3734
Prikaza
1
Komentar
Od tih parola do današnjeg dana prošle su četiri godine, a hrvatski radnik i dalje u svojoj zemlji nije dovoljno cijenjen pa veliki broj njih napušta svoja radna mjesta i odlazi van, gdje radi za veću plaću i bolji odnos poslodavaca prema onome što im pružaju.
- Problem su male plaće na koje se radnici uvijek prvo žale. Kada se radi o 'običnom radniku', zavarivaču, bravaru,... one su kod nas ispod prosjeka. U drvnoj industriji još je gore. Sedamdeset posto radnika prima minimalnu plaću. Stalno potičemo poslodavce da se odreknu profita u korist ljudi jer oni odlaze vani raditi isti posao za triput veće plaće nego što ih imaju ovdje. To je ključ svega. Poslodavci to moraju osjetiti, jer će ostati bez radnika. Ipak, prava radnika znatno su se popravila, uvedene su sankcije zbog neisplate plaća. - poručio je Mato Stanković, pravni povjerenik SSSH za Brodsko-posavsku, Požeško-slavonsku i Virovitičko-podravsku županiju, dodavši kako su u odnosu na onu 2017. do danas ipak postigli određene pomake.
U prvom redu, kaže, primorali su Vladu da pregovara, da im omogući veću minimalnu plaću. – To je najvažniji uspjeh. Kada su u pitanju izmjene Zakona o radu, od rujna su krenule konzultacije između Vlade, Hrvatske udruge poslodavaca i sindikalnih središnjica. Vlada smatra da je ovaj zakon o radu zastario i bi ga trebao mijenjati , a mi držimo, i ustrajat ćemo u tome, ako se već ide u promjene da se to onda to radi po uzoru na Austriju, ili primjerice Sloveniju te da se sve uredi po nekom modelu gdje bi sindikati imali ulogu u kolektivnom pregovaranju jer mi, kao najvažniji institut, smatramo kolektivne ugovore. – za SBplus je naglasio Stanković, dodajući kako bi na taj način, ugovaranjem većih prava u odnosu na ona koja su uređena Zakonom o radu, sindikati za radnike izborili veću sigurnost i bolju egzistenciju nego li je ona sada.
A da je hrvatski i brodsko-posavski radnik poštovan i cijenjen, nisu dokaz samo dobre plaće koje postižu u inozemstvu.
- Mi smo u sindikatu imali sastanak s češkim ulagačem u Đuru Đaković i pitao nas je što mislimo zbog čega je došao u Đuru? Odmah je odgovorio: 'Zato što imate kvalitetne radnike. Meni prije svega trebaju radnici. Sve drugo se može nadomjestiti, a radnika nikada.' I to je zapravo biti. Znati cijeniti radnika. Zato je poruka na današnji Praznik rada vrlo jednostavna. Socijalni dijalog nema alternative. Da bi nam bilo svima dobro mora biti dobro radniku, da bi bilo dobro radniku moramo razgovarati, moramo se dogovarati. Mi to u Đuri pokušavamo godinama. I sada pripremamo socijalni sporazum za češkog ulagača ako on to bude da potpišemo sporazum koji će garantirati postojeća radnička prava, ali da se ugrade oni detalji koji će dovesti do toga da imamo zadovoljnog radnika – za SBplus je izjavio Antun Štivić, dopredsjednik Sindikata Metalaca Hrvatske-Industrijskog sindikata, dodajući kako pri tome valja znati da u Slavonskom Brodu postoje uspješni poslodavci u privatnim tvrtkama, koji znaju što je hrvatski radnik i koji ga cijene i poštuju.
- U Industrijskoj zoni Đuro Đaković danas radi 76 trgovačkih društava koji imaju 5200 zaposlenih. Godine 1990., kada je bio SOUR ĐĐ bilo je 28 trgovačkih društava i bilo je oko 11 tisuća radnika. Industrijska zona je preživjela krizu i danas nema veće zone u Hrvatskoj. Ona je jedan od glavnih nosača industrije u Slavoniji i Hrvatskoj i s pet tisuća radnika - tako da s te strane moramo biti zadovoljni. Kada uzmemo prihode svih tvrtki u ĐĐ, govorim o svim tvrtkama koje su sada privatizirane s izuzetkom Grupe, oni su u rangu jednog Končara, u čijoj zoni radi 2800 radnika, i koji ima dvije i pol milijarde kuna prihoda. Tako da prostora za optimizam ima. Naravno, da mi u sindikatu tražimo uvijek više, bolje i kvalitetnije i sada smo okrenuti ĐĐ Grupi te radimo na tome da dođe strateški partner koji je već obavio razgovor sa sindikatima. Zadovoljni smo tim razgovorom i prema njihovim procjenama oni očekuju da bi zaposlili još tisuću ljudi. Prema tome Đuro ima budućnost i perspektivu, ima znanje, ima kvalitetne radnike i majstore i praznik rada dočekujemo u toj nadi. – kazao je Štivić, napominjući kako je Đuro danas na pragu novog početka.
- Đuro je osnovan 1921., a s radom je počeo godinu dana kasnije i tada je imao 750 radnika. Danas 2021. godine ĐĐ Grupa ima isto 750 radnika. I tada su ulagači bili stranci, danas dogovaramo strateškog partnera i tu je neka simbolika novog početka Đure koji je, usudio bih se reći, jako bitan za razvoj ovoga kraja. Nema razvoja grada, nema razvoja županije, nema radnih mjesta, nema frizerskih ni drugih radnika, nema radnih mjesta, ako nema radnika ĐĐ koji primaju plaću. Sve se u ovom gradu i danas vrti oko ĐĐ. Mao tko zna da je Tvornica vagona trebala biti osnovana u Osijeku, no zahvaljujući tadašnjim vijećnicima Grada, koji su se izborili za oslobađanje od komunalne naknade, tvornica je izgrađena u Slavonskom Brodu. Iz toga i iz činjenice da je Đuro nekada hranio ovaj grad, a čini to i danas s 5200 zaposlenih u 76 društava u Industrijskoj zoni ĐĐ, trebali bi učiti i današnji političari. Tim više što je puno njih, poput ministra financija čiji su roditelji radili u ĐĐ TEP-u, othranjeno i odškolovano zahvaljujući Đuri. – poručio je Štivić, uz podsjećanje kako će 6. svibnja polaganjem vijenaca i promocijom monografije, obilježiti 30 godina od dana kada su Đurini radnici zaustavili tenkove.