SLAVONSKI BROD - Tijekom 2012. godine objavili smo više članka o čudnom poslovnom prostoru u vlasništvu brodskog poduzetnika Željka Garića. Prostoru koji je smetao susjedima jer se radilo, ustvari, o skladištu građevinskog materijala koji je "nagrđivao" dio gradske stambene četvrti.

U tom slučaju, hrvatska je država bila smiješna, a njezini službenici poniženi i prezreni.

U članku "Je li Brod 'Divlji zapad'?: Ne terorizira ljude Garić, nego država", problematizirali smo (ne)postupanje hrvatske države nakon opetovanih žalbi i peticija vlasnika kuća i poslovnih prostora u Garićevu susjedstvu.

Mjesec i pol dana kasnije, objavili smo članak "Bezakonje cvijeta u Brodu - Je li hrvatska država Gariću do koljena?" u kojem smo konstatirali kako je, u tom slučaju, hrvatska država bila smiješna, a njezini službenici poniženi i prezreni.

Niti osam godina kasnije ništa se promijenilo nije. Što se tiče države i njezina odnosa prema Željku Gariću, on je slobodno mogao plagirati Zdravka Mamića i pjevati: "Ne može nam nitko ništa...".

Mogao je, sve dok se u njegovu interesnom krugu nije pojavio ponajveći brodski poduzetnik, Tomo Opačak.

Prve iskre bile su vidljive one noći kad je Opačak sa svojim ljudima postavio rampu i pored nje dvije njemu važne zastave, hrvatsku i PZC-a, kako nitko, pa ni Željko Garić, bez 'generalova' dopuštenja ne bi mogao ući u prostor Kamenoloma Podcrkavlje. Tvrtke koju Opačak želi imati u svome poslovnom portfelju - djelomično ili u cijelosti.

Oni koji su tih dana pratili ta zbivanja, slučaj su predstavili epski kao da je: 'Udario junak na junaka'. I, mada se svaki dan očekivala žešća reakcija iz Garićeva tabora, ona uslijedila nije.

Jučerašnji događaj mogao bi biti povod za usklik, dapače! Ne radi se ovdje o međusobnom udaranju dvojice 'junaka'. Prije bi se moglo kazati kako jedan drugom tepaju: 'Ja njemu vojvodo, a on meni serdare'.

Kako drugačije tumačiti postupak viđen jučer na novoj akviziciji PZC-a - Slavonijitrans. Da akviziciji. Onaj koga pola grada podcjenjuje, a druga polovica mrzi jer nije na njegovu mjestu, kupio je Slavonijatrans i par hektara građevinskog zemljišta uz to.

Na ivici novog imanja Opačak je dao postaviti jumbo plakat sa svojim likom i porukom za komšiju: 'Dobro jutro susjed'. A susjed mu je - Željko Garić.

Fotografija nasmijanih Opačka i Garića, snimljena na gradskom parkiralištu ispred Slavonijatransa, zbunjuje i zavarava. Govori li Opačak Gariću, ili obrnuto: 'Tvoje je samo do crte', ostaje vidjeti.

U svakom slučaju, Opačkovo gradilište vrijedi onoliko koliko odredi Garić. Ako stovarište šljunka, pijeska i drugi građevinski materijal - zajedno s prašinom - ostanu na mjestu s kojeg ih niti država pomaknuti nije mogla, smjela ili htjela, cijena po kvadratnom metru bit će manja nego u Ruščici. I obrnuto.