim vode, jedan doktor upitao: „Gospođo, biste li vi išli kući?".
Nakon Komšićeva protivljenja da suprugu vodi kući i inzistiranja da ženu koja ne može ni hodati ipak prime u bolnicu, smjestili su ju na Zarazni odjel, a sutradan prebacili na 'Plućni' gdje je tek krenuo njihov pakao.
Kako kazuju suprug, Ružičina sestra i njezina snaha, koje svaki dan putuju iz Požege kako bi je vidjele, "na Odjelu malo tko mari za stanje bolesnika". Osim očajnih uvjeta, ogromnih prozora kroz koje sunce neprestano prži bolesnike, pokvarene slavine u sobi i toaleta previše udaljenog od sobe, žale se i na osoblje koje, navodno, odbija bolesnici pružiti pomoć u održavanju osobne higijene, hranjenju i odlasku do kupaonice.
Mato Komšić bi uz svoju suprugu bio 24 sata na dan i obavljao bi sve što, kako tvrdi, medicinske sestre s odjela s podsmijehom odbacuju. Međutim, to mu ne dozvoljavaju. Smije je vidjeti samo za vrijeme posjeta. Ostatak dana i noći, kako kaže, prepuštena je samoj sebi.
Noću Ružica suprugu iz bolesničke postelje piše poruke sljedećeg sadržaja:
"Traži mi spas. Ja se od ponoći mučim, nema infuzije. Sve me desna strana ubija od bolova, a nitko ne pita kako sam. Samo su me potjerali neka se sama idem prati niz hodnik, a ja ne mogu ni hodati. Traži advokata. Izvlači me."
I uistinu, Mato bi za svoju Ružicu učinio sve i izvukao je, no ne zna kamo da je vodi napusti li bolnicu. Novci mu, kaže, nisu problem, samo želi najstručniju moguću pomoć i njegu za svoju najdražu.
- Imamo samo jedno drugo, djece nemamo. Molim vas da mi pomognete. Spasite je! Ako nju izgubim, sve sam izgubio, ništa više nemam. - kroz plač nam je kazao očajni Mato, umoran i uzbuđen od svega što je prošao posljednjih dana. On se samo nada kako će se Ružica vratiti kući.
Na liječnike je ljutit, ne može se načuditi kako ga je doktor Vinković uvjeravao da je njegova supruga čista, u dobrom stanju te da joj ništa ne nedostaje, a s druge strane ona sama mu je posvjedočila o nehumanom tretmanu.
- U svinjcu je bolje nego u brodskoj bolnici. - kazao je ogorčeno Mato.
Obitelj samo želi da Ružica i ovu ružnu epizodu ostavi iza sebe te da nastavi svoj život. "Nije ona baba koju treba pustiti da umre", kažu, "tek su joj 62 godine, pred njom je još lijepih stvari". Istupom u medije, naglasili su, ne žele nikoga uvrijediti niti prozvati, nego osigurati da više nitko nikada ne doživi ovakvo što na "Plućnom odjelu" brodske bolnice.U sve napisano vjerujem, ima lijecnika i med. sestara za veliku pohvalu al ti napustaju bolnicu jer cijene sebe pa tako i pacijente....doci u bolnicu da nemas " vezu " bolje ostati doma...bila djeca ili u starijoj zivotnoj dobi je... Prikaži svee sreca naletit, a da nije arogancija i bescutnost...cast izuzecima.Po noci ih se ne smije budit, po danu mozes cekat satima jer su ne dostupni, a na operaciji nisu...Da se stave nadzorne kamere na koje oni ne bi pristali imali bi sto vidjet...
Vidim da u komentarima prevladava negativa i da se sve okrivljuje kako nevalja od prozora , slavina , cistacica , sestara , doktora .Prvo da kazem da sam ležao na pulmologiji prošli tjedan i da nisam primjetio da ljudi koji... Prikaži svei rade na tom odjelu ne rade svoj posao , dapače daju 110% . Za sestre mogu reci da rade svoj posao , peru i presvlače nepokretne, pomažu za sve sto ih se pita a također i hrane bolesnike , sestrama skidam kapu do poda , za doktore isto sve najbolje nisam ih puno vidjeo ali rade svoj posao ,diagnoza mi je postavljena za tri dana ali tu su kojekakvi labaratoriski testovi tako da ne ide brže .Zgrada ne cini bolnicu nego ljudi koji rade u toj zgradi i ovim putem im se zahvaljujem svima na pruženoj njezi i ljepim riječima !! H.R
Ovo je prava sramota. Ovako važan članak, marginaliziran je, a gluposti poput tko je gdje parkirao stavljene su visoko gore da svi vide. Preko 12 tisuća pogleda i samo 7 komentara, a na glupim temama čiji je tata bio ustaša,... Prikaži sve a čiji partizan stotine komentara. E, moj Brode srami se!
Ovo je jako tužno, ružno i jadno. Bolestan čovjek koji ovisi o nečijoj pomoći da dođe do wc ili kupaonice koja je zajednička , sve je to naše zdravstvo na žalost. Neki odjeli u bolnici su ok, uređeni, a ovi... Prikaži sve ovdje valjda još nisu došli na red. Moje iskustvo je različito sa obzirom na odjel. Na pojedinim odjelima, sestre su vrlo susretljive, pomažu pacijentu, hrabre ga i za svaku pohvalu, a imala sam iskustva da su sestre, totalno nezainteresirane , barem tako djeluju, grube su i pacijente zovu babe i starci, pa nek se zamisle da im je netko od tih pacijenata njihov otac ili majka i da oni imaju u nekoj drugoj bolničkoj instituciji takav tretman, što bi onda bili njihovi komentari za takav pristup. Bolestan čovjek je sam sebi jadan i ne treba ih praviti jadnijim u njihovoj boli. Mislim da su neki zaboravili na Hipokratovu zakletvu , pa :"U času kada stupam među članove liječničke profesije, svečano obećajem da ću svoj život staviti u službu humanosti. Prema svojim učiteljima sačuvat ću dužnu zahvalnost i poštovanje. Svoje ću zvanje obavljati savjesno i dostojanstveno. Najvažnija će mi briga biti zdravlje mojega pacijenta. Poštovat ću tajne onog tko mi se povjeri. Održavat ću svim svojim silama čast i plemenite tradicije liječničkog zvanja. Moje kolege bit će mi braća. U vršenju dužnosti prema bolesniku neće na mene utjecati nikakvi obziri vjere, nacionalnosti, rase, političke ili klasne pripadnosti. Apsolutno ću poštovati ljudski život od samog začetka. Niti pod prijetnjom neću dopustiti da se iskoriste moja medicinska znanja suprotno zakonima humanosti. Ovo obećajem svečano, slobodno, pozivajući se na svoju čast."