SLAVONSKI BROD - U Slavonskom Brodu su budući umirovljenici zbunjeni najavama vezanim uz mirovinsku reformu. Znaju da ih ne čeka veselo vrijeme, a ne vjeruju previše ni reformi, ni Vladi, ni bilo kome drugome. Boje se da novca jednostavno neće biti. Između ostaloga, jer gotovo svakodnevno slušaju priče o tome kako nedostaje 17 milijardi kuna za mirovine. No sav taj novac postoji u proračunu jer ga plaćaju kroz visoke poreze svi obveznici. Hrvatska izdvajanja za mirovine nisu visoka, ali zato je potrošnja na državni sektor iznad prosjeka. Put je jasan, treba štedjeti na drugim stvarima i osigurati dostojanstvene mirovine, pišu 24sata.

Mirovina. Što je to?

- Nisam još tražio izračun, ali prema onome što pričaju, nemam se baš čemu radovati. Velika je razlika između plaća i mirovina koje mi više liče na socijalu. Ostalo mi je još nekoliko godina do pune starosne mirovine i već sam počeo razmišljati čega ću se sve odreći, jer će u kućni budžet mjesečno stizati znatno manje novca. Kao i većina umirovljenika, na prvo mjesto sam si stavio plaćanje režijskih troškova, da imam novca za kupnju lijekova... A za hranu i odjeću kako bude. I onda čemu da se radujem, mirovini sigurno ne – rekao je Brođanin, budući umirovljenik, kojemu su ostale još tri godine rada do starosne mirovine.

On dodaje kako se boji da će, kad bude išao u mirovinu, dobiti i manje od umirovljenika koji odlaze po trenutačnom obračunu. Jedan od budućih umirovljenika, više je u šaljivom tonu, rekao da nje, kad on bude išao u mirovinu, više neće biti.

- Reći će mi da toga više nema i da je to ukinuto - dobacio je. Kako na mirovinsku reformu i buduće mirovine gledaju građani iz drugih dijelova zemlje možete pročitati u članku koji se u cijelosti nalazi OVDJE.

Odlaze zaraditi inozemne mirovine

Ono što je sigurno, je kako zbog sadašnjeg, nimalo obećavajućeg, stanja vezanog za mriovine, mlađe generacije, koje - ukoliko imaju sreće - tek stupaju u radne odnose, ne vjeruju da će ikada doživjeti mirovine kakve su imali njihove bake i djedovi. Mnogi od njih, uplašeni sadašnjim iznosima mirovine, koji, kako je kazao anketirani Brođanin, više sliče socijalnoj pomoći, odlučuju se na uplatu životnog osiguranja. Nažalost niti to si ne mogu priuštiti baš svi jer zahtijeva redovno izdvajanje za uplate, a posao je nesiguran. O tome, da kao u nekim zemljama u inozemstvu, uplaćuju po dvam, tri životna osiguranja, i ne razmišljaju. Mnogima je s toga alternativa odlazak u Njemačku u kojoj nakon određenog broja godina skupljaju papire i rješavaju tamošnju mirovinu, koja će za par godina rada tamo biti možda i više nego li za sav preostali radni vijek u Hrvatskoj.

- Radio sam godinama kao privatni autoprijevoznik, a onda sam jednostavno došao u situaciju da nisam mogao naplatiti svoja potraživanja pa samim tim niti platiti svoje obveze državi. Zatvorio sam obrt, ali obzirom na to da sam se našao u onoj neslavnoj generaciji koja je premlada za mirovinu, a prestara za poslodavce, nisam se uspio zaposliti. I tu je pala odluka da blizu svoje 50 godine života odem u Njemačku. Tamo sam evo već pet godina. Nosi to dosta odricanja, odvajanja od obitelji, vrlo malo vremena provedenih s unučićima. Ali evo sada sam krenuo riješavati papire za tamošnju mirovinu i kad se vratim moći ću toj svojoj djeci kupiti čokoladu bez da razmišljam hoće li meni ostati za režije i hranu - kazao je za SBplus Ante, u čijoj se priči pronalaze mnogi upravo iz te 'izgubljene' generacije koja još ima snage za rad, ali ju nitko neće.