JAKŠIĆ - Satare, mačete, noževi, motike - jedne su od mnogih iskovanih alata u kovačnici 41-godišnjegJosipa Čavajde iz Jakšića. Josip je ljubav prema kovanju naslijedio od oca stoga je nastavio posao i doveo ga na višu razinu.

- Otac se kovanjem krenuo baviti 1987. godine, a od malih nogu tu sam bio i ja. Kroz ovaj posao, moji zaposlenici i ja, njegujemo ljubav prema metalu i proizvodimo tradicijske rukotvorine te na taj način čuvamo tradiciju kovačkog zanata u Slavonskom kraju. - za SBplus kazao je kovač Čavajda.

Iako su mala kovačka radionica - moderni su i paze na ekologiju, a pojasnio nam je i kako.

- Svi strojevi su uzemljeni i spojeni na ventilaciju, što znači da sva prašina koja nastaje u ovim prostorijama ide u poseban spremnik. Također, svaka prostorija naše radionice ima postavljena LED svijetla kako bismo smanjili potrošnju električne energije. Moj otac i ja smo ugradili na kovačkoj napi sistem za zagrijavanje, a sve kako bismo prilikom kovanja višak topline koristili za grijanje prostora u drugim radnim prostorijama. - pojašnjava nam.

Od 2004. godine, otkako su otvorili obrt, proizvodnju su proširili na više od 50 vrsta različitih satara, noževa, škara za pečenje, više vrsta motika, sjekača, špica i lemeša, a ne odbijaju niti proizvode po narudžbi.

- Sve što napravimo je kovano zbog toga imaju razne prednosti u odnosu na moderno-industrijske alate. Onako kako je moj otac radio prije 30-ak godina, tako radim i ja dan danas. Naravno zajedno smo osmisli, ali i kupili strojeve koji su nam za taj posao potrebni. Svi me pitaju koliko mi je potrebno vremena da napravim jednu sataru, a ja odgovor na to ne znam jer nikada ne radim samo jednu. Uvijek je tu 15 do 20 komada koje radim, a za njih mi je potrebno oko sat vremena. U ovo vrijeme, kada je zima, još je dobro raditi. No, kada je ljeto i upekne sunce - znoj se slijeva s lica. - dodaje Čavajda, no ističe kako unatoč tome u ovome poslu uživa te da onaj tko ne voli kovanje nikada ne bi mogao raditi takav posao.

Posla je tu dosta, no kako nam govori - nikada nije sam u njemu. Uvijek je tu obitelj i zaposlenici, no njemu je posebno drago što u izradi sudjeluju njegova djeca.

- Za sve proizvode ručno izrađujemo i spajamo ih u cjelinu nitnama koje, također, sami radimo. Polako djeca uče zanat, već dosta toga znaju i pomažu oko bušenja i pravljenja zakovica. Hoće li ih to zanimati i kasnije te ih potaknuti da nastave obiteljski posao - vidjet ćemo. Ja se nadam da hoće. - zaključio je kovač.