POŽEGA - U 17 sati, ispred požeške tvornice Orljava, počela je tiskovna konferencija naslovljena prikladnim „Olymp i Vlada Republike Hrvatske zaboravili čestitati Dan žena radnicama Orljave".

Naime, unatoč zahtjevu upućenom Vladi u prosincu 2021. i započetoj kampanji prema njemačkom brendu Olymp, radnice Orljave još nisu primile zaslužene otpremnine koje im pripadaju po kolektivnom ugovoru.

Predstavnici Novog sindikata dali su danas informacije o nastavku kampanje, kao i kampanjama koje Clean Clothes mreža, čiji je Novi sindikat član, vodi za radnike mnogih tekstilnih tvrtki u svijetu – poput kampanje za 1200 radnica tvornice Violet Apparel u Kambodži kojima modni brendovi Nike i Matalan duguju gotovo 1,4 milijuna dolara otpremnine i drugih naknada.

- Žalosno je da Vlada ne odgovara na naše upite. Oni su ipak vlasnici i morali bi osjećati odgovornost. Šalju poruku da nije potrebno biti odgovoran prema vlasnicima i isplatiti im ono što im pripada. Oni misle da je stvar gotova, ali nije. Na razini Europske unije u procesu je donošenje direktive o socijalnoj odgovornosti o kojoj su hrvatski mediji malo pisali ili krivo izvještavali. To je direktiva koja od vlasnika traži poštivanje zakona i odgovornost prema radnicima. Brend Olymp koji je otkazao posao Orljavi čim je počela kriza, danas nema tu odgovornost. Postoji i moralna odgovornost, ne mora sve pisati u zakonu. To su zaslužile ove radnice. Ne znam je li njima puno isplatiti još 500 tisuća eura i ispuniti sve obveze prema ovim ženama. Gledajte što je iza nas. Hoćete li iz toga išta naplatiti? Slučaj Orljave i Olympa uključili smo u Clean Clothes kampanju. Dok je tvornica radila, upozoravali smo na posljedice odlaska Olympa. Svi su nas ignorirali. Vlada je bila i ostala neodgovorna. - kazao je Mario Iveković, predsjednik Novog sindikata.

Većina od 172 žene koje su radile u Orljavi kada je otišla u stečaj, tamo su provele cijeli radni vijek i jedino čemu se sada nadaju je zaslužena otpremnina u visini pet plaća (za one koje su u Orljavi radile više od 18 godina).

- Bolesne smo i uglavnom starije od 50 godina. Mjesta na požeškom tržištu rada za nas nema pa nema ni nade u bolje sutra. Živimo s tisuću i sedamsto kuna s biroa. Zamislite kako je to u današnje vrijeme. - kazala je 50-godišnja Manuela Kajmić, koja je u Orljavi provela 31 godinu.

Što je Clean Clothes?
Clean Clothes je globalna mreža udruga, sindikata i pojedinaca koja se bavi smanjenjem razlika u uvjetima rada na globalnoj razini. Fokus Clean Clothes kampanje su radnici u najslabije plaćenim industrijama (tekstilnoj, proizvodnji obuće i igračaka) u zemljama u kojima je proizvodnja najintenzivnija, a to su takozvane zemlje trećeg svijeta i zemlje u razvoju, najviše one u Aziji. Kroz podršku radnicima koji rade u najtežim uvjetima i najmanje zarađuju, pokušava se podići standard svih njih te spriječiti globalni trend relokacije industrija koje, koristeći se isključivo loše plaćenom radnom snagom, pokušavaju ostvariti što veći profit.
Clean Clothes djeluje kroz kampanje podizanja svijesti u potrošačkim zemljama. Na taj se način nastoji izvršiti pritisak na proizvođače da poboljšaju radne uvjete i povise cijenu rada. To se radi kroz razne akcije pa i pozivom na bojkot u najtežim slučajevima. Također, nastoje se aktivno uključiti i sindikati tvrtki koje su vlasnici tvornica ili proizvode kroz svoje partnere i kooperante bazirane u tim zemljama. Clean Clothes aktivno zagovara slobodu udruživanja, dostojanstvenu plaću ('living wage'), zaštitu zdravlja i sigurnosti na radu te prava na pristup sudovima i pravednoj zaštiti sudskim putem.
Kako i zašto se Novi Sindikat uključio u Clean Clothes?
Novi sindikat se u Clean Clothes uključio prije desetak godina kada je kampanja počela širiti svoj fokus na zemlje Istočne Europe. U Hrvatskoj je, nažalost, tekstilna industrija gotovo nestala, ali je živa na ovom području: Bugarska i Rumunjska pravi su El Dorado, nešto toga ima u Bosni, Makedoniji, Albaniji, posljednjih godina se u Srbiju počela vraćati industrija obuće,... Plaće su relativno niske, a situacija je daleko od dobre. U Bugarskoj, primjerice, postoji pravi problem sa home-based workers - proizvođači su zatvorili tvornice kako bi radnici nosili posao kući i tako srušili cijenu rada dvostruko, ako ne i više – stvari koje su teško zamislive u jednoj zemlji Europske unije.