SLAVONSKI BROD - Povodom jednog od pet privatnih tužbi Ivana Rimca protiv Udruge PLUS - izdavača portala SBplus, odnosno njezina glavnog urednika i novinara, Jerka Zovka - danas je na Općinskom sudu u Slavonskom Brodu, pred sutkinjom Jasnom Krnić, nastavljen kazneni postupak zbog „klevete" jer je autor, u člancima: 'Zločinački poduhvat u brodskoj Osječkoj ulici', 'Notorni kriminalac Ivan Rimac demantira' te 'Vijećnici Lemaić i Grubišić u funkciji zločinačkog poduhvata', „iznio neistinite činjenične tvrdnje znajući da su neistinite".

Odgovarajući na pitanje sutkinje Krnić: „Osjeća li se krivim?", optuženik Zovak je kazao: „Da nisam kriv, to nije moj osjećaj nego materijalna činjenica" 

Nakon što su obrana i tužitelj u spis priložili dodatnu dokaznu dokumentaciju, najviše vremena proteklo je u ispitivanju svjedoka Antona Prohaske, predstavnika Hrvatskih cesta d.o.o. Sektora za održavanje i promet, PJ Osijek, Tehničke ispostave Slavonski Brod.

Odgovarajući na upite zamjenika punomoćnika privatnog tužitelja, Marka Sedle, svjedok Prohaska je izjavio kako je cijeli postupak izgradnje priključka Trgovačkog centra Lidl na državnu cestu 423 u Osječkoj ulici i rekonstrukcije dijela te Državne ceste rađen prema zakonskoj regulativi te da je Ivan Rimac postupao sukladno Zakonu.

- Nije istina da je tvrtka Rimc d.o.o. u vlasništvu Ivana Rimca radila rekonstrukciju bez važeće dokumentacije. Imao je građevinsku dozvolu, a radio je sukladno projektima. I iz ovdje predočene građevinske dozvole, izdane 28. travnja 2017. godine, može se vidjeti da je Rimac mogao obaviti rekonstrukciju i proširenje na državnoj cesti - kazao je svjedok Prohaska.

Na izravan upit zamjenika punomoćnika privatnog tužitelja Sedle, Prohaska je kazao da nepravilnosti u spornom projektu nije bilo. - Tijekom izvođenja radova nije bilo nikakvih nepravilnosti ili nezakonitosti te je sve rađeno u skladu s građevinskom dozvolom - bio je odlučan Prohaska.

Ključno pitanje koje je postavio odvjetnik optuženika Nemanja Nožinić odnosilo se na nelogičnost u datumu izdavanja dva dokumenta. Zanimalo ga je kako Prohaska tumači činjenicu da je građevinska dozvola izdana 28. travnja, a suglasnost Hrvatskih cesta d.o.o. za rekonstrukciju ceste (tzv. dokaz pravnog interesa) 9. studenog 2017. godine, dakle šest mjeseci kasnije, mada je suglasnost nužan preduvjet za izdavanje građevinske dozvole.

- Tumačim to tako da je građevinska dozvola izdana bez dokumenta suglasnosti. Je li to propust ili način rada nadležnog Upravnog odjela jedinice lokalne uprave ja to ne mogu ocijeniti niti znati - istaknuo je Prohaska.

Nadalje, Nožinić je od Prohaske tražio očitovanje o tome kako je prošao taj pregled.

- Tehnički pregled nije prošao iz nekakve teze da samo Hrvatske ceste mogu radi rekonstrukciju državne ceste - odgovorio je Prohaska.

Svjedok Prohaska imao nemoguću misiju, istodobno štititi Zakon i Rimca

Upravo je ta, za Prohasku 'nekakva', za Jerka Zovka ključna teza na kojoj, uz ostalo temelji svoju obranu i ono što je bila okosnica njegovih upita postavljenih Prohaski tijekom postupka ispitivanja ovoga svjedoka.

- Budući da, prema članku 82 Zakona o cestama, državne ceste gradi, rekonstruira i održava trgovačko društvo u državnom vlasništvu, Hrvatske ceste d.o.o., čime ste se vodili kada ste izjavili da je netko drugi mogao biti investitor i izvođač radova na rekonstrukciji Državne ceste 423 u Slavonskom Brodu - pitao je Zovak.

- Moja izjava proizlazi iz Zakona o cestama, odnosno njegovu članku 51 i iz 'Pravilnika o uvjetima za projektiranje i izgradnju priključaka na glavnu cestu' - odgovorio je Prohaska.

Nakon niza iscrpnih i detaljnih pitanja o tome što kaže koji članak pojedinog Zakona, što su priključci, što spojne ceste, a što prilazi, pri kraju ispitivanja, Zovak je upitrao svjedoka „ostaje li i dalje kod svoje tvrdnje da rekonstrukciju državnih cesta može voditi i netko drugi – osim Hrvatskih cesta d.o.o.

- Ne može, osim kada je u pitanju komunalna infrastruktura što proizlazi iz članka 25. zakona o cestama gdje se navodi da se investicije ostalih investitora komunalnih investicija i vodnih građevina reguliraju ugovornim odnosom - odgovorio Prohaska, na što je Zovak tražio neka precizira: može li se taj članak primijeniti i u slučaju priključka trgovačkog Centra Lidl u Osječkoj ulici.

- Ne može - kazao je Prohaska i nastavio obrazlagati zbog čega ne može.

Avio-taksijem išao po Rimca u Frankfurt nakon što mu je plaćena jamčevina

U nastavku današnje rasprave, a nakon petominutne stanke koju je sutkinja odobrila nakon završetka iscrpnog ispitivanja svjedoka Antona Prohaske, ispitani su svjedoci Zdravko Tolić i Anđelko Vujeva. Zovak ih je pozvao kao svjedoke koji su bili zaposlenici u tvrtki Ivana Rimca - Rimc d.o.o. – u cilju daljnjeg dokazivanja kako je „imao osnovani razlog povjerovati da su istinite činjenice" o kojima je pisao te iz njih izvodio vrijednosni sud kako je Ivan Rimac „notorni kriminalac".

Oba je svjedoka pitao je im poznato da je prije 15-ak godina, temeljem Interpolove crvene tjeralice, Ivan Rimac bio uhićen na ulazu u Srbiju iz Republike Hrvatske, gdje je pritvoren i zadržan do izručenja njemačkom pravosuđu.

- U to sam vrijeme radio za tvrtku Ivana Rimca, koja je radila uglavnom za strane trgovačke lance. Bavila se kupovinom zemljišta, projektiranjem i građenjem. Znam da je uhićen na granici i odvezen u Srbiju odakle je prebačen u zatvor u Njemačku gdje je bio neko vrijeme, odnosno dok mu nije plaćena jamčevina. Navodno je u zatvoru završio zbog neplaćenog poreza, no ja napismeno to nisam vidio - izjavio je svjedok Tolić.

Anđelko Vujeva, pak, bio je uključen u tehnički postupak vraćanja Rimca iz Njemačke u Hrvatsku odmah po njegovu puštanju iz tamošnjeg zatvora.

- Znam da je Rimac uhićen na granici te da je u pritvoru u Novom Sadu proveo nekih mjesec i pol dana, nakon čega je, zbog poreznog duga za koji ga je teretila Porezna uprava Njemačke, izručen toj državi. Sveukupno je, od njegova uhićenja, pritvora u Srbiji, boravka u Njemačkoj, pa do povratka u Hrvatsku, proteklo oko tri mjeseca - kazao je Vujeva, koji je, tada u tvrtki RIMC obavljao poslove tehničkog direktora, a bio je i prokurist tvrtke.

- Nakon što sam od njegova odvjetnika dobio podatak kako će Rimac biti pušten ako plati kauciju, ja sam ranije u zračnoj luci Zadar rezervirao avio-taksi. Za Frankfurt sam odletio 13. lipnja 2005. godine, istog dana kada je bilo sudski proces. Pričekao sam njegov završetak, a onda sam se istim avio-taksijem zajedno s Rimcem vratio u Zadar gdje smo prisustvovali svečanom otvorenju tamošnjeg Interspara - svjedočio je Vujeva, dodavši da on osobno ne zna koliki je bio iznos jamčevine jer nije bio uključen u samu transakciju.

Na upit zamjenika punomoćnika privatnog tužitelja, oba svjedoka su odgovorila kako im nije poznato je li Ivan Rimac pravomoćno osuđen u bilo kojem kaznenom postupku, kako u Hrvatskoj, tako niti u Srbiji, Njemačkoj ili nekoj trećoj zemlji.

Novinar ne sudi nego karakterizira 

- Dajem primjedbe na iskaze oba svjedoka optuženika o 'notornoj kriminalnosti' privatnog tužitelja. Ona se, naime, ne može dokazati iskazima svjedoka po čuvenju nego pravomoćnim sudskim presudama - kazao je Sedlo.

Replicirao je Zovkov branitelj Nožinić ističući kako ovdje nije riječ o svjedocima po čuvenju nego je riječ o osobama koje imaju neposredna saznanja što je, kako je naglasio, razvidno iz njihovih iskaza, a što potvrđuju i materijalni dokazi iz spisa.

O prigovoru Rimčeva odvjetnika izjasnio se i optuženik Zovak istaknuvši kako Zakon o medijima, u članku 21., određuje da novinar ne mora dokazati istinitost navoda ili vrijednosnih sudova koje je javno iznio, ako je „imao osnovani razlog povjerovati da su točni". 

S tom konstatacijom, završena je današnja rasprava, a sljedeća, na koju će kao svjedoci biti pozvani slavonskobrodski gradonačelnik Mirko Duspara i pročelnik gradskog UO za graditeljstvo, Damir Klaić, zakazana je za 28. svibnja ove godine s početkom u 9.30 sati.