DONJI ANDRIJEVCI - Skapčani ili s bagom, ringlaši, kalančori... samo je dio različitih naziva za kožne opanke koje već sedam godina uspješno ručno radi diplomirani pravnik, 32-godišnji Krunoslav Paun iz Donjih Andrijevaca. Koliko mu je poznato, jedini ih izrađuje u Slavoniji, a do sada je - piše Glas Slavonije - proizveo na tisuće komada i nema dvojbe, radit će ih i dalje jer od toga se, kaže, može živjeti ako nemaš prevelike zahtjeve.

Par opanaka košta nekoliko stotina kuna.

Sve je krenulo u obiteljskoj kući gdje se njegov djed bavio istim zanatom, a Kruno je kao dječak sa zanimanjem promatrao nastajanje opanaka, sandala, papuča, kandžija, čizama... od goveđe kože, čiji miris i sada prevladava u prednjoj sobi nevelike kuće, gdje za "mašinom” danas proizvodi gotovo isti asortiman. Od djeda je naslijedio više od stoljeća stare alate, gladilice, šila izrađena od turpije, ali i talent te interes za posao.

- Dok sam studirao, izrađivao sam kožne torbe za djevojke, i to je bio dobar džeparac. Dobro su išle, sve do krize - kaže Krunoslav.

Nakon godinu i pol pravničkog posla i istjecanja ugovora našao se pred zidom. Tu je obitelj, supruga Nikolina i dvoje djece. Zato se bez mnogo stručnog znanja upustio u izradu opanaka.

- U početku mi je malo pomagao bratić, no već sedam godina radim sam i ne mogu se požaliti - kaže Kruno.

Kožu uglavnom nabavlja u Hrvatskoj, gdje i završava većina izrađenih opanaka. Traže ih, veli, folkloraši, ili oni koji ih žele imati kao suvenir. Svako selo ima svoj naziv za gotovo isti proizvod, a osim za slavonske KUD-ove, radi dosta i za Moslavinu, Kordun, Baniju, Bilogoru. No nađe se i kupaca iz Njemačke, Austrije, Kanade ili Australije, folkloraša koji njeguju hrvatsku tradiciju.

Za izradu jednog para od komada kože potrebno mu je od pet sati naviše, ovisno o tome koliko su zahtjevni, s ukrasima, kopčama (koje također sam izrađuje), ručno bušenim rupicama s "lohajzlom”, pa nije ni čudo što par košta po nekoliko stotina kuna. A sve šije na Pfaffovoj mašini iz 1905. godine i drugoj staroj samo četiri desetljeća.

Radni i svečani opanci, pletene misne sandale na peticu, papuče obične i sa zlatovezom, muške čizme... izrađuju se, navodi Kruno, prema modelu i prema željama naručitelja, premda nekada nisu po etnološkim pravilima. Uglavnom prevladava crna boja obuće, ali radi se i od smeđe (većinom za osječko područje), te bijele kože - za nekoliko sela Đakovštine.

- Sve se može kopirati osim izvornog materijala, kože štavljene kod kuće, koja je bila fleksibilnija, ali kraćeg trajanja - pojašnjava majstor.

Ideja i želja je napretek, a premda se proizvodi osuvremenjuju novim dodacima (poput gume umjesto kožnog đona koji se kliže), svi odišu duhom starih vremena prema kojima je većina nostalgična. I Kruno je zavolio posao od kojega uzdržava obitelj, iako je budućnost neizvjesna.

U sve je utkana ljubav prema djedu kao okidač za posao koji traži talent i dosta rada, ali pruža kreativnost, slobodu izbora i - donosi zaradu.

Radno vrijeme najveća prednost
Nekoliko posljednjih godina bila je tako velika potražnja da nisam uspio sve prihvatiti, no ove godine je zatišje. Vidjet ćemo kako će biti dalje, stalno se osnivaju novi KUD-ovi, a svi žele imati svoju novu opremu - optimističan je mladi pravnik opančar. Najveću prednost svoga posla vidi u mogućnosti odabiranja radnog vremena - ako je vruće, radi noću, a danju je u društvu svoje djece.