Obitelj ju je jedva nagovorila na natječaj, jer Marica kaže da ima puno vrijednih žena koje su zaslužile titulu, ali nemaju hrabrost prijaviti se
ČAJKOVCI -"Često kažu da su žene na selu zapostavljene, ali
ja ne mislim tako. Na selu se danas moderno živi i nama ženama ništa nije uskraćeno",
kaže Marica Dumenčić iz Čajkovaca, jedna od kandidatkinja za najuzorniju
hrvatsku seosku ženu.
Marica je među prvima registrirala svoj OPG, još 1997.
godine, a bavi se ratarstvom, voćarstvom i povrtlarstvom. U fokusu su joj
jabuke i šljive, a od povrtlarskih kultura na njezinu su imanju
najzastupljenije rajčice i krastavci. Proizvode uglavnom prodaje na sajmovima
te na kućnom pragu, a ima i stalne kupce. Egzistenciju je osigurala kao
prodavačica u trgovačkom lancu, a uza sve to bavi se i proizvodnjom kolača.
Ljeti ni trenutak slobodna
Svi obožavaju njezine mađarice i boeme, ali specijalitet
su joj štolverice - fine i ukusne štangice s orasima "made in
Čajkovci"!
- Kolače ne pečem svake subote, ali redovito opslužujem svatove
i slične prilike kada dobijem narudžbu. Zaista sam u velikoj gužvi, osobito
ljeti kada nemam ni trenutka slobodnog vremena. Volim cvijeće, pa na proljeće
i za Sve svete znam napraviti aranžmane. Aktivna sam u župnom pastoralnom
vijeću, a nastojim pripomoći i mjesnom KUD-u koji jako volim. Nećete vjerovati,
ali sve stignem - kaže smijući se Marica.
Na natjecanje se Marica nije prijavila
sama. Primijetivši njezine zdrave
domaće proizvode, iz Udruge uzorne seoske žene kazali su joj kako ne bi bilo
loše da se kandidira. Članovi obitelji su je nagovarali i naposljetku je pristala,
iako se ne smatra boljom od drugih. Naprotiv, vjeruje da ima žena koje su još
više angažirane i koje su vjerojatno više od nje zaslužile laskavu titulu.
Ova
neumorna i svestrana seoska žena još više cijeni kolegice koje se moraju
brinuti o stoki. Ona svoj posao, kaže, može odgoditi na dan ili dva, ali one -
nikako.
Ima puno žena poput mene kojima, možda, nedostaje samo malo hrabrosti
da se prijave. I ja sam ispočetka oklijevala, ali kada su me pobliže upoznali
sa samim natjecanjem, shvatila sam da imam dosta toga za ponuditi. Mnogo radim
na očuvanju sla
vonske seoske tradicije, imam
dosta narodnih nošnji, a proizvodi moga OPG-a zaista su naši vlastiti -
nastavlja.Prema Maričinim riječima, ljudi na selu mogu si priušititi sve kao
i oni u gradu, pod uvjetom da su uspjeli razviti proizvodnju većeg opsega.
Svaki je
stan mali
- Malo je
teže ako se radi o sitnim gospodarstvima i starijim ljudima. Smatram da je na
selu puno ljepše nego u gradu, kako zbog prirode i čistoga zraka, tako i zbog
kuće, jer meni je svaki stan mali, kaže uz osmijeh.
Osim suprugaVelimira, Marici na OPG-u pomažu svekar i svekrva i dvoje djece. Marko (21)
studira strojarstvo u Zagrebu, a Martina (23) je završila tri godine
Prehrambeno-tehnološkog fakulteta u Osijeku i razmišlja o nastavku studija.
Iako sama obožava život na selu, odluku o tome čime će se njezina djeca baviti
kada napuste studentske klupe Marica će prepustiti njima.
- Kada sam
išla u srednju školu, nakon povratka kući redovito me čekao papirić na kojem
su mi roditelji javljali da su u berbi šljiva, da napojim konje, dođem za
njima... Uvijek se nešto moralo raditi, dok danas mladi radije primaju
socijalu nego da zasuču rukave. Martina i Marko su drukčiji, ali sami će
morati odlučiti hoće li nastaviti ovdje gdje smo mi stali - zaključila je
Marica.
