Iako je završetak radova na „Brođanki“ bio najavljen za proljeće 2021., oni su i dalje u tijeku. Zasad je nepoznato u kojem su intenzitetu i fazi, ali iz stanja objekta jasno je vidljivo da će potrajati. Ipak, razriješeni imovinsko-pravni odnosi i odlučnost vlasnika jamče da je otvorenje „Brođanke“ samo pitanje vremena.
SLAVONSKI BROD - „Serijalu“ priča o građevinama koje su nekad bile ponos Slavonskog Broda, a sada mu, iz raznih razloga, narušavaju imidž ljupkog gradića na Savi, odavno pripada i priča o restoranu „Brođanka“.
Najnovije „poglavlje“ započelo je, podsjetimo, prije dvije godine, kada je nova vlasnica, Valentina Opačak, započela skupo i složeno renoviranje ovoga u nekoliko navrata devastiranog objekta, s ambicioznim ciljem da on postane ili ono što je bio prije 40-ak godina - jedna od ključnih točaka šetališta uz Savu, i u poslovnom i u estetsko-urbanističkom smislu.
Renoviranje je u narednim mjesecima napredovalo, ali je onda negdje ozbiljno „zapelo“. Uvid s terena pokazuje, doduše, da su radovi u tijeku, ali da je „Brođanka“ još uvijek, više od godinu dana nakon prvotno najavljenog roka (proljeće 2021.), daleko od otvaranja. Što je tome razlog, od vlasnice nismo uspjeli doznati, ali smo dobili obećanje da će javnost o svemu biti obaviještena uskoro.
Bit će zanimljivo vidjeti kako će nova „Brođanka“, ili kako se već restoran bude zvao, „živjeti“, odnosno kako će izgledati i poslovati. Obje te kategorije važne su vlasnicima, ali i građanima, jer ovakvi objekti, zbog svog položaja i karaktera, čak i kad su proknjiženi „crno na bijelo“ u privatne ruke, i dalje, na neki način, ostaju dio kolektivnog dobra. I dobro je da je tako jer je poklapanje privatnog i javnog interesa za rješavanje ovakvih „crnih točaka“ urbanizma često ključna.
Pri posjeti „Brođanki“ primijetili smo jedan zanimljiv „detalj“, na koji ćemo se doskora možda i naviknuti. Radnici koje smo zatekli, sudeći po izgledu i „znakovnom“ jeziku kojim smo komunicirali, nedvojbeno dolaze iz istočne ili jugoistočne Azije. Neki bi u ovom prizoru prepoznali „neuspjeli projekt“ hrvatske ekonomije, drugi pak njeno uspješno uključivanje u globalno tržište rada. Vođeni činjenicom da je ekonomija složena te da u složenim pojavama isključivost nije dobra, zaključit ćemo kompromisno, bez određivanja „omjera“: strani radnici na jednom hrvatskom gradilištu jesu i dobar i loš „simptom“.
