SLAVONSKI kralj papira, Marinko Mikulić, poduzetnik, osnivač i dugogodišnji direktor Pana - Tvornice papira, Jutarnjem je dao posljednji intervju prije napuštanja Hrvatske.

- Četiri milijuna kuna zbog kojih smo blokirani nije ukupno potraživanje, već dugujemo oko sedam milijuna kuna, pa ni radnicima nije isplaćena plaća, ali sve to ćemo riješiti. Nećemo još u stečaj. - uvjerava Mikulić koji je milijunskim dugovima Pana dugo prednjačio na listama poreznih dužnika.

No, nakon što je Mikulićeva tvrtka lani sklopila predstečajnu nagodbu u kojoj je 90,6 posto vjerovnika s ukupno više stotina milijuna kuna utvrđenih tražbina prihvatilo plan financijskog restrukturiranja, tvornica je opet zapala u financijske probleme. Fina je Trgovačkom sudu u Zagrebu prošli tjedan podnijela prijedlog za otvaranje stečaja zbog blokade računa dulje od 200-tinjak dana. U prijedlogu Fine navodi se i kako tvrtka ima 118 zaposlenih, oročen novac i otvorene račune u tri komercijalne banke te da, osim toga, Fina „ne raspolaže drugim podacima o imovini tog dužnika".

- Riješio sam novac, uzeo sam pozajmicu, Nijemci su mi dali garanciju. - tvrdi Mikulić te nastavlja kako se prije tri mjeseca u njegovom životu pojavila jedna njemačka kompanija zainteresirana za preuzimanje cijelog njegovog posla i patenta za proizvodnju papira koji je osmislio. Za preuzimanje biznisa mu, kaže, nude postotak u novoj tvornici koju bi navodno gradili u Njemačkoj.

- Najvjerojatnije ćemo posao nastaviti u Njemačkoj, odlazim van, ovdje više nema smisla. Godinama pokušavam pokrenuti gradnju tvornice u Slatini. Sedam godina i 76 elaborata, a još uvijek nemamo sve potrebne dozvole. - žali se Mikulić.

Kad je Pan Papirna industrija bila na vrhuncu, Mikulića su mediji prozvali hrvatskim kraljem papira, ali oduvijek su ga pratile priče o sukobima s Poreznom upravom, neplaćanjima poreza, kompleksnim odnosima s državom, suradnjom s HDZ-om...

Marinko Mikulić odrastao je kao jedno od devetero djece u Slavoniji. Studirao je pravo koje ga, kaže, nikad nije zanimalo. Karijeru je započeo kao profesor grupe pravnih predmeta u srednjoj školi, bio je jedno vrijeme i tajnik škole, ali kad je dobio ponudu za odlazak u Zagreb u odvjetnički ured, kaže da se preplašio.

- Razmišljao sam: "Što ako ne uspijem? Što bih još mogao raditi?”. Kako sam odrastao uz drvnu industriju, počeli smo analizirati što se na tržištu nudi od ambalaže. Osamdesetih nitko u našoj okolici nije proizvodio kutije za dvosjede, trosjede i fotelje. Osmislili smo kako bismo ih zapakirali i upravo s tom ambalažom pokrenuli 1983. zanatsku radnju, i ubrzo više nisam bio profesor - prisjeća se Mikulić.

Tvornicama namještaja u okolici isprva su prodavali ambalažu, a 1987. osnovali su privatno poduzeće te se kasnije proširili na proizvodnju papira.

- Bilo je to prvo privatno poduzeće u Jugoslaviji. - tvrdi Mikulić čija je tvornica kartonske ambalaže u Donjim Andrijevcima nagli uspon doživjela početkom 90-ih. Mikulić se tada priključio HDZ-u, a na suđenju u aferi Fimi-Media istaknuo je da je „barakaš". Svjedočio je tada kako je prenio iz Slavonije u HDZ-ovu središnjicu u Zagrebu 1,3 milijuna kuna namijenjenih za predsjedničku kampanju, a radilo se o HDZ-ovom novcu.

U brojnim člancima o njemu dovodilo ga se i u vezu s nabavom oružja za potrebe obrane Hrvatske. Njegovo i ime njegova brata Željka, australskog emigranta, koji se devedesetih vratio u Hrvatsku, spominjalo se i u kontekstu tajnih računa u Villachu, čiji su potpisnici bili Gojko Šušak i Hrvoje Šarinić. Na tim se računima navodno vrtio velik novac, uglavnom hrvatskih iseljenika, koji su na njega uplaćivali donacije za nabavku oružja, ali nikad nije objavljeno kako se taj novac zapravo trošio.

Mikulić se danas smije kad ga se pita je li istina da je bio nositelj tajnih računa u Villachu.

- Moj najveći promašaj je što sam dislocirao poslovne aktivnosti na Zagreb, bilo bi puno lakše i organizacijski bolje da sam i proizvodnju papira organizirao u Slavoniji - smatra Mikulić, koji za većinu svojih 'poreznih problema' proziva Poreznu upravu i državu. Na kraju svega će, naglašava, na njegovom patentu zaraditi Nijemci, a ne Hrvati.

Ostatak Mikulićeve ispovijesti možete pročitati OVDJE.